Ako zivite u istoj kuci ili JAKO blizu ili se cesto vidite sa svojim mamama/svekrvama i jos se pri tom mijesaju gdje treba i ne treba, pune su savjeta koje ne trebate i ne trazite i o svemu imaju svoje misljenje koje moraju verbalizirat... kako izlazite na kraj s njima?

Evo ja pecem palacinke i dolazi moja mama i pita zasto peces toliko pakacinki i onda bacas. A bacila sam mozda 2x 2palacinke. Mislim si sto te boli briga ili sto sad ja trebam objasnjavat zasto pecem TOLIKO palacinki?

Ili daj mi E. (moje dijete) ja cu biti s njom, a ti idi spremi spavacu. I tako 1000 stvari zbog kojih pomislim da ili nemam ni 18g ili nemam mozga kad mi ona stalno ima potrebu uredjivati zivot ili joj ja stalno moram objasnjavati i pravdati svoje postupke.

ili kad inzistira da se nesto napravi sad i odmah i onda izjavi da ona to kaze/trazi zbog nas da je njoj u biti svejedno, ali da je za nas to bolje.

STALNO bolje od nas zna sto mi zelimo i sto je za nas bolje.

zatim redivno sama zapocne nesti raditi sto sama ne moze napraviti pa trazi pomoc i ne pitajuci je li to nama sad zgodni i mozemo li joj pomoci, a ako odbijemo naljuti se jer je to nama "samo 5min" posla.