O da, i te kako imam iskustva.
I to još od vremena kad sam ja bila unuka.
Nona (baka) bi izvadila čokoladu i dala sestrični, a meni ne. Jer sam ja debela.
To je bio njen komentar.
Ne da nisam nikad bila debelo dijete, već onako poprilično mršavo, ali je sestrična bila mršavija. Bolesno mršava i nona je zaključila da njoj treba, a me ni- ne.
Ta sestrična joj je živjela u susjedstvu, a mene je viđala jednom godišnje.
I stalno se nona hvalila s njom, njenim trojkama i iako ni srednju nije završila, za nonu je bila bolja.
...i onda su prošle godine i nona je onemoćala.
Završila kod nas u Zagrebu jer ju nitko drugi nije htio, a ja i mama smo ju bedinale, hranile s kavenom žličicom i prale joj rit.
Dvije godine.
I pred sam kraj je rekla kak smo "ipak dobre"
Valjda zato jer je u dvije godine nitko nije niti posjetio.
Niti joj donio čokoladu.
... Ma, bolje da se ne prisjećam
Danas?
Danas moja mama mene nazove i priča o nećacima.
Ali moja mama je poseban slučaj i ludo zaljubljena u svog sina i njegovu djecu pa se tako i ponaša.
Već sam pisala o tome i da ne duljim; boli me, jako me boli, ali ne mogu nikog promijeniti osim sebe pa sam to i učinila.
I skužila da je ignoriranje najbolje.
Moj muž je svjestan svega i ne sekira se.