tata i mama se ne slazu u odgojim metodama...

[rehab]

Ja stvarno mislim da je poslušnost danas jako podcijenjena vrlina. I pritom ne mislim na pokornost, na djecu koja su zatupljena batinama i psihičkim maltretiranjem i slično, nego na jednu zdravu poslušnost u odnosu roditelj - dijete. I ne vidim ništa loše ni u tome da se djetetu pokazuje kako raditi stvari na pravilan način.
Ja sam sada sama doma s troje male djece, i stvarno ne znam kako bih preživjela da moram razbijati glavu stvarima tipa hoće li mi koje pobjeći na cestu kad šetamo, hoće li popiti deterdžent ili vikati dok uspavljujem jedno, na što će sličiti kuća nakon ručka i kako ću ih stići sve nahraniti (u slučaju da ne znaju sami jesti), hoće li udarati bebu, zabadati joj prst u oko kad su sami s njom i slično.
Olakšanje mi je što su koliko-toliko poslušni, najstariji (četverogodišnjak) zna sam jesti, obući se , sam se kupa (ja mu samo operem kosu), obavlja osobnu higijenu, posprema za sobom, pričuva mi bebu nakratko kad je hitno... Sve se to čine sporedne stvari kad imaš jedno dijete, ali kad ih imaš više i sam si s njima, uviđaš da su te stvari zapravo važne.
Pritom ne treba biti strog, sve se to može naučiti i kroz igru, istraživanje, razgovor, objašnjavanje...
Zato kažem da treba naći balans i ukomponirati takve različite stavove u zajednički pristup djetetu.