 |
|||
pomazemo i mi mmami pa ne prigovaramo.casa prvotno napisa
Svoju svekrvu sam trazila samo 1x da pricuva djecu.
Nije problem objasniti zasto ti netko treba pricuvati djecu ako je tu kraj prici, a ne ako je to pocetak vegete "a zasto ne bi ovo ili ono, a ne to itd."
Npr ja kupujem i pravim rucak i perem i vjesam ves i kupujem detergent, a mmama pegla. I ja njoj nikad nisam prigovorila sto ja to radim i nikad necu jer mi nije problem ni s jednom bebom u ruci to raditi, a meni je njeno peglanje prisjelo vec vise puta.
I sve sto ona radu je ogromno, a mi sto radimo je "10 minuta posla".
Naravno nije sve samo crno ima tu i sivog o bijelog i moj prag tolerancije prije i sad nije isti.
Slicne stvari mmama radi i mom bratu, doduse ne tako cesto. I njemu smetaju iste stvari, ali ima srecu sto se rjedje vide.
Kad sve zbrojim mislim da mi najvise smeta taj neki negativni naboj. a mmama je cesto "negativno nabijena" i onda to siri na nas, a ja zelim da moja djeca budu okruzena pozitivom i vole zivot.
Bad mi je što razvlačim mamu po forumu pa ne mogu ni spavati.
Ona je zbilja dobra i trudi se (tako djeluje ljudima izvana), i stalno nekome pomaže. Npr. te rezance mijesi i za susjedu koja joj je jednom rekla da su joj super. Ili 3 dana za redom pomaže rođakinji napraviti zimnicu od 450 kg povrća. Dežurna je na telefonu za sve babe, tetke, strine i ostale koje treba zvati i slušati kako su. I ja to poštujem - da ima potrebu pomagati i da ima bogat društveno-pomagački život.
A s obzirom na to da još radi - ustaje u 5, dolazi doma u pola 4 i stalno ima potrebu i ideje kako nekome oko nečega pomoći - zbilja se trudim da joj uvalim djecu minimalno. Ne kako bih popeglala bodić, nego kad zbilja smrdi (kupaona, kuhinja, frižider, veš - younameit). I stalno brojim koliko puta mjesečno i koliko sati ukupno ih je čuvala. Obožava ih, i nikad ni u snu ne bi rekla da neće čuvati, ali uvijek prvo moram dopis napraviti zašto ju trebam, pripremiti 17 objašnjenja što radim za to vrijeme i zašto neću to nešto drugo napraviti u to vrijeme. Ne kužim zašto, ali s njene strane je to s djecom "nisam ih vidjela, dovedi ih da ih vidim", uvijek mi fali to "daj mi djecu da ti pomognem", a hoće pomoći oko bezbroj stvari (koje mi, kao što smo već zaključili nisu životno neophodne). Jedno vrijeme sam joj zbilja vodila djecu "da ih vidi", a ja pri tome sjedila kraj njih i čekala da se nagledaju. Sad sam se opametila pa joj vodim djecu "na gledanje" samo kad mogu to vrijeme iskoristiti da napravim nešto drugo.
Casa spomenula si svoju svekrvu i svoj odnos. Evo kako moja razgovara sa mnom, a kako sa šogoricom.
Mama: Što radiš sutra?
Ja: Idem u dućan x kupiti malom pidžamu.
Ajmo skupa! Ajmo.
Kupim ja jednu, ona će još jednu da mali ima. Dobro, ok, hvala mama, nisi trebala, kupila sam mu još par dugih gaća.
Neka, nek ima. Dobro, nek ima, kupi.
Treba li mali gaće? Ne, kupila sam, ima dovoljno, samo pidžamu. Čarape? Ne. Donji dio trenirke? Toga trebaš puno za vrtić.
Ne treba, ima, nije potrebno, prerast će za 3 mj. A maloj štrample? Ne, ima dovoljno. A maloj gaće? Mama! A da, ona nosi pelene.
