potpisspajalica prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
potpis
X Bilo bi problematično u svakoj situaciji i svakodnevno osjećati ljubomoru. Ali ako gledaš neki veći period i neku određenu situaciju nevidim neki problem. Možda i ja sad čudno zvučim al znam šta je ljubomora (i malo,i puno..i previše) ali itekako imam povjerenja jer bez njega težak bi bio suživot.
Ma bez povjerenja to ne bi bio suživot, to bi bio vjerojatno pakao, ali ljudski je priznati da ponekad u nekim određenim situacijama barem ti padne na pamet preispitati to povjerenje, jer slijepo ne vjerujem ni sebi, i ja sam samo čovjek, ne isprogramirana mašina.
Pa ja ne vjerujem slijepo ni sebi a ni svom muzu. Ali mislim da ako se nesto dogodi, da se ocito i trebalo dogoditi. A nema smisla da ja strepim kao kobac da bih spasila nesto sto u tom slucaju zapravo ni ne bi bilo vrijedno spasavanja. Kao sto je rekao Louis CK, No good marriage has ever ended in divorce, that has happened like zero times.
Ali ljubomora nije samo kada strepiš kao kobac. Kad strepiš kao kobac - to je patološka ljubomora.
Da je kudri otvorila temu i napisala da muž ima zgodnu veselu kolegicu i da je ona radi toga ljubomorna - to bi značilo da strepi kao kobac.
Ali kod nje se događaju neke konkretne stvari.
Da je netko u vezi sa osobom koju voli i u koju je zaljubljen, i da vidi da se ta osoba upusti u flert sa nekim trećim, meni je teško povjerovati da ne bi osjetio ljubomoru.
Pa ja generalno ne volim citate nekih poznatih ličnosti, uokviruju i generaliziraju, iako priznajem ima stvarno dobrih, makar na prvu.
Pa ima dobrih brakova koji su preživjeli nevjere i izigravanje povjerenja, uglavnom kratkročne, jednokratne. I nisu završili rastavom. Primjera ima mnogo, ima jedan i u užoj obitelji. Ali, ok, tu se sad opet može potegnuti pitanje, što je nekome dobar brak.
Ja sam već rekla puno puta da ne znam što bih učinila da se meni to dogodi, kako zamišljam moje poteze hipotetski, zavisi valjda od dana do dana i raspoloženja, i vjerojatno bi moja odluka bila drugačija prije 15 godina, nego danas.
Uglavnom, da skratim, sklonija sam danas razmišljanju da bi oprostila, jednokratno, ali živjeti u trokutu ne bi mogla, pa makar nas obje volio ko suho zlato
Pa nisam govorila o kudri i njenoj situaciji, to su neka moja razmisljanja, cini mi se da smo se vec odavno udaljili i poopcili temu.
Pa nisam niti ja, to sam samo napisala kao ilustraciju.
Za razliku od prica o primatima i ostalim zivotinjskim vrstama, koje nemaju nikakvu tendenciju ka generalizaciji?
Ilustraciju cega? Flerta u braku?
Da mi muz flertuje s nekim (iako mi je to stvarno tesko zamisliti jer nije taj tip) vjerojatno bih bila ljubomorna, ali ne vjerujem da bih poduzimala ikakve akcije kakve su predlagane ovdje. Zar bih ja njega trebala podsjecati da voli mene i da je sa mnom u braku?
Da je situacija kakva je s kudri, da se netko njemu lagano upucava a on je hladan, sumnjam da bih bila ljubomorna, mozda bi mi cak malo i imponiralo.
Ilustraciju toga da postoje u ljubavnom životu situacije u kojima je ljubomora sasvim ljudski osjećaj, i da ljubomora ne znači uvijek nesigurnost, kontrolu i paženje na svog čovika.
Dakle ne govorim o tome tko bi što poduzeo (a o tome je i teško pričati dok se čovjek na nađe u takvoj situaciji), nego o tome da ako se onaj koga voliš zagleda u nekog drugoga onda valjda osjetiš ljubomoru.
Tesko je pricati sto bi covjek poduzeo u situaciji dok se ne nadje u toj situaciji, a jos je teze pricati sto bi covjek osjecao u situaciji dok se ne nadje u istoj.
