 |
|||
Pravila druženja kad su djeca sama kod kuće
Zanima me kako ste s djecom riješili pravila o odlascima iz kuće i posjetama kad vas nema.
Da li vam djeca slobodno izlaze van s prijateljima, da li im prijatelji dolaze u kuću? Da li vas nazovu i pitaju mogu li oni van ili netko kod njih, kako reagiraju ako kažete ne može? Da li ste totalno zabranili izlaske i dolaske?
mali nazove ili kaže, dolaze Pero, Janko i Tanja.Originally Posted by Audrey
ja kažem kupi štapiće i neki sok.
On kaže bit će do 5, ja kažem dobro.
I pazite na mačku.
isto tako kad ide negdje. nisam pretjerano razmišalja o tome, do sad
i mi isto tako nekako. Mora se javiti kada ide van, može primiti djecu u kuću ali ne bilo koga, može u pravilu svoje dečke iz razreda i još jednog ili dvoje prijatelja.
i kod nas isto. mora me nazvati i pitati može li netko doći kao i može li ona kod nekoga (isključivo na poziv!) otići. ako je više djece kod nas, nazivam da vidim kakva je situacija, podsjetim je da nešto pojedu/popiju. i prije razlaza moraju ugrubo pospremiti stan (znači igračke i stvari koje su razvukli naokolo...a zna biti kaos kad se igraju dućana, frizera, restorana, modne agencije).
Idu slobodno van (ne pitaju dal smiju). Pitaju kad idu kod nekog ili neko dolazi k nama u kuću. Ne nazivam ih i ne podsjećam da piju i jedu nešto. Ako su gladni jedu i piju. Kod nas u dvorištu ili u kući je stalno neko. Imamo neko pravilo (kojeg se ne pridržavaju baš uvijek) da baš nije niko kod nas u kući, kad dođemo doma s posla, da se možemo mirno raskomotiti i ručati.
Ma, neki dan je sin zvao jednog prijatelja koji je nekim čudom još u Zg da se dođe igrati k nama ili da se idu voziti biciklima, a mali je rekao da ne smije jer je sam doma. Onda je sin pitao da dođe k njemu, a mali je rekao da mama i tata ne dozvoljavaju da mu dolaze prijatelji kad njih nema i da nikome ne smije otvarati vrata.
Mislim, opreza nikad dosta, ali... žao mi djeteta, dok se roditelji ne vrate s posla on je sam. I onda se njih dvojica druže virtualno, online igraju igrice na tabletu, svaki u svojoj kući, i svako malo jedan drugoga nazivaju i obrazlažu i dogovaraju strategiju...a ja bih ovog mog najradije sprašila na igralište, ali kad mi kaže ' pa nikog nema, što ću tamo sam'.
Moja nazove i kad ide negdje i kad netko kod nje dolazi. Za sada su to cure koje su bile kod nas i kad smo mi doma.
Moj nazove i pita, i za odlazak i za dolazak. Samo dobije uputu da kad neko dodje ne smiju do mog dolaska doma biti na struji (citaj na Wii, tabeltu i sl.) vec da to bude ogranicneo vrijeme.
Kad su sami doma, pogotovo preko ljeta, moji klinci idu van kad žele, radi se o odlasku u vrt kuće u kojoj živimo ili na ulicu pred kuću na udaljenosti par kuća lijevo ili desno od nas. Eventualno im odobrimo odlazak u parkić 3 minute od kuće ali za to uvijek nazovu i traže dozvolu, i obavezno ponesu mobitel sa sobom.
Doma im dolaze frend i/ili frendica iz škole (uvijek unaprijed dogovorimo igru kod nas doma), i tražimo fajrunt za vrijeme ručka, pa nastavljaju ili kod nas nakon klope ili izađu van na ulicu.
Odlazak drugima isto uglavnom dogovaramo unaprijed, mada u zadnje vrijeme počinjemo popuštati jer su se dokazali jako odgovorni pa dozvolimo odlazak tom istom frendu ili frendici ali samo ukoliko nazovi i pitaju smiju li ići, i tada uvijek prvo zvrcnem roditelje druge djece i dogovorim da moji dođu. Tada isto ponesi mobitel, dogovorimo kad trebaju krenut kući, i to je to.
Uvjet je bio i ostao da kuća bude uredna kada dođemo sa posla, i nema kompjutera dok nas nema doma.
Kad ide nekud, mora se javit'. To je normalno, ako ide van, kod prijateljice i to...Moja sad ima 11 godina, 5. razred i može ić u grad s frendicama, normalno po danuTo mi je OK jer sva djeca idu, s tim da ne živimo u velikom gradu, npr. ZG-u
Slažem se s tim, najčešće ide s najboljom prijateljicom i ponekad s nekim ostalim curama iz razreda. Eto
Eh, kod nas je bome bilo svega.... Nisu problem moja djeca, nego je netko od njihovih gostiju jednom ukrao rezervne ključeve (vise u predsoblju), pa je bila cijela frka. I druge stvari su nestajale. Jednom su mom sinu u školi ukrali ključeve za vrijeme tjelesnog i upali nam u stan... Dijete je to čak prijavilo u školi, ali nisu me zvali (no da ne širim priču, ne razgovaramo o školi nego o onome što se događalo doma). To se događalo prošle i pretprošle godine. Čak sam policiju zvala. Užas... Ne bih ni znala što se dogodilo da se nisam slučajno zatekla doma prije podne, tj. za vrijeme nastave, kad su klinci (koje poznam) zvonikali i provjeravali ima li koga doma. Kasnije su ipak ušli i ukrali dječje kasice. Promijenili smo bravu, ali ništa pametnije nismo mogli učiniti.
