koliko god razumijem potrebu za procjenom, također smatram da je to pogrešan korak, prvo je to jako SKUPA rabota, jer takvi procjenitelji koštaju, drugo kao što netko reče, to se ulazi u imovinu i procjenjuje se i to može ići dotle da ćete morati navoditi koliko je tko uložaka kupovao od mirovine, pa do onog krajnjeg: hoće li ta procjena ispuniti svoju svrhu? mislim da neće. mislim da se neće ništa promijeniti.

jedini razgovor koji bih na tvom mjestu još forsirala je ovaj da sve tri sjednete zajedno i da ti svojoj sestri izraziš svoje emocije. ne ono:"ja sam tebi " i sl. nego "mene ovo jako potresa, meni je žao, teško mi je." i da je pitaš postoji li ikakva mogućnost da se taj sada status quo pokopa (u kojem se svatko od vas osjeća zakinutim, da ne bi bilo zabune da se ona samo tako osjeća), da se nastavi živjeti ili da se jednostavno onda svatko povuče u svoj život. jer ona ako misli da nije fer, misliš i ti. možete li obje to "halaliti" što bi mi u bosni rekli ili ne. ako ne možete, a što je legitimno, onda bolje se ne žderati nego svaka na svoju stranu i točka.

ništa ne bih više dokazivala.