Onda cijela hipotetska rasprava postaje nepotrebna. Svi mozemo pricati samo o onom sto smo dozivjeli i osjetili. Ja tijekom cijelog svog odnosa s mm-om nisam niti jednom osjetila ljubomoru, valjda to onda znaci da ga ne volim, ili ga bar ne volim kao ti/vi svoje muzeve.
Pa recimo, dugo vremena je vrijedilo mišljenje da su čimpanze isključivi biljojedi, do negdje 60-tih kad je jedna zanstvenica slučajno otkrila promatranjem čopora čimpanzi u divljini, da su čimpanze ustvari i lovci i da idu u lov na sitniju divljač, ponekad čak i na druge majmune, i jedu meso, ali ne svakodnevno, recimo jednom mjesečno odu u lov, pa se zato dugo vremena i mislilo da su samo biljojedi. Danas se zna da su i čimpanze i biljojedi i mesojedi.
A zašto bi to značilo, prije znači da nije bilo situacije u kojoj bi bilo očekivano osjetiti ljubomoru.
btw. pretpostavljam da većinom nismo bili u ljubavnim odnosima samo sa svojim muževima, pa se ond ai u tim odnosima moglo dogoditi takvo iskustvo.
Pa ja sam vec napisala da sam znala biti ljubomorna u odnosima gdje zapravo nije bilo ljubavi (npr kad netko odjednom nekom drugom poklanja paznju, a dotad je visio oko tebe i sl.). A mozda sam samo imala (birala) izuzetno korektne decke.
cure, postoji bitna razlika između patološke ljubomore, tj. kontroliranja svakog koraka svog partnera i između ljubomore koja je reakcija na opetovani blizak kontakt tvog partnera s trećom osobom kroz dulji period. takva ljubomora je zapravo više zabrinutost za neku situaciju u budućnost, koju, naravno, ne možeš spriječiti ako se mora dogoditi. no, svakako možeš smanjiti vjerojatnost...
e, pa upravo zbog toga, ja važem i pitam vas da li vam je sve to što sam navela previše jer ni sama nisam sigurna trebam li reagirati. trebala sam par komentara sa strane. i dobila sam ih, hvala. što ću napraviti, i dalje neznam. ali sam nekako mirnija.
i ne, nije on hladan prema njoj. kad se čuju, on se smije, veseo je. ponekad je zove sam, uglavnom zbog posla, ali opet bude tu i ćakulanja, nekih fora i tako. poruke jesu kratke, ali tako on uglavnom pišer svima jer ne voli pisati...
Posljednje uređivanje od kudri : 31.07.2014. at 11:00
ne znam zašto se ovo uporno implicira kao nešto što je logično. to mi je stvarno čudno, da može biti shvaćeno na taj način.Ja tijekom cijelog svog odnosa s mm-om nisam niti jednom osjetila ljubomoru, valjda to onda znaci da ga ne volim, ili ga bar ne volim kao ti/vi svoje muzeve.
a kako ces reagirati? meni bi vjerojatno isto smetalo. md ima kolegice, ima jednu s kojom suraduje dosta dugo, a na nju nisam nikad bila ljubomorna, jednostavno nisam nikad osjetila da ima nesto. ali zato je bilo i onih kod kojih sam bome osjetila. i sta ces sad, mozes se samo nadati da ce izabrati tebe a ne njih, a nikad ne znas. mene bi osobno bilo sram izvoditi nesto u stilu zapisavanja i takvih stvari.
a sta biste napravile da se vi ili muz stvarno zaljubite u kolegu/icu? nije iskljuceno da ti se svidi osoba s kojom provodis puno vremena, pa jos skuzis da se slazete u nekim stvarima, da vam je ugodno zajedno.. sto biste tada napravile?
tesko mogu na ovo odgovoriti, ali sigurno bi presla s klincima u drugu nekretninu, ne bi se svadjala, jer kad sam ljut ko pas ne svadjam se, nago se micem. uzela bi jedan auto. ukoliko ne bi pristao na nekretninu koju sam si zamislila, otisla bi ja u tu, bila bi jos ljuca.