Mama, došla sam samo po pidžamu. Doooooobrooooo, pa samo pitam. Idemo van. Hoćeš fornete? Neću. Zašto, što si jela? Da kupim djeci fornete? Ne treba im da to sad jedu, doručkovali su.
Neeeeeeee maaaaaaaaaaamaaaaaaaa, ja hoooooooćuuuuu fornete, jaako sam gladan.
Moja mama i moja šogorica:
Snaho, mislila sam to i to.
Ne hvala, nije potrebno.
Dobro.
Da se razumijemo, ona se tako razgovara i s mojim bratom. I njegov razgovor s njom izgleda isto tako - "nemoj me piliti". Dakle nije problem u meni nego njoj
I još da dodam:
"Nahrani mi tu djecu, nemoj da su mi gladna".
"Pa kako je mali opet bolestan? Izliječi mi ga, nemoj da mi bude bolestan".
Tko bi s poštovanjem i uvažavanjem odgovarao na to? Ja ne mogu. Ja poludim i postanem bezobrazna.
ZmajLav, žao mi je zbog tvoje situacije. Prije 3-4 godine ja sam se s mamom stalno svađala, i stalno sam bila "bezobrazna i nezahvalna". I stalno smo obje plakale. Pa sam nekako došla na tu (za Beti grubu) igru - kratko i odriješito "Ne. Ja hoću ovako jer ja hoću ovako". Objašnjavanje i argumenti samo dalje vode u objašnjavanje i argumente. Ako kažem da ću nešto napraviti jer ja tako želim - onda valjda negdje zasvijetli lampica "poštuj me kao osobu" pa prijedlozi stanu.
Naporno je meni i preko telefona, i u susretima na tjednoj bazi, a di neće svaki dan stalno.
Pa samo polako okreni ploču. Za početak se prestani živcirati. I onda kratko "ako ti je teško peglati - nemoj", i zašuti.
Ovo s negativom je veći problem, ali tu ne možeš ništa. Vi furajte svoj film, a djeca si već u svojoj glavi poslože stvari. Što bi moj mali rekao za npr. svekrvu "a zašto je ona stalno ljuta?".
Ja mislim da Zmaj treba mami uvaljivati stvari na peglanje uz komentar:"Ma to je tebi 10 minuta."
Bravo!
Ti si žena za moj grunt!
Bubili bubich ovo me vec plasi koliko su tvoja mama i moja mama slicne. To sto ti pises su gotovo identicne situacije.
I meni je stvarno bad pisat o mmami po forumu kao da je sve lose sto kaze, radi jer i ona ima tu crtu da stalo nekom pomaze. Pece kolace susjedima jer im se jako svidjaju njeni kolaci. Dezurna je na telefonu za sve peobleme u porodici, miri tetke,bratice, strine, zna svima rodjendane i sl.
I mi smo svako malo znale oplakat poslije svadje, objema bude tesko. Poslije svadje mi je bilo zao mame sto se osjeca povrjedjeno sad sam vec malo otupila i shvatila da se ona skoro non stop duri samo se razlozi ciklicki izmjenjuju i nekako je ona uvijek zrtva, a ja bezobrazna i nezahvalna.
I isto radi i bratu i s njim se oko istih stvari svadja. I polako sam i ja dosla do spoznaje da ne vrijedi objasnjavati, jednostavno me ne cuje, vec samo produljujem svadju. Pokusavam se prebacit s uzaludnog objasnjavanja na kratko Jer JA to i tako zelim. Moj problem se gomila kad ju pokusam "urazumiti" tj.objasniti zasto mi njen prijedlog nije bolja opcija sve kako se ne bi naljutula/durila i onda se zakacimo jer eto ipak bih trebala po njenom.
Svaka cast!
Marta da mi je tvoja hladna glava i pamet vjerojatno bih se vise smijala nego plakala!
Daj posudi malo!
