Ma dajte, nema sanse da ikada svoj svojoj djeci date potpuno jednako.
kad se zbroji ljubav , paznja i materijalno kroz cijelii zivot, mozda bude priblizno.
ali opet , netko od djece ce mozda reci da nije dobio jednako, dovoljno, ono sto mu pripada ...po nekoj njegovoj percepciji.
od sve svoje brace ja sam materijalno dobila najmanje, takva su vremena bila. Nisam imala bicikl , nikad. Nikad izvanskolsku aktivnost ili strani jezik. Ali opet ne osjecam se uskraceno, imala sam paznju roditelja i sire obitelji koja je tada bila ziva. Kasnije su moji roditelji postali bolesni i razmisljali su o drugim stvarima, bake i djedovi su umrli...
moj namladi brat je ostao bez oca sa 18 g , dobio je mirovinu... Malo mu to vrijedi , jer nas otac nije bio netko na koga se moze racunati niti zadnjih deset godina zivota .

Hocu reci, moze se dati izracunati materijalno da se djeli pravedno.
Nije to vrhunska matematika.
ali tu su i druge stvari u igri, ne znaci da ce itko nakon pravedne podjele biti zadovoljan i osjecati se da je dobio sto je trebao.