nivesa prvotno napisa
-koliko dugo još moram čekati da postanem majka (barem okvirno)
-koliko još testova na trudnoću moram napraviti, molit sve molitve koje znam dok čekam rezultat, buljiti u njih cijeli dan, okretati ih, proučavati, slikati, povećavati, gledati pod prozorom, pod svjetlom, zažmirit na jedno oko pa na drugo, onda gledati slike onih pozitivnih kad sam prvi put bila trudna i imala spontani
-koliko još temperatura moram izmjerit ujutro, čekati da toplomjer pišti, palit svjetlo, gledat kolika je temp, tražit mobitel da upišem temp u graf
-koliko još puta moram čekati kod dr-a sa zatočena u čekaonici sa 20 trudnica koje se glade po trbuhu, pričaju o tjednima, spolovima i mučninama
-koliko još uputnica i recepata, nalaza i lijekova moram podići (i popiti)
-koliko ću još puta hodati do doma zdravlja, skidati se, popeti na stol, čekati da se upali ekran i gledati ima li folikula, cisti ili žutog tijela
-koliko ću još papira skupit u svoj fascikl s nalazima
-koliko ću puta još morati slušati kao me moj doktor tješi i govori mi pozitivne primjere
-koliko ću još puta vidjeti nove trudnice koje su tek saznale da su trudne koje izlaze iz ordinacije i zbunjene zovu muževe/dečke
-koliko puta ću još moliti muža da napravi jednu jedinu pretragu koju ima
-koliko ću mu još puta prijetiti da ću podrapati i pobacati papire i tablete u wc školjku, pakirati kofer kad se skupa s njim nađem ispred zida, dignuti ruke od svega a u sebi i dalje znati da nije on kriv i da ne zna uvijek kako bi se nosio sa mnom u takvom stanju
-koliko ću još puta morati okretati glavu od trudnica, trgovina s dječjom opremom, dječje robice, prebacivati program na tv-u, poskrivećki gledati drugim ženama u trbuhe, izbjegavat police sa pelenama i dudama
-koliko ću još čekati da vidim neki broj beta hcg hormona veći od 1, pa opet strahovati da se pravilno dupla, da čujem srce i živjeti za svaki idući uzv
-koliko ću još puta reći mm-u da vidim drugu crtu na testu, al ovaj put stvarno, a na kraju dana mu jecati na ramenu
-koliko ću još noći molit iz sveg srca, iz sve duše, iz same srži cijelog svog postojanja, razgovarati i pregovarati sa Bogom, tiho plakati da ne probudim muža, okretati jastuk na drugu stanu jer je cijeli mokar od suza
-koliko ću se još puta satima preispitavati jesam li kome, zašto i kako nešto strašno loše rekla ili napravila da mi se ovo događa
-koliko ću još dana izbrojati
-koliko će me još puta u ljekarni s druge strane šaltera čudno gledati i misliti što će mi toliko testova
-koliko ću još puta žarko željeti da mi bude muka i da povraćam
-koliko ću još puta spuštat glavu i gledati u pod kad nas pitaju imamo li djece
-koliko će me još puta proći jeza cijelim tijelom kad mi netko kaže "moram ti nešto reći"
-koliko ću puta strepiti od ručka kod svekrve ili mojih da mi ne bi rekli da je šogorica ili sestra trudna i hoće li mi one ili ja sama sebi ikad oprostiti što sam progutala ogromnu knedlu u grlu prije nego sam čestitala, možda se i rasplakala
-koliko ću još nakupovati stvari za drugu djecu umjesto svoje
-koliko ću se još puta ukopati na mjestu i zuriti u poznanice i sebi u bradu mrmljati "evo i ona je trudna"
-koliko će još puta muž automatski pogledati u mene kad netko objavi trudnoću i na kavi ispod stola mi držati ruku dok nas trudni par dolazi pozdraviti
-koliko ću se još nagledati tuđih slika s ultrazvuka gdje beba maše rukicama i nogicama
-koliko ću još puta okrenuti očima kad čujem da se trudnice žale na kile, strije i nesanicu
-koliko ću još puta preispitivati odluke nepoznatih roditelja tuđe djece i onda se zakleti da ja nikad neću biti takva
-koliko će još tuđe djece sjediti u mom krilu
-koliko ću još puta imati promjene rapoloženja
-koliko ću se još puta lažno nasmijati i odgovoriti da nisam još trudna, našaliti se sa kilama kao muž dobro kuha i ljudima koji pitaju to famozno -što čekate- u sebi psovati sve redom
-koliko ću ja još puta biti bijesna na svoje tijelo, i na sebe jer ne mogu zaustaviti suze u javnosti
-koliko ću se još puta pitati kako je to biti mama i hoću li to ikad biti
-koliko ću se još priča o opuštanju naslušati i o parovima kojima su doktori rekli da nikad neće imati djece, pa eto, i koliko ih je posvojilo pa sami ostali trudni
-koliko ću još puta jedva dočekati da zaključam stan i srušim na pod s druge strane vrata i plačem satima -koliko ću još puta pitati KOLIKO?!!
Odgovori s citatom
mislite da bi trebala mozda? bila sam na pregledu, al nije ultrazvuk gledo...
pretuzno je kad se pronadjes...
nema...idemo do kraja,do pobjede...