Ma, moja je baka bila ista takva, ako ne i gora. Ona je mom sinu davala kekse, med i mlijeko na bočicu do 5 godine da joj se malo udeblja. Sve je znala bolje i uvijek je naglašavala kakvu je žrtvu podnijela za mene i brata ( jer mi mama ima šizofreniju pa nas je baka djelomično odgojila s prekidima kad je po njenom sudu nekom drugom bila neophodna). Voljela je da joj ljudi izražavaju vječnu zahvalnost te da se dive njezinom načinu da se nešto napravi. I kad sam to shvatila, ponašala sam se u skladu s tim. Bila sam vječno zahvalna i divila se njezinom načinu jer sam ju voljela i shvaćala da je to njoj bitno. Radila sam po svom, ali sam sama sebi radila stvari i nikad nisam mislila da bi ona trebala prilagodit svoje stavove mojima iz jednostavnog razloga što je starija.
BB, meni ovaj tvoj primjer razgovora predstavlja napornost 3 na ljestvici od 10. Mislim ona nudi fornete, a ti ne daš i kraj priče. Ja vodim iste razgovere sa sveki i nemam dojam da je ona teška osoba, samo se trudi udovoljit i nudi i ono što mi nije potrebno pa ja to kulturno odbijem. A djeca plaču kad ona ponudi kupit gumene zmije a ja ne dam, ali pa zašto ne bi plakali kad ne mogu dobit što im se na tren činilo dostupnim? A što se tiče čuvanja, meni se i dalje čini normalnim objasnit nekome vlastiti raspored aktivnopsti kad od nekog tražiš da sudjeluje u njemu. Na primjer, kad me sveki zamoli da ju u 5 odvezem u mjesto do, pa ne osjećam se nimalo neumjesnom ako pitam kamo ćete? Ili ako pitam možemo li u 6?
I ovo što marta kaže, je najbolji savjet. kad mama ispegla, uvijek reći : Ma kako si to super ispeglala, a tek složila! I onda će mama imat potvrdu i osjećat će se bolje, pa će vremenom počet manje tražit. Kao s djecom.
Ne brini, imam i ja problema u komunikaciji ko i ti, smao su moji malo drugačije fele.
Trebamo ih upoznati i poslati na kavu neka nas ogovaraju kako nezahvalne kćeri imaju
A ako tako izgleda svaka njezina rečenica upućena meni? Meni je to turbo naporno jer mi se cijeli odnos s nekim temelji na fori da ja ne dam što ona hoće.
A je l joj kažeš "A što ne biste ipak otišli u ono drugo mjesto, da vas odvezvezem tamo, nije mi uopće teško, stvarno, odvest ću vas, u tom drugom mjestu do vam je puno bolje nego tamo gdje se vi krenuli".
Da!Trebamo ih upoznati i poslati na kavu neka nas ogovaraju kako nezahvalne kćeri imaju
A mozda i dogodi se cudo...pa bi kroz price skuzile da se trebaju malo pivuci i suzdrzati.
Casa mogu se i ja ponekad diviti kako je moja mama nesto napravila, ne mogu stalno obigravat oko nje kao oko malog djeteta, ne uz malo dijete i bebu.
Mozda ti primjeri nisu najnaporniji. Najnapornije je sto je to stil i nacin komunikacije non-stop 24/7. Nisu to izolirani primjeri pa odbijes fornete i kraj price. Iza forneta je nesto drugo pa trece itd.a i fornete treba uredno razloziti do kraja.
Kad ti odbijes svekine gumene zmije moras li joj razlagati zasto si ih odbila "pa nece im nista biti od malo gumenjaka...pa samo malo...pa ovo...pa ono...pa i ti si jela 5x vise i nije ti nista...."?
Mozemo li u 6? A zasto ne bi u 5? Zasto ne bi ipak tamo? Bolje je ovdje...itd.
I tako svaki dan oko svake sitnice.
Ili ako se ne javljam na mob jer
A) uspavljujem bebu
B) stisan je i ne cujem
C) nisam htjela
Moja mama ce izbrati c. Iako je sasvim normalno da se ona isto ne javi na mob jer ga nije ponijela, cula itd.