a onda bi nastavila zivjeti.
srecom imam se di maknuti da ne ovisim o nikome. financijski bi klinci i ja pali jako jako, ali valjda bi nekako zivjela.
jer ako voli tu drugu, kojeg smisla ima da se zavaravamo?
hebat ga, zivot je pun neprodvidljivosti, ali jedna stvar koju mogu sad reci je da bi se jedino potukli oko djece, ali doslovno ako bi se oko iceg tukli to su djeca.
mislim da bi se slicno dogodilo ako bi se dogodio i scenarij u kojem ja narpavim sranje.
poznajem par osoba kojim se dogodilo, nastavile su zivjeti. neke su sa djecom, neke bez. neke su ponovo udane, neke nisu.
zivot je cesto prepun iznenadjenja.
Meni ovdje pada na pamet, što bi ja napravila da se meni to dogodii, recimo sada. Dvoje maloljetne djece, muža kojeg volim, zajedničko sve, čitav život postavljen na stabilne noge. Nemam pojma da li mi se to danas može dogoditi, ali recimo da može, racionalno bi poznavajući sebe promjenila radije posao, a iracionalno, a zaljubljenost je iracionalna, ne znam, majke mi ne znam. Iako poznajem jedan par, on je otišao službeno u USA, tamo su se upoznali da jednom prijemu, sve je toliko daleko otišlo, da se ona skupila sa njime u Njemačku, osavila muža, troje malodobne djece, kuću, čitav život i došli su tu. To je bilo prije deset godina. I dalje su zajedno, povremeno odu u USA, njena djeca povremeno dođu ovdje, sad više nisu maloljetna po našim zakonima, odnosno jedno još je. Sjećam se da smo oboje blejali ko telad kad nas je upoznao i kad smo čuli njenu stranu priče, ali eto sve je moguće, svašta se događa na ovom bijelom svijetu. Inače starija je od njega 15 godina povrh svega. Danas ima 55, on je moj vršnjak, kažu, oni se vole. I vjerujem da je tako.
a ne znam što znači to "zapišavanje". mislim pretpostavljam, ali ne da mi se razmišljati što bi sve moglo ući pod tu riječ.
ako je ono što je napisala kudri u uvodnom postu (majica oprana na 90 i to nekoliko puta) ili ono što je napisala čokolada (majica koju nosi žena za po doma, što bi značilo da mužu majica ne znači puno), ja sam mislila da svi kužimo da je to šala. i na jedno i drugo ja sam se baš nasmijala.
da, mikka, vjerovati/nadati se da će ostati s tobom/samnom, a ne otići s njom. eh, sad. ja znam i primjere gdje je osoba prevarila partnera pa se pokajala zbog toga, onako iskreno.
a ženi koja ne može oprostiti nevjeru možda je bolje odbaciti ponos ako ga ima puno previše pa vidi, može li što učiniti da pomogne svom muškarcu (ili obrnuto) da ne zaboravi zašto voli svoju ženu. ako ju voli.
kako? ne znam kako. svaka žena intuitivno zna kako bi bilo najbolje. nadam se da ćete dozvoliti da muž može voljeti ženu i otići drugoj u krevet? ako vi ne, ja da. i obrnuto isto tako!
ja samo glasno razmišljam o jednoj novoj temi koju nam je postavila kudri, navodeći jednu od bezbroj mogućih varijanti ponašanja u nekoj situaciji, a koja zaista meni ne izgleda ponižavajuća.
prije 20 godina vjerujem da bih se poslala k vragu da ovako što od sebe pročitam.
jedino što bi mi tada prolazilo kroz glavu je ono: ako on m_e_n_e ne voli... onda ni on meni ne treba. on? mene? NE VOLI?!
sad bi se mogao izvući zaključak da ja danas svog muža ne volim kao prije 20 godina, pa da preduhitrim: volim, ali drugačija je to ljubav. iskusnija i zrelija.
imas ti mikka duso, kakvo lakse pitanje?
pojma nemam.