Nisam čak ni zabranila da dovode druge klince nego su moji sami odustali od toga, pa pozivaju samo odabrane i k njima idu. Dogovaramo granice vremena boravka i granice korištenja računala, imamo neka pravila (ne uključivati nikakvu elektroniku dok zadaće nisu napisane, gradivo naučeno i složena torba za sutra).
Last edited by Peterlin; 17.09.2014 at 08:33.
Moj ima 11, ide sam van, ali ne dozvoljavam da k njemu dolaze dok nas nema niti da on ide k frendovima
dok su sami (previse su divlji i dok sam ja doma, bojim se i pomisliti kako bi bilo kad bi bio sam).
Peterlin, ovo što spominješ je noćna mora.
Ništa, baš ništa nisam riješila. Došla je policija i napravila zapisnik, ali misle si oni - to su klinci, tko zna je li mali njima DAO ključeve i tako svašta... Niti su nas poslije zvali, niti poslali kopiju toga, baš ništa. Shvaćam ja da oni imaju pametnijeg posla (valjda) iako se kunu u prevenciju i sto čuda, ali očekivala sam više.
A o školi bolje da ne pričam jer se ne bih mogla zaustaviti.
Last edited by Peterlin; 17.09.2014 at 08:47.
Što se tiče teme topica, zapravo ne mogu komentirati. Kako živimo na selu, moja djeca lumpuju naokolo kako ih volja. Kad idu kod nekoga uglavnom mi najave, idem tamoitamo. Kad dovlače ekipicu i to mi najave. Nemamo neki protokol.
ajme Peterlin sad si mi dala misliti. zbilja sam ja navina, sve se nesto tjesim selo i sl. ali figu.
Baš je, jelda...
o bože peterlin.
moj je sad već velik tako da je slobodan radit što mu drago. kad obavi ono što mora - psa, i nešto od kućanskih poslova, uglavnom stavlja sušiti robu. zadaću ne piše poslije škole jer je meni to nekako neprirodno, da nakon 7-8 sati škole dođe doma i sjedi za knjigom.
kad je lijepo vrijeme, uglavno ode van.
a kad je ružno, uglavnom sjedi doma za kompom dok mi ne dođemo s posla.
posjete - uvijek su 2-3 ista frenda u điru koji dođu kod njega il on kod njih, a kolko su kod nas već su postali članovi familije maltene pa onda nemamo tih problema. ostali nekako nikad ne dolaze kod nas doma, ne zato što branim, nego nikad ih nije ni zvao.
kod nas nema protokola. cura 14+1/2 dovodi frendice, obicno kaze/pita, jer se i onako cujemo par puta na dan.
ako je prespavljivanje kod nas onda pita. u principu je odgovor uvijek da, osim ako nije neka visa sila.
ona isto kaze ako poslije skole ide kod nekoga, odnosno pita, ako je prespavljivanje, ili nesto malo neuobicajnije.
prije je uvijek i svaku sitnicu pitala, ali sad se podrazumijeva da neke /mnoge stvari moze, ali mora javiti ili sms-ati, npr. idem u knjizaru, ili kratko sa curama u setnju, doci cu pola sata kasnije. ona je u produzenom boravku, pa zadace i ostalo napise tamo. osim toga samoodgovorna je, tako da se tu mogu pouzdati u nju.
vikendom isto kaze/pita ako nekud ide. kaze ako je susjedstvo, pita ako je kino ili frendica kod koje ide vlakom.
jos nije pocela izlaziti, a kad pocne
peterlin, ajme, ajme, nocna mora.
no ja poznam sve njene frenduice i roditelje, tako da mislim da nam (zasad) ne prijeti nesto takvo.
s obzirom na svoje djetinjstvo nikada, (osim ako ne bio bio neki jasan i vazan razlog) ne bih zabranila izlaske i dolaske.
pa to je i njena kuca.
jest da ponekad prevrnem ocima kad je u kuci dumbus, taman prije nego dode teta cistilica, a djeca poslije skole dodu kod nas, ali ona me tjesi da to njene cure ne fermaju, pa se i ja tjesim.
doduse obzirom na popodnevni boravak, ti dolasci nisu tako cesti, u osnovnoj skoli je bilo ko na kolodvoru, a jos su bili manji pa sam ih i hranila i pazila.
sad su zapravo pflegeleicht, zatvore se u sobu, tu i tamo posjete kuhinju, ali si sami nesto sloze. samo cujem neko cerekanje, vristanje (ako ih je vise)....
o izgledu i neredu njene sobe
Ma to je kod nas silom prilika - popodne je glazbena, imaju ponešto sve dane osim utorka, tako da nema pomoći. Ne tražim da je napišu odmah poslije škole, ali napišu prije nego ja dođem doma. Oni dođu doma, pa jedu, pa gledaju tv, pa napišu zadaću, pa idu na sviranje ili slično, ovisno o rasporedu.
Pao mi je kamen sa srca otkad su dorasli do toga. Uvježbano ponašanje još od nižih razreda je zadaću napisati odmah dok se još sjećaš što je zadano, a učiti (ili bar prolistati udžbenike i bilježnice) kad slažeš knjige za sutra. I ide to. Više ni ne razmišljam da li tako treba biti.
Tu se negdje ugura i vrijeme za prijatelje (starijem sinu dolazi povremeno prijatelj-putnik ujutro, ako nemaju prvi sat, ponekad se to razvuče i na popodne - odu prošetati, ponekad zajedno vise na računalu), sve u rok službe.
Posting Permissions
Reply With Quote