Posljednje uređivanje od ZmajLav : 02.10.2014. at 22:51
Sindrom mučenice-svetice. Ona će svakom pomoći,a nitko da joj kaže ni hvala. Imam u užoj familiji jednu takvu. Vječito radi nekoga i za nešto trivijalno pada u nesvjest, ide se objesit, trči na cestu, čeka, razmišlja, brine se, djeli savjete i kad ne trebaju, ali uzima danak kad pomogne tako što često radi na svoju ruku ono što je niko ne traži. Iskreno rečeno, takve osobe su iscrpljivači energije i žive u nadi da će se stalno nešto odigravati kako bi oni stalno bili u prilici da dokažu svoju patnju i požrtvovnost, jer to po njihovoj logici je najveća kvaliteta koju ljudski stvor može imati. Da može, plakala bi (naravno nikad radi sebe nego jasno, za drugoga) krvavim suzama. To je stil života, ponašanja, razmišljanja i oni su nezaustavljivi. Često si mrmljaju u bradu i potpaljuju se monolozima koje sami izmišljaju, izgovaraju i sami slušaju. Popuste na žalost tek kad ostare (poslje osamdesete u našem slučaju), kad nemaju toliko energije radit Santa Barbaru od običnih dnevnih sitnica. Sretno!
Prekrasno napisano i analizirano Optimistična.
Najviše mi se sviđa ovaj dio "iscrpljivači energije"
Postoji jos jedan naziv,mozda malo pretjeran - emocionalni vampiri.
P.s. mi smi trenutno u nekom "hladnom periodu" mmama se po 155. put naljutila, o banalnosti razloga cu reci samo to, da se vise ni ne sjecam zbog cega. Ali nam prija ova distanca. Komunikacija vrlo uljudna, minimalno vidjanje, pomoc 0 bodova, vise posla, ali mir..., a stres opao bar za pola.
Uzivam dok traje i ne sekiram se zbog durilice.
Optimisticna potpis.
Ma sve je to istina. Ali ne možemo mijenjati druge. Možemo mijenjati samo sebe i svoje stavove, ponašanje i shvaćanje (te predstave ne treba shvaćati osobno).
Cure, sretno!
Trebalo mi je vremena da to shvatim i prestanem se opravdavati i prihvatim. Prosle god. mi se upalila lampica. Sad sam u procesu prevodjenja istog u djelo tu ide malo sporije, ali ide, krece se...
Povremeno nemam snage pa se ovdje pojadam, izbacim van i bude bolje.
Takvo ponašanje ne možeš spriječiti. Oni su nezaustavljivi. Svaki razgovor je samo okidač za čim veću muku i patnju koju obožajavi iskazivati. Obično takvi razgovori završe sa nečim kao :" Ne znam zbog čega me bog već nije pozvao sebi,.... Ja sam samo smetnja..." itd.
Koji opis!
Nažalost poznajem dobro ovakvu osobu. Sreća je da nismo blizu.
Nakon dugo godina različitih stadija našeg odnosa ja jednostavno više ne mogu.
Ne da mi se više ni slušat.
Jer naš odnos se sveo samo na to, osoba priča, ja slušam, ne mogu ništa komentirati niti se, nedajbože, usprotiviti nečemu jer to odmah uzrokuje svađu.
Osoba se pri tome svađa sama sa sobom, sva moja pojašnjenja i argumenti su suvišni.
Nakon tri dana "druženja" ja sam smoždena do te mjere da po tjedan dana ne mogu govoriti.
Jednostavno, odustala sam.
Imam i ja jednu takvu vampiricu u okolini, pa sam joj počela potvrđivati sve živo. Pa kad kaže da je smetnja, ja samo odgovorim : jesi, smetnja si. Pa kad ona meni na to uzvrati : jao, kako si bezobrazna, ja kažem : jesam, bezobrazna sam i mogu biti još bezobraznija.
Otad više nema mučeničkih razgovora jer vidi da to kod mene ne pali.
I fakat mrzim kad moram biti tako odvratna prema nekome, ali ako išta može teretiti i iscrpiti nečiji odnos, to su ti emocionalni vampiri.
Uopće ne želim biti u takvom odnosu u kojem moram biti odvratna prema nekome, radije ću prekinuti svaki kontakt.
A iscrpila sam sve svoje mogućnosti, ne znam više.
Kako god da okrenem, uvijek se osjećam ko j**ena stranka.
A stvarno sam tolerantna osoba, pogotovo prema ovima koje viđam periodično, kao dotičnu osobu.
Ali i to periodično mi je postalo previše.
hahahahahahahahahaha
joj, rehab luuuda si
i ja sam sklonija pokušat riješiti stvar i uspostaviti prihvatljivije odnose za bolju budućnost nego prekidati komunikaciju.
o metodama bi se dalo, ali kad dvaput pročitaš meni ovo od rehab nije odvratno. neuvijeno jest, ali što ako drugačije ne ide
Pa da. Ako joj se "oduprem" i počnem : ma joooj, nisi ti smetnja, nemoj se osjećati tako..., samo joj dajem priliku da nastavi dalje. Ako je presječem, svaka žalopojka prestaje, jer mene to ne dira.i ja sam sklonija pokušat riješiti stvar i uspostaviti prihvatljivije odnose za bolju budućnost nego prekidati komunikaciju.
o metodama bi se dalo, ali kad dvaput pročitaš meni ovo od rehab nije odvratno. neuvijeno jest, ali što ako drugačije ne ide
Nedavno sam isto napravila slično. Kupila ta osoba mom djetetu igračku od 300 kn, odmah naglasila koliko je platila tu igračku, i non stop me pita igra li se dijete s tom igračkom, kad dodje kod nas uvijek pita dijete gdje mu je ta igračka, zašto se ne igraš s njom, itd. A dijete se igra s tom igračkom kao i sa svakom drugom, samo što se, eto, nije dogodilo da mu je u ruci kad ta osoba dođe. I zadnji put ona dođe kod nas i počne me pilati : zašto se on ne igra s time, to je koštalo 300 kn, bla bla... A ja lijepo odem u dječju sobu, uzmem tu igračku, dam joj i kažem : molim te nosi tu igračku i nemoj mu više kupovati tako skupe stvari, zapravo ne moraš nikakve.
U tome je bit, dok sam se ja izvlačila i uvjeravala je da se dijete igra s time, pilanje nije prestajalo. Kad sam presjekla, stala je i ona.
Najgore je takve osobe tješiti, pokušavati ih uvjeriti u nešto drugačije i slično, zato jer te osobe nemaju nikakav stvaran problem, nego bolesnu želju da stalno budu u centru pozornosti.
P.S. Nisam ni ja tip koji voli prekidati komunikaciju i odnose s drugim ljudima, ali mislim da je važno biti iskren prema drugima, jednako kao što je važno znati prihvatiti kritiku na svoj račun. Meni je važno da ljudi sa mnom znaju na čemu su, a na njima je da to prihvate ili odbace. Bilo kakva neiskrenost i šum u komunikaciji može zatrovati odnos, a ja mislim da je bolje imati iskren i suzdržan odnos, nego u ime neke lažne pristojnosti i ljubaznosti održavati bliske i redovite kontakte s ljudima koji ti ne pašu.
isto ovako.
samo, meni je ipak trebalo doći u neke zrelije godine da bih se znala postaviti bez pretjeranih emocija koje su meni štetile, a i da bih smogla hrabrosti/odlučnosti da reagiram.
evo baš na ovo mislim to s pretjeranim emocijama
s godinama sam se naučila ne dovoditi u takvu situaciju. sebe, zbog sebe.
velik potpis pod rehab . kad ne ide ne ide. lakse je ostat pristojan kad znas da mozes povuci granicu.
moj tata spremi sve vase bake u mame svojim davljenjem u džep lol. vrhunac mi je bio neki dan kaze on: samo da cujem da trenerica ne uci moju unuku kako treba cut ce ona mene. hahaha radi se o baletu dakle ne da nema on pojma o tome nego veze s vezom, al eto vozio ju je jednom i vec je dinko bogdanić
isto umire svaki drugi dan cim nije sve po njegovom
zrtvuje se za sve al ti se zapise na svaku mozsanu stanicu zauzvrat
Posljednje uređivanje od pikula : 03.10.2014. at 14:40
ja se vise ne ljutim. busem tuzna al prekinem komunikaciju dok ne shvati. malu bu na ples vodio nikad npr
Kad su takvi ljudi u pitanju, ja sam naučila ovako razmišljati: mi od njih možemo otići (hardverski ili softverski) ali oni sami od sebe ne mogu nikuda.
Offt. moj mlađi sin je kao mali pokazivao naznake takvog softvera (bio naporan sebi i drugima), pa smo mu ispunili dan hrrrrpetinom stvarnih obveza i sad je dobro. Možda takve ljude stvarno treba zaposliti nečim konkretnim, onako kako je marta rekla - dati da peglaju, kuhaju, peru veš, čiste kuću, kopaju po vrtu - nešto bilo što.... jer ako to nemaju, bave se samima sobom i misle da se i svi mi moramo baviti njima.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.10.2014. at 14:44
Odseli.
Moja mama je ista. Stalno nesto, u sve se petlja, sve mora da zna, sve vidi, sve cuje....ali se idealno slazemo sve dok sam ja skoro 300km juznije od nje. I vidim je svake toliko na 3 dana ( to je max koji mogu podnijeti, nakon toga pucam).
Meni je ovako idealno,znam da je uvijek tu i da je mogu zvat ako mi nesto zatreba a ne uplice nam se stalno u zivot ( sto ne bi bilo tako da smo blize). Izmjedju je i granica pa ni ne zove tako cesto jer je skupo, a s klincima moze uvijek komunicirati preko skypa i sl. pomagala.
Ja znam da bi bila jako jako zivcana da moram zivjeti blizu nje i da to ne bi bilo dobro za nikoga. Ovako mozemo barem kolikotoliko normalno funkcionirati kad se vidimo ( naravno bude trzavica ali nekako potrpim tih par dana na njezinom terenu).
o da je meni tih 300km ovako ih svakiput moram stvorit iz niceg
Ma ja razumijem da je to naporno, ali mislim da to ili treba izbjeći tako da takva osoba ne sudjeluje u tvom životu kao pomoć ili prihvatiti takav karkter kao dio pomoći koju ti ta osoba pruža. Jednostavno nemoguće je očekivati da će takav karakter pomagati šutke, jer neće, pa je uzaludno truditi se to postići.
A moja sveki svašta misli da bih ja trebala, ali ona nije aktivni pomagač pa me to što ona misli uopće ne dira već to primam na znanje kao neku alternativu mom rješenju koju mogu i ne moram uvažiti. Puno je lakše odbiti fornete ako su ponuđeni ne dok mi istovremeno ona treba. Mislim da sam sama sebi nebrojeno puta zakomplicirala život kad nisam bila spremna prihvatiti ponuđenu pomoć ili zatražiti istu jer jednostavno nisam željela morati se opravdavati.
Ja ne zadirem u njene poslove, ali ako ja trebam nešto obaviti dajem si za pravo to pokušati obaviti na način da i ja budem zadovoljna. Ako ne ide onako kako bih ja htjela, obavim kako ona želi, ali do neke mjere. Nije me sram reći: Ja vam to tad ne mogu, jer mi to tako ne paše.
e to je ta vjecna dilema. ponekad je bolje da ti skacu po glavi ali i donesu antibiotik iz apoteke kad imas 41 temp a ponekad je cijena stvarno prevelika, ali opet pokleknes je se osjecas kao dre.k ako ih zoves samo kad moras i onda odes na rucak poslije kojeg ti je jako jako tesko pa sve stavis na off i tako u krug....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom