 |
|||
A ako tako izgleda svaka njezina rečenica upućena meni? Meni je to turbo naporno jer mi se cijeli odnos s nekim temelji na fori da ja ne dam što ona hoće.casa prvotno napisa
A je l joj kažeš "A što ne biste ipak otišli u ono drugo mjesto, da vas odvezvezem tamo, nije mi uopće teško, stvarno, odvest ću vas, u tom drugom mjestu do vam je puno bolje nego tamo gdje se vi krenuli".
Da!Trebamo ih upoznati i poslati na kavu neka nas ogovaraju kako nezahvalne kćeri imaju
A mozda i dogodi se cudo...pa bi kroz price skuzile da se trebaju malo pivuci i suzdrzati.
Casa mogu se i ja ponekad diviti kako je moja mama nesto napravila, ne mogu stalno obigravat oko nje kao oko malog djeteta, ne uz malo dijete i bebu.
Mozda ti primjeri nisu najnaporniji. Najnapornije je sto je to stil i nacin komunikacije non-stop 24/7. Nisu to izolirani primjeri pa odbijes fornete i kraj price. Iza forneta je nesto drugo pa trece itd.a i fornete treba uredno razloziti do kraja.
Kad ti odbijes svekine gumene zmije moras li joj razlagati zasto si ih odbila "pa nece im nista biti od malo gumenjaka...pa samo malo...pa ovo...pa ono...pa i ti si jela 5x vise i nije ti nista...."?
Mozemo li u 6? A zasto ne bi u 5? Zasto ne bi ipak tamo? Bolje je ovdje...itd.
I tako svaki dan oko svake sitnice.
Ili ako se ne javljam na mob jer
A) uspavljujem bebu
B) stisan je i ne cujem
C) nisam htjela
Moja mama ce izbrati c. Iako je sasvim normalno da se ona isto ne javi na mob jer ga nije ponijela, cula itd.
Posljednje uređivanje od ZmajLav : 02.10.2014. at 23:51
Ma ja razumijem da je to naporno, ali mislim da to ili treba izbjeći tako da takva osoba ne sudjeluje u tvom životu kao pomoć ili prihvatiti takav karkter kao dio pomoći koju ti ta osoba pruža. Jednostavno nemoguće je očekivati da će takav karakter pomagati šutke, jer neće, pa je uzaludno truditi se to postići.
A moja sveki svašta misli da bih ja trebala, ali ona nije aktivni pomagač pa me to što ona misli uopće ne dira već to primam na znanje kao neku alternativu mom rješenju koju mogu i ne moram uvažiti. Puno je lakše odbiti fornete ako su ponuđeni ne dok mi istovremeno ona treba. Mislim da sam sama sebi nebrojeno puta zakomplicirala život kad nisam bila spremna prihvatiti ponuđenu pomoć ili zatražiti istu jer jednostavno nisam željela morati se opravdavati.
Ja ne zadirem u njene poslove, ali ako ja trebam nešto obaviti dajem si za pravo to pokušati obaviti na način da i ja budem zadovoljna. Ako ne ide onako kako bih ja htjela, obavim kako ona želi, ali do neke mjere. Nije me sram reći: Ja vam to tad ne mogu, jer mi to tako ne paše.
Sindrom mučenice-svetice. Ona će svakom pomoći,a nitko da joj kaže ni hvala. Imam u užoj familiji jednu takvu. Vječito radi nekoga i za nešto trivijalno pada u nesvjest, ide se objesit, trči na cestu, čeka, razmišlja, brine se, djeli savjete i kad ne trebaju, ali uzima danak kad pomogne tako što često radi na svoju ruku ono što je niko ne traži. Iskreno rečeno, takve osobe su iscrpljivači energije i žive u nadi da će se stalno nešto odigravati kako bi oni stalno bili u prilici da dokažu svoju patnju i požrtvovnost, jer to po njihovoj logici je najveća kvaliteta koju ljudski stvor može imati. Da može, plakala bi (naravno nikad radi sebe nego jasno, za drugoga) krvavim suzama. To je stil života, ponašanja, razmišljanja i oni su nezaustavljivi. Često si mrmljaju u bradu i potpaljuju se monolozima koje sami izmišljaju, izgovaraju i sami slušaju. Popuste na žalost tek kad ostare (poslje osamdesete u našem slučaju), kad nemaju toliko energije radit Santa Barbaru od običnih dnevnih sitnica. Sretno!
Koji opis!
Nažalost poznajem dobro ovakvu osobu. Sreća je da nismo blizu.
Nakon dugo godina različitih stadija našeg odnosa ja jednostavno više ne mogu.
Ne da mi se više ni slušat.
Jer naš odnos se sveo samo na to, osoba priča, ja slušam, ne mogu ništa komentirati niti se, nedajbože, usprotiviti nečemu jer to odmah uzrokuje svađu.
Osoba se pri tome svađa sama sa sobom, sva moja pojašnjenja i argumenti su suvišni.
Nakon tri dana "druženja" ja sam smoždena do te mjere da po tjedan dana ne mogu govoriti.
Jednostavno, odustala sam.
Prekrasno napisano i analizirano Optimistična.
Najviše mi se sviđa ovaj dio "iscrpljivači energije".
Postoji jos jedan naziv,mozda malo pretjeran - emocionalni vampiri.
P.s. mi smi trenutno u nekom "hladnom periodu" mmama se po 155. put naljutila, o banalnosti razloga cu reci samo to, da se vise ni ne sjecam zbog cega. Ali nam prija ova distanca. Komunikacija vrlo uljudna, minimalno vidjanje, pomoc 0 bodova, vise posla, ali mir..., a stres opao bar za pola.
Uzivam dok traje i ne sekiram se zbog durilice.
Optimisticna potpis.
Ma sve je to istina. Ali ne možemo mijenjati druge. Možemo mijenjati samo sebe i svoje stavove, ponašanje i shvaćanje (te predstave ne treba shvaćati osobno).
Cure, sretno!
Trebalo mi je vremena da to shvatim i prestanem se opravdavati i prihvatim. Prosle god. mi se upalila lampica. Sad sam u procesu prevodjenja istog u djelo tu ide malo sporije, ali ide, krece se...
Povremeno nemam snage pa se ovdje pojadam, izbacim van i bude bolje.
Takvo ponašanje ne možeš spriječiti. Oni su nezaustavljivi. Svaki razgovor je samo okidač za čim veću muku i patnju koju obožajavi iskazivati. Obično takvi razgovori završe sa nečim kao :" Ne znam zbog čega me bog već nije pozvao sebi,.... Ja sam samo smetnja..." itd.
Imam i ja jednu takvu vampiricu u okolini, pa sam joj počela potvrđivati sve živo. Pa kad kaže da je smetnja, ja samo odgovorim : jesi, smetnja si. Pa kad ona meni na to uzvrati : jao, kako si bezobrazna, ja kažem : jesam, bezobrazna sam i mogu biti još bezobraznija.
Otad više nema mučeničkih razgovora jer vidi da to kod mene ne pali.
I fakat mrzim kad moram biti tako odvratna prema nekome, ali ako išta može teretiti i iscrpiti nečiji odnos, to su ti emocionalni vampiri.
hahahahahahahahahaha
joj, rehab luuuda si
i ja sam sklonija pokušat riješiti stvar i uspostaviti prihvatljivije odnose za bolju budućnost nego prekidati komunikaciju.
o metodama bi se dalo, ali kad dvaput pročitaš meni ovo od rehab nije odvratno. neuvijeno jest, ali što ako drugačije ne ide
Pa da. Ako joj se "oduprem" i počnem : ma joooj, nisi ti smetnja, nemoj se osjećati tako..., samo joj dajem priliku da nastavi dalje. Ako je presječem, svaka žalopojka prestaje, jer mene to ne dira.i ja sam sklonija pokušat riješiti stvar i uspostaviti prihvatljivije odnose za bolju budućnost nego prekidati komunikaciju.
o metodama bi se dalo, ali kad dvaput pročitaš meni ovo od rehab nije odvratno. neuvijeno jest, ali što ako drugačije ne ide
Nedavno sam isto napravila slično. Kupila ta osoba mom djetetu igračku od 300 kn, odmah naglasila koliko je platila tu igračku, i non stop me pita igra li se dijete s tom igračkom, kad dodje kod nas uvijek pita dijete gdje mu je ta igračka, zašto se ne igraš s njom, itd. A dijete se igra s tom igračkom kao i sa svakom drugom, samo što se, eto, nije dogodilo da mu je u ruci kad ta osoba dođe. I zadnji put ona dođe kod nas i počne me pilati : zašto se on ne igra s time, to je koštalo 300 kn, bla bla... A ja lijepo odem u dječju sobu, uzmem tu igračku, dam joj i kažem : molim te nosi tu igračku i nemoj mu više kupovati tako skupe stvari, zapravo ne moraš nikakve.
U tome je bit, dok sam se ja izvlačila i uvjeravala je da se dijete igra s time, pilanje nije prestajalo. Kad sam presjekla, stala je i ona.
Najgore je takve osobe tješiti, pokušavati ih uvjeriti u nešto drugačije i slično, zato jer te osobe nemaju nikakav stvaran problem, nego bolesnu želju da stalno budu u centru pozornosti.
P.S. Nisam ni ja tip koji voli prekidati komunikaciju i odnose s drugim ljudima, ali mislim da je važno biti iskren prema drugima, jednako kao što je važno znati prihvatiti kritiku na svoj račun. Meni je važno da ljudi sa mnom znaju na čemu su, a na njima je da to prihvate ili odbace. Bilo kakva neiskrenost i šum u komunikaciji može zatrovati odnos, a ja mislim da je bolje imati iskren i suzdržan odnos, nego u ime neke lažne pristojnosti i ljubaznosti održavati bliske i redovite kontakte s ljudima koji ti ne pašu.
Uopće ne želim biti u takvom odnosu u kojem moram biti odvratna prema nekome, radije ću prekinuti svaki kontakt.
A iscrpila sam sve svoje mogućnosti, ne znam više.
Kako god da okrenem, uvijek se osjećam ko j**ena stranka.
A stvarno sam tolerantna osoba, pogotovo prema ovima koje viđam periodično, kao dotičnu osobu.
Ali i to periodično mi je postalo previše.
evo baš na ovo mislim to s pretjeranim emocijama
s godinama sam se naučila ne dovoditi u takvu situaciju. sebe, zbog sebe.
moj tata spremi sve vase bake u mame svojim davljenjem u džep lol. vrhunac mi je bio neki dan kaze on: samo da cujem da trenerica ne uci moju unuku kako treba cut ce ona mene. hahaha radi se o baletu dakle ne da nema on pojma o tome nego veze s vezom, al eto vozio ju je jednom i vec je dinko bogdanić
isto umire svaki drugi dan cim nije sve po njegovom
zrtvuje se za sve al ti se zapise na svaku mozsanu stanicu zauzvrat
Posljednje uređivanje od pikula : 03.10.2014. at 15:40
ja se vise ne ljutim. busem tuzna al prekinem komunikaciju dok ne shvati. malu bu na ples vodio nikad npr
velik potpis pod rehab . kad ne ide ne ide. lakse je ostat pristojan kad znas da mozes povuci granicu.
Kad su takvi ljudi u pitanju, ja sam naučila ovako razmišljati: mi od njih možemo otići (hardverski ili softverski) ali oni sami od sebe ne mogu nikuda.
Offt. moj mlađi sin je kao mali pokazivao naznake takvog softvera (bio naporan sebi i drugima), pa smo mu ispunili dan hrrrrpetinom stvarnih obveza i sad je dobro. Možda takve ljude stvarno treba zaposliti nečim konkretnim, onako kako je marta rekla - dati da peglaju, kuhaju, peru veš, čiste kuću, kopaju po vrtu - nešto bilo što.... jer ako to nemaju, bave se samima sobom i misle da se i svi mi moramo baviti njima.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.10.2014. at 15:44
Odseli.
Moja mama je ista. Stalno nesto, u sve se petlja, sve mora da zna, sve vidi, sve cuje....ali se idealno slazemo sve dok sam ja skoro 300km juznije od nje. I vidim je svake toliko na 3 dana ( to je max koji mogu podnijeti, nakon toga pucam).
Meni je ovako idealno,znam da je uvijek tu i da je mogu zvat ako mi nesto zatreba a ne uplice nam se stalno u zivot ( sto ne bi bilo tako da smo blize). Izmjedju je i granica pa ni ne zove tako cesto jer je skupo, a s klincima moze uvijek komunicirati preko skypa i sl. pomagala.
Ja znam da bi bila jako jako zivcana da moram zivjeti blizu nje i da to ne bi bilo dobro za nikoga. Ovako mozemo barem kolikotoliko normalno funkcionirati kad se vidimo ( naravno bude trzavica ali nekako potrpim tih par dana na njezinom terenu).
o da je meni tih 300km ovako ih svakiput moram stvorit iz niceg
e to je ta vjecna dilema. ponekad je bolje da ti skacu po glavi ali i donesu antibiotik iz apoteke kad imas 41 temp a ponekad je cijena stvarno prevelika, ali opet pokleknes je se osjecas kao dre.k ako ih zoves samo kad moras i onda odes na rucak poslije kojeg ti je jako jako tesko pa sve stavis na off i tako u krug....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom