Vezanost uz igracku...

[Anemona]

Načelno, sasvim se slažem. Ne bih ni ja osobno dodavali na drami, vjerojatno bih uvažavala tugu, i nudila dozu "šta je tu je, prevladat ćeš ti to" perspektive.

Moj problem je što ja nastojim spriječiti djetetovu tugu, a naravno to nije moguće.
npr. prije par godina dijete je htjelo ljubimca, a budući da je prilično osjećajne prirode, ja sam zaključila da će to biti dvorišna kornjača.
Zadovoljavala je sve uvjete:
- ne smrdi
- ne zahtijeva puno brige
- i najvažnije od svega dugo živi, pa rastanak od nje ne bi trebao uzrokovati traume u ranoj dobi.

Ooooo, kako sam se prevarila, kornjača je uginula za godinu dana. Preboljeli smo. Sad imamo psa i dijete puno puta zna izjaviti što ćemo ako pas ugine,...
Uvijek pojašnjavam da je to jednostavno tako, na to ne možemo utjecati, on je mali ljubimac, moguće je da ugine, da ga pogazi auto, a i jednostvno nisu predviđeni da dugo žive.

U trenutku kad ćemo se stvarno opraštati od našeg ljubimca to neće umanjiti djetetovu (a ni moju) tugu, ali osjećam obavezu da dijete zna da ljubimci umiru i da biti ćemo tužni, ali i preboljeti ćemo i život će ići dalje.