I ja danas razmišljam drukčije nego kad sam se udavala prije 10 godina. Sve sam tolerantnija, čak mislim da bih i prevaru mogla oprostiti, naravno, ako bih se prije to uspjela dogovoriti sa svojim Egom.
pa ako smo zaljubljeni u treće osobe nema se tu što puno napraviti.a sta biste napravile da se vi ili muz stvarno zaljubite u kolegu/icu? nije iskljuceno da ti se svidi osoba s kojom provodis puno vremena, pa jos skuzis da se slazete u nekim stvarima, da vam je ugodno zajedno.. sto biste tada napravile?
mene bi muž napustio odmah, a ja bih prvo malo šarala da budem sigurna :mrgeen:
os rec ne pali vise ono sa tratincicom, voli me, ne voli me, voli me, ne voli me, nego je sad to u drugoj dimenziji?
je, ljubav, odnos sve je drugacije, razvija se, raste. ali meni je bitno da postoji.
edit: ovol je islo na post od AM
Posljednje uređivanje od spajalica : 31.07.2014. at 11:54
ma sve je to ljudski i normalno. ja na ta pitanja sto bi kad bi, nikad ni ne mogu odgovoriti nesto pametno, jednostavno zato sto je to kad je hipotetski, jednadzba sa previse nepoznanica.
ja samo glasno razmišljam o jednoj novoj temi koju nam je postavila kudri, navodeći jednu od bezbroj mogućih varijanti ponašanja u nekoj situaciji, a koja zaista meni ne izgleda ponižavajuća.
prije 20 godina vjerujem da bih se poslala k vragu da ovako što od sebe pročitam.
jedino što bi mi tada prolazilo kroz glavu je ono: ako on m_e_n_e ne voli... onda ni on meni ne treba. on? mene? NE VOLI?!
sad bi se mogao izvući zaključak da ja danas svog muža ne volim kao prije 20 godina, pa da preduhitrim: volim, ali drugačija je to ljubav. iskusnija i zrelija.
Mozda se odljubis brzopa da ne odlazis dzaba.
Mozda se odljubis brzovrlo pragmaticno.
i evo jos jedna kratka o ljubomori.
kad ja kazem da nisam ljubomorna, to ne znaci da ne znam sto je ljubomora ili da je nisam nikada osjetila. (naravno da jesam i na ljubavnom i na drugim poljima)
to znaci da ona kao osobina, pogotovo vezano na ljubavne odnose nije osobito izrazena, te da ona ne utjece bitno na moje odnose s ljudima.
jer ako maknemo patolosku ljubomoru, odnosno onaj mali postotak ljudi (ako ih ima) koji nikada nisu osjetili ljubomoru, postoji jako veliki raspon izmedu ta dva pola.
pa kao sto kazemo da se neke osobe, druzeljubljive, ili vukovi samotnjaci, ili zabavne ili ozbiljne..itd, itd
tako su i neke osobe ljubomorne - to ne mora znaciti, da je to patologija, nego pod tim mislim, da je ljubomora kao osobina kod njih izrazena, te da ce one biti u istim ili slicnim situacijama, naprosto ljubomornije, odnosno ce neke/mnoge situacije tumaciti kroz tu prizmu.
dakle ljubomora u bitnoj mjeri odreduje odnose doticne osobe s drugim ljudima.
a time dolazimo i do toga sto cemo smatrati povodom, kao i do toga sto cemo smatrati primjerenim ili neprimjerenim.
pa tu isto ako izbacimo extreme, kao npr. slanje explicitne gole fotografije kolegici ili kolegi s posla, odnosno slanje sms-a (upravo dobili posao vrijedan 5 milijuna, ili oluja poplavila skladiste i srusila krov), kod koje cemo prvu situaciju skoro svi oznaciti kao prelazenje svih granica, a drugu kao cisto poslovnu obavijest,
dolazimo do onoga izmedu, sto je podlozno individualnoj interpretaciji toga, sto je nekome osobno primjereno ili neprimjereno.
Posljednje uređivanje od seni : 31.07.2014. at 12:22
E, mašalah! Baš je tako. Ljubomora često gurne neodlučne partnere "preko ruba" tj. u nevjeru na koju bi se možda inače teško odlučili ili na raskid veze, pa kome milo kome krivo.
Iskreno, ja vjerujem da bih lakše živjela u vezi u kojoj bi se sporadična nevjera priznala i raspetljala nego da me netko nonstop tlači ljubomorom. T nikako ne bih mogla podnijeti i nisam podnosila, pa sam razbucala nekoliko veza koje su sa strane izgledale perspektivnim. NIkad nisam požalila, a čini mi se da nije ni mm.
casa postavlja dobra pitanja.
pa kao da možeš izabrati hoćeš li biti ljubomoran ili ne.
pa ne mozes izabrati, ali mozes pokusati taj osjecaj/stanje bolje kontrolirati.
barem mi se tako cini, ali ne znam zapravo koliko je to moguce.
pa vjerojatno u nekim ekstremnim, patološkim stanjima koja ti narušavaju kvalitetu života i postoji psihološka obrada toga tipa, ali dok nije tako mislim da baš i ne.
Pa meni se čini da su uzroci ljubomore uvijek iznutra, a ne izvana. Sorry, Trina, tako je kod mene. A mm-u se mogu nabacivati ne znam kakvi komadi, NJEGOVA je stvar (a ne njihova) što će s tim učiniti. Kod nas doma je uobičajena igra riječi "nisam još za ća baciti" u takvim situacijama i sve to primamo nekako dobronamjerno i okrenemo na zafrkanciju. Naravno, treba uzeti u obzir i godine (ja sam prešišala pola stoljeća, ako se do sada nisam naučila pameti, nema šanse da se to ikad dogodi...). Godine su mi donijele stabilnost i samopouzdanje, iako se teško prisjećam da sam i u mladosti bila opterećena ljubomorom. Uglavnom su mene tlačili drugi (a ja njih svojim nedostatkom granica, a to je druga strana iste batine).
Baš se trudim prisjetiti nekih situacija da je bilo drugačije - je, ali ne u ovom životu (čitaj: u ovoj vezi koja je završila brakom). Valjda mi je zato tak dugo i trebalo za taj korak - ne da nisam mogla nekog naći, nego JA nisam bila spremna. A s vremenom se sve posložilo.
To je moje iskustvo - kad u vezi sve štima, baš se čovjek time ne opterećuje. (Ne mislim tu samo na ljubomoru, zna biti i drugih problema - financije, krov nad glavom, bolesti...razno....ali sve je to život. Ljubomoru sam iskusila u mladosti i nekako prerasla. Nisam za to ni kriva ni zaslužna - jednostavno me iskustvo oblikovalo u tom smjeru (slično kao što casa piše) i sad je tako. Da sam ovo pisala prije 20 godina, možda bi neki stavovi bili drugačiji. Ne bih bila baš ljubomorna jer to me nikad nije morilo, ali bih imala još manje razumijevanja za partnere koji se tako osjećaju. Sad sam shvatila ovo što AdioMare kaže - ne može čovjek sebi baš uvijek biti gazda, ali često se može zapitati zašto se tako osjeća i naći sebi lijek. Iznutra. Izvana = nula bodova. Treće osobe su samo prilika, a nikad razlog za ljubomoru. Razlozi su u nama.
Peterlin
Kažu da su najljubomorniji ljudi upravo oni koji varaju. Ako je tome vjerovati ja sam jako sretna jer mm nije NIMALO ljubomoran.
A ja sam samo malo,mrvicu
Normalna, zdrava ljubomora, ne ona patološka je jedan sasvim normalan osjećaj, ustvari jedan od temeljnih bioloških osjećaja kod svih živih stvorenja, i ta zdrava ljubomora u vezama se obično uključi kao neki alarm na nešto neuobičajeno, a od ljubomore kao osjećaja nije cijepljen nitko, pa ni skroz male bebe, ljubomora između braće, prijatelja, poslovnih partnera itd...mačak ljubomoran na drugog mačka jer je dobila veću porciju, uhvatila većeg miša, svejedno, ljubomora je vrlo usko povezana sa osjećajem straha od gubitka.
a postoji jos i ljubomora kao osjecaj i ljubomora koja kreira postupke i djelovanje.
http://www.youtube.com/watch?v=-ZEK4n9BaEw
nemam ništa pmetno dodati jer je sve već rečeno, ali evo jedne prigodne
Ako ne pomažu stop signali, da, svakako.
