Mi smo s namjerom išli na mjesto gdje nema turističke ponude i gdje nema mnogo turista. Ne želim ribarske ni bilo kakve druge večeri, nikakva masovna okupljanja... Htjeli smo more, plažu, mir, što manje ljudi. To smo i dobili, tj. količina ljudi na koje smo nailazili bila je podnošljiva
Bio nam je dosta taj jedan
dućančić, jedna prodavačica na "
tržnici", spoznaja da postoji
barka koja u 7 ujutro dolazi s netom ulovljenom ribom (iako tu mogućnost nismo iskoristili

) i
par restorana. Tj. restorani su nam važni jer nismo od velikih nakuhavanja na ljetovanju (nismo ni općenito, a tad još manje). I taj
parkić za klince bio je kao dodana vrijednost, mogli smo i bez njega, ali bilo je ok s njim. Maloj su plaža, smokve,
sladoled i parkić uvečer bili sasvim super.
Nama plaža bez ljudi, mir, knjige i hoba ispod peke sasvim dovoljni. Ništa više od toga.
A
internet...čak mi je i čudno da ga je bilo, nisam očekivala, nije mi trebao, povremeno sam provjerila što ima u svijetu, iako sam sasvim lijepo mogla i bez toga.