Ja bi samo upozorila na to da ni pismo niti mail u ovakvoj situaciji moguće isto neće ništa riješiti, čak možda i pogoršati stvar, prošli smo jednom kroz to, još uvijek čuvamo te mailove kao podsjetnik, u trenutcima kada nam nakon toliko godina tišine ipak dođe napraviti prvi korak, da ga ne napravimo.
Tako da samo upozorenje, da u ovakvojj situaciji, prema svemu ovome što je ovdje izloženo i opisano, treba biti spreman na svašta i u tom smislu.

Pisma i malovi su gadna stvar, tu čovjek ima vremena razmisliti što će staviti na papir, nestaju sva moguća opravdanja, pa nije on/ona tako mislio, izgovoreno je u žaru, pod stresom, ovo ono. Kad izmjeniš desetak kilometarskih postova i protreseš dobar dio prošlosti, djetinjstva i mladosti, može se vrlo lako desiti da upoznaš nekad jako blisku osobu u njenom pravom svijetlu i doživiš lagani šok, ali na žalost ne onaj pozitivni.