Situacija..danas, dijete, 5godina..ima igračku za koju je vezano, svog "Peru"...s tom igračkom spava, povremeno je nosi gdje mu se prohtije..

Dijete u jednom trenu uze tu igračku i poče je bacati u zrak, onako, da malo odleti, pa da ju ulovi u padu... Igračka poleti, i zaustavi se na vratima (otvorena vrata, onako, na vrhu vrata)..Ja rekoh "Jao, jao, jadan Pero, to ga boli", a dijete će "Ali to je samo plišanac!"

Da, djeca imaju svoje igračke za koje su vezani (prijelazni objekti), i da to je lijepo i dobro i poželjno iz brojnih razloga, da ih sad sve ne navodim.. Ali djeca isto tako znaju da je to igračka, predmet, drag predmet, za koji su se vezali, ali predmet..

Kada bi mi se dogodilo to da mi dijete izgubi dragu igračku, naravno da bih je potražila. Vratila bih se do mjesta gdje je izgubljena..ako imam priliku nekog i pitala... ako je u pitanju neki park vjerojatno bih i zalijepila oglas i fotku na oglasnu ploču ili neki stup... Ne bih s tim išla u novine... To mi je nakako, oprostite ali, spooky.. I da, iskoristila bih situaciju da dijete, na vlastitom iskustvu, nešto i nauči...eto