Pa di si samo to izvukla! looolhttp://www.youtube.com/watch?v=-ZEK4n9BaEw
nemam ništa pmetno dodati jer je sve već rečeno, ali evo jedne prigodne
iz podsvjesti
A to dobra stara purgerska pjesmica
istina. al su je citirali diljem lijepe našeA to dobra stara purgerska pjesmica
A ja svaki put pomislim da je link na Suspicious minds
Da.
Uvijek me iznenadi koliko ljudi grčevito negira vlastitu ljubomoru kada im se dogodi, nekada i pred samima sobom.
ova tvoja je glas razuma, a ona moja "zapišavanje"A ja svaki put pomislim da je link na Suspicious minds
sorry što malo temu okrećem na šalu. mislim da ste sve lijepo elaborirale
Uopće je besmisleno ljubomoru karakteriziraz+ti kao nešto nenormalno, neljudsko ili kao manjak samopouzdanja. Jer nije. Kad postoji opravdan razlog za ljubomoru, a taj osjećaj se ne pojavi, onda su se osjećaji zahladili. Nije normalno da ti je ravna crta na sve. patološka ljubomora je nešto drugo. A Kudri, po mom mišljenju, ima savim normalnu reakciju na situaciju
Meni se čini da se ljubomora javlja onda kad vidimo da nismo najljepši, najpametniji, najšarmantniji, najduhovitiji, najzabavniji ni svom partneru. I da je prihvatiti činjenicu da ima žena koje su ljepše od mene mom mužu, koje su mu duhovitije, koje su mu pametnije, koje su zabavnije, koje su bolje majke... teško, ali potrebno za iskren odnos. Ima li muškaraca koji su ljepši od mog muža? Ima, puuuno. Ima li pametnijih? Šarmantnijih? Boljih s djecom? Dražih? Duhovitijih? Iam, na stotine, i susrećem ih i nisam slijepa na njihove kvalitete. Ali ja mm volim ne zato što mi je najljepši, najpamentniji, najšarmantniji, najbolji, najjači, najveća podrška, ja ga volim jer je. Potpuno iracionalno, volim baš njega, volim i one njegove karakteristike koje inače ne volim kod ljudi. I vjerujem da i on mene tako voli. I onda sve ove pametnije, šarmantnije i ljepše od mene, nisu problem. To da on njihove kvalitete vidi je zdravo i očekivano, jednako kao što i ja vidim ljepše, pametnije i šarmantnije muškarce od njega. Ljubav mi je tu nekako skroz iracionalna, ne bih znala obajsniti zašto volim baš mm, a uz ljubav smo zajedničkim životom izgradili osjećaj drugarstva gdje mogu objasnioti koje su prednosti mm u odnosu na nekog drugog. Ali ovaj osnovni osjećaj ljubavi, ne mogu. I svako par mjeseci opet me taj osjećaj preplavi, bez ikakva povoda, i dok je tako s obje strane ljubomore nema. Pa da radi s neznamkim!
Ne nalazim se u tvom tekstu uopće. Nije moj stil. Moj muž je onaj za kojeg sam se udala. Ja njemu moram biti najbolja kombinacija izgleda, inteligencije, majcinskih sposobnosti i svega ostalog. Ako on misli da ima koja bolja od mene, onda nije pametan. A ako sam ljubomorna, to ne znaci da sebi nisam lijepa, pametna i sposobna, nego da se on igra s vatrom. Ja sam već tisuću puta rekla, i opet cu. Ja svog muza mogu prevariti sto puta dnevno, bez trunke truda, on mene ne može. On mora uložiti i trud i vrijeme. I ako ćemo onda zbrojiti i izračunati sve, pametnije je da se ne zahebava. Tako i Kudri- ona misli da mora trpiti to sto je ljubomorna jer je muž uvjerava da nema razloga biti. Ali ima. Jer ona je ta oko koje bi se sve trebalo vrtiti, a ne neka stara nakindjurena šefica.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom