Kako ga učiti da se zauzme za sebe?

[tanja_b]

Već sam prije primijetila da je Andrej dosta suzdržan u kontaktima s drugim ljudima, pa i s drugom djecom.
Ali jučer nam se dogodilo nešto što me natjeralo na razmišljanje.
Bili smo vani s njegovim triciklom i on ga je gurao pred kućom, kad nam se pridružila djevojčica njegove dobi i krenula prema njegovom triciklu. On uopće nije reagirao. Vidjelo se da mu nije pravo, ali nije ni beknuo, samo se sakrio iza moje noge!
Curica je djelovala prilično samouvjereno i kao da zna što hoće. Njezina baka (vrlo ljubazna i taktična osoba) na lijep način se obratila Andreju, pokušala ih je oboje usmjeriti na nešto tipa zajedničke igre, ali nitko od njih nije za to bio raspoložen. Curica je navaljivala na tricikl i htjela se odvesti sama, a Andrej je zbunjeno gledao u stranu i držao se za mene. Situaciju je na kraju riješila baka i odvela curicu doma, "po njihov tricikl". Samo po sebi, ništa naročito. Ali pogodilo me kad sam vidjela kako je Andrej djelovao nemoćno i izgubljeno. Nakon tog susreta još smo malo bili vani, ali vrlo brzo je zatražio da idemo kući, i kao da je odahnuo kad smo ušli u zgradu.
I inače sam primijetila, ako je drugo dijete otvorenije ili se agresivno postavlja, on se odmah povlači i uplašeno traži mene ili tatu.
Već vidim u kojem to smjeru ide, jer sam i sama bila takva (a ni MM nije puno bolji po tom pitanju). Ali ne bih htjela da se on osjeća frustrirano i nezadovoljno, a jučer sam primijetila da ga je cijela situacija oneraspoložila. Pogotovo ne bih htjela da bude nezadovoljan samim sobom, bez obzira na to kako je reagirao.
Kako ga učiti da se zauzme za sebe? Kako postići da mu se zbog vlastite nesigurnosti ne zamjeri igra s vršnjacima, i kako izbjeći da ostane sam i nesiguran? Znam da je još mali, ali brzo će postati veći i problemi će još više doći do izražaja.
I, što me najviše muči, kako da se ja postavim u svemu tome? Stvarno sam se osjećala blesavo, trebala bih se nekako postaviti, a ne znam kako.

[ms. ivy]

do prije par mjeseci i andrej bi samo ostao stajati, ne posebno uznemiren, i okrenuo bi se nečem drugom.

sad, ako mu netko pokuša uzeti igračku on je čvrrrsto drži. ako mu ne da igračku za kojom je posegnuo, kaže "daj andinu!"

ako ipak ostane bez toga, opet ostane malo gledati i krene drugdje. ali vidim da se pomalo počinje boriti.

ja zasad pratim kako se stvar razvija i ne poduzimam ništa posebno. u konkretnoj situaciji možda ću objasniti da je to igračka ovog dečka i moramo je vratiti, ili ću dijete zamoliti da se zajedno poigraju, ili neću uopće reagirati.

vidim da se i on mijenja, ako njegova "miroljubivost" postane problem raditi ćemo na tome, a možda će za koji mjesec i on biti "otimač".

[Roko_mama]

I mene već dugo muči ovo pitanje. Iako je Roko godinu dana stariji od vaših klinaca mi i dalje imamo ove probleme koji su nekad jače a nekad manje izraženi. Momentalno je ponovno u fazi povlačenja, ne bori se za nijednu stvar, pusti, odmakne se, i što je najgore totalno je bezvoljan, čak mi je i teta u igraonici napomenula da je drugačiji nego inače, da ga ništa ne zanima, kao da je tamo jer mora bit i to je to. Da je zadnja dva puta bio totalno bezvoljan, ništa ga nije interesiralo, plakao je (inače se super bio prilagodio i plakao je svega 2 puta u početku), rekla je da to nije ono dijete.
Ja također ne znam kak se postavit, glupo mi se uplitat u njegov odnos sa vršnjacima jer se kasnije neće znat snać, al kad zagusti uljećem.

Kad mu spomenem da idemo s nekim njegovim vršnjakom se igrat on neće, plače, ne želi više ići niti u igraonicu. Sa starijim klincima se super slaže (više je naviknut na njih) i u tim odnosima nema problema (naravno jer se s njima ne mora borit za igračke i sl. i naravno da mu veći klinci popuštaju i maze ga).
Ja ozbiljno razmišljam da se naručim s njim kod psihologa na razgovor da vidimo u čemu je problem i kako ga najlakše riješit.

[Zdenka2]

Mi nismo imali taj problem, naprotiv, M. zna pokazati svoj stav i braniti se. Htjela sam vam samo reći to da su vam djeca još mala, tek na početku izgradnje odnosa s vršnjacima. M. je išao u jaslice i s istom grupom djece kasnije u vrtić - tek u vrtiću, pogotovo od 4. godine, razvili su socijalne vještine i međusobne odnose. Ja bih na vašem mjestu promatrala stvari i pokušala s djetetom razgovarati da vidim kako se osjeća i eventualno ga potaknem na reakciju. U ovakvim slučajevima s biciklom, ja bih rekla da je OK da curica napravi rundu.

[Njojza]

I mi imamo isti slucaj, s tim da sam ja u zadnje vrijeme prezadovljna skokom koji je napravio F.
Ako nista drugo, ono ne place prilikom susreta sa novim facama...
A i druzeljubiviji je....
Ja se nadam, da ce vremenom stvari postat drugacije.
A zar nema neka knjiga sa savjetima sta u slucaju da je dijete povuceno i sl...?

[Mima]

Kod nas u parku se djeca iuzimaju i igraju se sa svim igračkama - autići, biciklići, lopte, stoje po cijelom parku i ne zna se što je čije; ja isto baš ne znam kako da reagiram na raznorazne situacije, jer ja Lei npr ne dam da uzme nešto drugom djetetu iz ruku, a njoj veća djeca uzimaju. Nju baš i nije previše briga kad joj netko nešto uzme, okrene se i ode naći nešto drugo, ne bori se za stvari. Ali isto tako uzima drugoj djeci stvari, doduše ne čini mi se da je to iz nekih sebičnih razloga nego joj je valjda normalno da si uzme što ju zanima. Jučer sam zapravo prvi puta primijetila da nije htjela dati nekim curicama da se igraju sa njenim kolicima, nego bi trčala i uzimala ih natrag.
Lea se zapravo jako hoće družiti sa djecom a druga djeca baš i neće ?? ona nosi djeci lopte, pa im bere cvijeće, i govori im izvoli i bok, a oni se okrenu i odu. Razvila je i neki smiješni način na koji gleda djecu u parku kad ih nešto pita a oni ne odgovaraju No, čini mi se da baš nema nekog interesa za borbu oko stvari, a možda još nije došla u takve situacije jer sam joj ja non stop za petama.

[tanja_b]

Konkretno, u ovom jučerašnjem slučaju, i meni je bilo ok da curica malo "isproba" tricikl i onda da ga vrati. To sam i rekla Andreju poslije. Samo, mala je bila prilično agresivno raspoložena - nakon 10 minuta sreli smo je opet, s tatom, na njezinom triciklu. Čim nas je vidjela, odmah je sišla sa svojeg tricikla i navalila na Andrejev, a on se opet sakrio iza mene. Baš mu nije sjelo to "druženje"...
Iako, znam da je još mali, i da u toj dobi nemaju pravi osjećaj "moje, tvoje", i da je u parku uvijek zanimljivija tuđa igračka nego vlastita, sve to znam, i ne smatram problemom. Zanima me više generalno - kako naučiti dijete asertivnom ponašanju, kakav se pristup preporučuje.
Osim toga, kad vidim kako se pasivno drži, ne znam često ni sama što da mu kažem, a da ne bi to jednom shvatio kao kritiziranje.

[čokolada]

A. je "do jučer" sve dijelila, bez problema razmjenjivala igračke u parku, a onda se doslovno preko noći sve promijenilo. Ne da nikome ništa ni za živu glavu. Koji put uspijem ju, uz puno strpljenja, nagovoriti na posudbu (vježbamo doma primjenu te riječi, pa i vidim napredak). Isto tako bez pardona sjeda na tuđi bicikl i čudi se kad je vlasnik odgurne.
Srećom, i prije i sada s velikim interesom prva prilazi svoj djeci i mazi ih po kosi ili ruci i kaže bok (također primjećujem da zapravo malo djece po parku tako reagira, većinom se njeni vršnjaci još uvijek samostalno igraju i "odbijaju" društvo).
Nikako se ne snalazi u situacijama kad se netko zaleti u nju ili je odgurne/udari - to su jedini trenuci kad potraži zaštitu.

[Vishnja]

moja ivana je bila jedno od te plahe i povucene dece, u stanju da zaplace cim nesto u kontaktu sa drugom decom krene naopako.
sada ima skoro 7 i vrlo je lepo razvila asertivno ponasanje. kod kuce jos kmezi, alli u vrticu se izbori za svoj prostor u drustvu, cak ni ne vazi za placljivicu. jednostavno je to naucila u socijalnim kontaktima.
ono sto je izvesno je da ce ona uvek biti oprezno i ponesto plasljivo dete, ali mislim da je to stvar karaktera, i osim sto je trebalo raditi na njenom samopouzdanju, nije bilo puno nacina da se to iz korena promeni.

[ninet]

Citam od pocetka i Visnjin post potvrdjuje moju tezu.
Ivana je dobila Nadju.
I unaprijedila asertivno ponasanje...

Dakle znate sta vam je ciniti....

[pinocchio]

[/quote="tanja_ b"]Kako ga učiti da se zauzme za sebe?[quote]

1. postavljajući mu pitanja o trenutnim emocijama kroz koja će sam s vremenom učiti "čitati" svoje emocije.
2. kada nauči prepoznavati svoje emocije poželjeti će promijeniti neke od njih.
3. tek tada će moći od svih mogućnosti izabrati rješenje najbolje za njega, ali i prihvatljivo za okolinu.

to je dugotrajan proces. nisam baš neki ekspert, ali i sama sam prolazila taj proces pa sam neško putem i skontala.
andrej je po prirodi plah, introvertan, suzdržna, ako sam dobro shvatila. to ga ne mora spriječavati da se nauči asertivno ponašati. mislim da sva djeca imaju gotovo jednake predispozicije.
ostalo je pitanje stila.

Kako postići da mu se zbog vlastite nesigurnosti ne zamjeri igra s vršnjacima, i kako izbjeći da ostane sam i nesiguran?

postepeno i s vremenom će naučiti. nema razloga da ostane sam i nesiguran. kažeš da si i sama bila takva. zašto? kako si to sama riješila? što si iz toga naučila? iz odgovora na ova pitanja ćeš vjerojatno moći sama sebi dati odgovor i na ovo pitanje

kako da se ja postavim u svemu tome?

meni se čini da za sada možeš biti samo promatrač i zaštitnik. kroz neko vrijeme, kada andrej nauči artikulirati svoje emocije, možeš krenuti po točkama 1, 2 i 3.

osim toga, ima i dosta literature iz koje se može saznati o asertivnom ponašanju i kako ga usvojiti. možda da kreneš s tim?

[Vishnja]

ninet, sasvim tacno !
a nadja ima ivanu otkako je stigla kuci iz porodilista. i otvorena je, vedra, puna poverenja, samosvesna...

[tridesetri]

Lea se zapravo jako hoće družiti sa djecom a druga djeca baš i neće ?? ona nosi djeci lopte, pa im bere cvijeće, i govori im izvoli i bok, a oni se okrenu i odu

mi imamo slicnu situaciju kad smo u parku. m. je uvijek jako srdacna, a nisu sva djeca takva. mislim da tu i roditelji igraju ulogu. vecina roditelja u nasem parku ne "moderira" djecju igru, mame cesto pricaju i puse na klupama nezainteresirane...ja sam obicno jedina mama koja se na kraju ostane igrati sa djecom

sto se tice ovakvih situacija kakve opisuje tanja_b, mi smo ih imali dok je m. bila mala, kad smo tek poceli odlaziti u parkove, pjescanike i druziti se sa drugom djecom. isto se nije znala izboriti za sebe. medjutim nakon sto su joj u nekoliko navrata druga djeca grubo oduzela neku igracku i slicnih situacija, otisli smo u drugu krajnost, a to bi izgledalo tako da bi m. jadna stajala na drugom kraju parka cvrsto cuvajuci svoje loptice i druge igracke i ponavlja bi "to je moje, djeca nece uzeti moje igracke, mama nedaj djeci moje igracke..."

sada je pak dosla u neku zlatnu sredinu, podijelit ce igracke s drugim djetetom, ali isto tako nece dozvoliti da joj netko oduzima stvari

[pinocchio]

nisam sebe htjela citirati, vjerujte mi

[tanja_b]

osim toga, ima i dosta literature iz koje se može saznati o asertivnom ponašanju i kako ga usvojiti. možda da kreneš s tim?

Imaš konkretni prijedlog? Nisam dovoljno u tom području, pa zato pitam. Zanimalo bi me.

Inače, baš sam danas razgovarala s tetom koja ga čuva. I ona je primijetila isto, ako mu drugo dijete (i to mlađe od njega) uzme igračku, on ništa ne poduzme, nego uvrijeđeno stoji ili se rasplače. Ali teta ih generalno uči da dijele stvari i da ne otimaju jedni drugima, i mislim da je tamo generalno u dobroj okolini što se toga tiče.

[Mejra's mommy]

Mejra se skoro pocela zalagati za sebe. Inace sa drugom djecom bila je uvijek zrtva. Sada se nasrecu promijenila. Jest da je ponekad sebicna, ali citam sve je to faza kroz koju moraju proci.

Ponekad i ona je ta sto gurne drugu djecu ili zgrabi igracku. Bas me sad zanima jeli bas zbog toga sto je stigao braco?

[ana.m]

Janko uglavnom "zna" dieliti igračke. Ima jednog frenda, mali je 4 mjeseca stariji...Kak se njih dvojica igraju, to trebate vidjeti. Nas dvije mame se fakat odmorimo kad njih dvjicu ostavimo da se igraju. Nema otimanja, navlačenja...Kad smo vani Janko se nekako uvijek uklopi meu djecu. A u vrtiću istos ve dijeli. Prije je imao fazu kad bi nama netko dšao i počeo uzimati njegove iračke, nije mu baš bilo pravo ali ni to ga više ne smeta. Podijeli...

[pinocchio]

Imaš konkretni prijedlog?

http://www.superknjizara.hr/autor.php?idautor=2416

"bolje biti vjetar nego list" ako me sjećanje ne vara. ali mislim da od istog dvojca ima još toga na tu temu pa malo prošvrljaj.

ako se sjetim još nečega javim ti.

[anek]

Nikako se ne snalazi u situacijama kad se netko zaleti u nju ili je odgurne/udari - to su jedini trenuci kad potraži zaštitu.

isto tako i vid; to su jedini trenuci kad se on skameni i ne razumije što se događa, uplaši se, ponekad jako rasplače.
inače je vrlo vrlo društven i nježan prema drugoj djeci. on jednostavno uopće ne kuži agresivno ponašanje, a ima klinaca koji su dosta mlađi od njega i već znaju lupiti, odgurnuti...ne želim da on kad krene u vrtić "nauči" među djecom da je to način da se izboriš za sebe.
skrenula sam na drugu temu.. :/

[čokolada]

Mi (ipak) nećemo u vrtić do jeseni 2007., ali me već sad muči ta "prvobitna zajednica" u vrtiću, gdje se dijete, htjelo-ne htjelo, uči izboriti za sebe šakama

[anek]

Mi (ipak) nećemo u vrtić do jeseni 2007., ali me već sad muči ta "prvobitna zajednica" u vrtiću, gdje se dijete, htjelo-ne htjelo, uči izboriti za sebe šakama

i mene...ne znam, mi zapravo još nismo 100% odlučili da li u vrtić na jesen, ili da pričekamo jo godinu dana, pa da onda krene s 3 godine i 2 mjeseca...

[ms. ivy]

joj, nemojte me zbunjivati... i ja sam sva jadna.

ali ipak mi se čini da se više radi o MOJEM strahu od vrtića.

mi ćemo se upisati pa ćemo odlučiti kad krenuti - svakako ne prije 11. mjeseca.

nekako mi je bezveze da krene na ljeto kad se ionako pretumbavaju grupe i tete, a da čekamo skroz do iduće jeseni čini mi se predugo.

[LeaB]

Mia je obično stajala kad bi je netko gurao, uzimao igračke , no sad u vrtiću zna jako dobro što se smije i bori se za sebe. Nikad je nismo učili da uzvrati udarac već da se skloni i razvije razumjevanje za djecu koja ne znaju drugačije.

Jako dobro zna da ima pravo izraziti ljutnju i izboriti se za sebe.
I da će uvijek postojati netko koji to ne poštuje no da okrene glavu i oprosti jer je to vrlina koja nedostaje svijetu.

[tanja_b]

A kad govorite o vrtiću, mislite li na stariju jasličku grupu ili "pravi" vrtić?
Jer ja ne želim Andreja dati u vrtić prije nego bude za "pravi" vrtić, tj. tek kad navrši 4 godine. Dotada, neka bude kod ove tete, ako bude funkcioniralo. Više mi se sviđa okolina - baš zato što nije sam, a opet ima društvo, i nema borbe za prostor, pažnju, igračke...
Te "prvobitne zajednice" je i mene strah, pogotovo kad ga vidim ovakvog plašljivog. Tješi me da je ipak još mali, da ima vremena svašta naučiti, da će steći i drugih iskustava... i da mu ja ipak nekako još mogu pomoći.
Za početak, smatram da bi bilo dobro da ga što više vodimo van, na igrališta, među ljude, da se uči različitim situacijama. Onda se nadam da će se i druge stvari "pokrenuti".
Problem je u tome što kod njega još nema verbalne komunikacije, ne na onom nivou da bi mogli razgovarati o emocijama. I ne znam kad ćemo doći do tog nivoa - to je ipak povezano s razvojem govora.

[Zdenka2]

Tanja b, do toga će ti dođi brzo, negdje s 2, 5. godine. Inače, pravi vrtić ti počinje od 3 godine.

[tanja_b]

Inače, pravi vrtić ti počinje od 3 godine.

A zašto sam ja mislila od 4? Sad sam zbunjena :?
Dobro, kad dođe vrijeme da o tome mislim (za cca godinu dana), raspitat ću se.

[Mima]

Ja isto mislim da je od tri.Mi smo razmišljali o tome da Lea ide od jeseni u (Montessori) vrtić ali smo odustali, premda bili smo na kontroli kod psihologa i ona nam je preporučila vrtić, rekla je da je to jako dobro za djecu.

Lea stvarno baš ne pokazuje neku tugu ili uzrujanost kad joj netko uzme igračku, a niti kad ju gurne, nekako uzima to zdravo za gotovo ?? ali je istina da ona i nije baš puno u takvim situacijama jer sam joj ja ili MM stalno za petama. Jučer se baš na Boćarskom naguravala sa nekom curicom tj. Lea je pokušala curicu (veću od sebe) zgurati od neke rupe na toboganu ali je mala zgurala nju, i Lea je samo otišla do svoje rupe i nastavila se igrati. To su vam one rupe na toboganu kroz koje djeca puštaju pijesak da curi. Možda će se sad ta situacija sa igračkama promijeniti jer je stvarno počela biti zabrinuta za svoje igračke; jučer je neki tata posudio našu kanticu da nasipa šljunak ispod tobogana i kad je Lea to vidjela zvala nas je da interveniramo, još je rekla da joj je sad kantica malo zmazana kad ju je vratio

Ja inače baš i nisam neka moderatorica dječje igre i zapravo se loše snalazim u tom novom svijetu socijalnih odnosa među djecom i dosta sam zbunjena raznoraznim situacijama tj. ne znam baš kako i što da učim Leu - kažem joj npr. da treba pitati ako hoće uzeti nečiju igračku, a što ako pita a ne daju joj (a to je najčešće slučaj ), da ne govorim da mi se dogodi da se (u sebi) i naljutim na neko dijete - MM ne može vjerovati kad to skuži, on inače dobro 'pliva' u tim dječjim odnosima.

[tanja_b]

Ja inače baš i nisam neka moderatorica dječje igre i zapravo se loše snalazim u tom novom svijetu socijalnih odnosa među djecom i dosta sam zbunjena raznoraznim situacijama tj. ne znam baš kako i što da učim Leu - kažem joj npr. da treba pitati ako hoće uzeti nečiju igračku, a što ako pita a ne daju joj (a to je najčešće slučaj ), da ne govorim da mi se dogodi da se (u sebi) i naljutim na neko dijete - MM ne može vjerovati kad to skuži, on inače dobro 'pliva' u tim dječjim odnosima.

E, Mima, baš to i mene muči.

A drugo pitanje (iako bi bilo bolje da potražim na Jaslice i vrtići): od kada djeca idu u "pravi" vrtić i koliko tu ima dobnih skupina? Ako kreće s 3 godine, kad onda u školu? Nije valjda sa 6?

[čokolada]

Tanja, pogledaj na web-stranicama vrtića koji te zanima kako su im podijeljene grupe. Konkretno u Potočnici najstarija jaslička grupa obuhvaća djecu do 3.5 godine, a od 3.5 kreće mlađa vrtićka grupa.

[tatek]

Ja mislim da je vrtic ipak prava stvar za socijalizaciju i razvijanje osobnosti (uz preduvjet da su tete OK).

Isto tako mislim da ce se Andrej vrlo vjerojatno sam od sebe kad dodje u vrtic i kad malo jos bude stariji poceti razvijati u pravome smjeru. Jest, bit ce vjerojatno tu i tamo sokova, ali tako to ide.
( u vrticu nisam bio, no u osnovnjaku sam bio "streber" i svi su me gnjavili, no ipak sam docekao svojih pet minuta u srednjoj skoli i nadalje ... dakle, iam sanse i za Andreja )

Vedran je krenuo u vrtic sa godinom i 4 mjeseca, bio ja 2 godine najmladji u grupi i isto je bio dosta zbunjen i neodlucan. Sad je pak suprotnost (nije da nam se to previse svidja) i spada u grupicu onih koji odredjuju ritam grupe i tu i tamo gnjave ostale.

Jedan nas prijatelj (s dvoje djece) je postavio problem vrlo jednostavno: ili ti dijete kolo vodi ("vjetar" je iz one knjige) ili ga drugi vode (pa je "list" iz one knjige). Naravno, ima onih koji su izvan toga, ali glavno je da dijete ide kud ono zeli (uz nase usmjeravanje).

Inace, najtoplije preporucam SVE knjige od Majde Rijavec i Dubravke Miljkovic, ima ih dosta (mi ih imamo vecinu doma), ali se vrlo lako citaju,a zanimljive su i uvijek na neki nacin korisne.
(i da ne zaboravim, vrlo duhovite)

[anek]

Jedan nas prijatelj (s dvoje djece) je postavio problem vrlo jednostavno: ili ti dijete kolo vodi ("vjetar" je iz one knjige) ili ga drugi vode (pa je "list" iz one knjige). Naravno, ima onih koji su izvan toga, ali glavno je da dijete ide kud ono zeli (uz nase usmjeravanje).

Inace, najtoplije preporucam SVE knjige od Majde Rijavec i Dubravke Miljkovic, ima ih dosta (mi ih imamo vecinu doma), ali se vrlo lako citaju,a zanimljive su i uvijek na neki nacin korisne.
(i da ne zaboravim, vrlo duhovite)

baš me zanima da li će moj vid biti "vjetar" ili "list"....
a za ove knjige sam već čula da su dobre i baš ću si nabaviti nešto od njih

[maria71]

moj je danas uletio u školu i razgurao djecu da dođe do mene....

[anek]

moj je danas uletio u školu i razgurao djecu da dođe do mene....

...uletio ko "vjetar"

[maria71]

i to sedmaše koji nisu baš minijaturni....

ma neka bolje da je takav nego da bude ko ja


možda je na poštara'

[ivarica]

i ivar bi uletio medju sedmase, ali ne bi medju sedmogodisnjake (vrsnjake) :/

[maria71]

ovaj moj ide ko bager u sve starosne skupine

[tanja_b]

no u osnovnjaku sam bio "streber" i svi su me gnjavili, no ipak sam docekao svojih pet minuta u srednjoj skoli i nadalje ...

E, pa tako nekako je bilo i sa mnom.

Sličica danas s igrališta:
pentra se po toboganu i uopće ga ne smetaju klinci od 8-9 godina koji se motaju po igralištu i prave gužvu, zabavlja se, uživa... sam sa sobom.
Onda krenemo parkićem i njemu ususret trči klinac malko stariji od njega. A Andrej - bris iza mene i drži mi se za nogu. Nakon toga nije više htio hodati, nego je tražio da ga nosim do kuće
Samo da me jednog dana ne dočeka s pitanjem: mama, a na koga sam ja tako strašljiv?
(jer bih mu morala početi nabrajati...)

[Roko_mama]

I kod nas je ista situacija, starije klince obožava i bez problema se ugura među njih, kad smo u knjižnici ide do većih klinaca (koji obično u knjižnici se druže dok im ne dođe vrijeme polaska autobusa) komunicira s njima igra se, ali kad su vršnjaci u pitanju daje petama vjetra.

[tatek]

Samo da me jednog dana ne dočeka s pitanjem: mama, a na koga sam ja tako strašljiv?
(jer bih mu morala početi nabrajati...)

THja, i to je dio zivota ...no, takvi trenuci bas predstavljaju momente za zblizavanje roditelja i djece!

[Njojza]

tanja, je li se andrej nakon recimo pola sata provedeno sa nepoznatim, oslobodi i bude druzeljubiviji s tim nekim xy osobama?

[tanja_b]

Da, ali ponekad pola sata nije dovoljno. Nekad mu treba i više.
On je jednostavno takav. Oprezno dijete.

[Njojza]

da, poznato mi je, F je isti takav od kad se rodio pa mi bas dobro koristi ovaj topic

[pinocchio]

lada je sve samo ne zatvoreno i nekomunikativno dijete. pa ipak, obično se bori za sebe tako da (odu)stane i počne vikati nezadovoljna što joj drugo dijete ne da željenu igračku što i nije baš najbolje rješenje.

situacija unazad 3 dana se bitno promijenila. primjetila sam da skulirano pokušava tom drugom djetetu odvući pažnju drugom igračkom kako bi ona dobila ono što želi. lukavica mala.

bile smo u parku i vrtila se sama na vrtuljku. nakon nekog vremena prilazi curica sa željom da se i ona vrti našto će lada njoj pokazujući prema toboganu: "ici tongo pustati". bila je toliko uvjerljiva da je curica otišla.
jučer je ljepotici petri od inesice pokušala uvaliti drugu igračku uvjeravajući je da joj je ta igračka bolja od one koju je lada držala u ruci, a za kojom je petra posegnula. i opet je nekim čudom uspjeha.

nismo je posebno učili da se tako ponaša ali je valjda "pokupila" taj obrazac i za sada ga usješno primjenjuje.

zapravo hoću reći da se asertivno ponašanje uči i da će ga sva djeca koja imaju priliku učiti se tome, i usvojiti takvo ponašanje-prije ili kasnije. to valjda ovisi o temperamentu.

tanja_b, andreju će možda trebati malo više vremena, ali uz tvoju podršku bit će to za njega piece of cake

[ms. ivy]

evo kako moje dijete razvija asertivno ponašanje:

nazvala me baka, blago šokirana. rekla mu je da se poigra s tetama dok ona popuši cigaretu na balkonu (kad već nije skroz prestala, radi to poskrivečki). taman zapalila, a andrej stoji na pragu s rukicama na bokovima i kaže joj: baci to! čitat andinu! :D

pinocchio, ljubi lukavicu!

[ms. ivy]

nego, koliko se vi upuštate u objašnjavanja u takvim situacijama?

ja nastojim ne intervenirati (nije se još desilo da bi ga netko odgurnuo ili udario, da bi se rasplakao ili tražio moju pomoć) ali se ne mogu suzdržati da ne kažem nešto tipa: curica jako voli kolica i sad će se ona igrati s njima. pitaj je opet malo kasnije.

a činjenica je da dijete jednostavno NE DA i bok.

[tanja_b]

Moram priznati, kad čitam vaše odgovore, da mi se cijeli problem čini manjim nego što mi se činio prije par dana, kad sam otvorila temu.
Nadam se samo da ćemo i u praksi biti tako efikasni

[Mima]

Ha, pa ja ne znam kako Lei objasniti kad joj neko dijete ne da igračku ili kad se ponaša agresivno. Evo, jučer se neki mali na biciklu namjerno zaletavao u nju, i što ona napravi - trči za njim i hoće ga voziti (ima onu ručkicu iza). Što zločestiji dečkići, to su joj draži. Neki dan u parku, neki mali ima onaj autić-guralicu i ne igra se sa njim, ali svaki put kad Lea pipne autić mali dojuri i uzme joj ga. Ja joj kažem - to je dečkov autić i on ti ga ne da. Onda Lea ode na vrtuljak a mali dojuri za njom, i Lea kaže 'To je deckin tuljak'. A tada ja, osvetoljubiva majka, kažem - NE, nije dečkov, vrtuljak je svačiji i sad ćeš se TI vrtiti

[anek]

A tada ja, osvetoljubiva majka, kažem - NE, nije dečkov, vrtuljak je svačiji i sad ćeš se TI vrtiti

pa nisi ti osvetoljubiva, već si joj rekla istinu!

[ms. ivy]

Što zločestiji dečkići, to su joj draži.

je l' tm već nabavio sačmaricu?

[Mima]

Ma znam, i ok je to što sam joj rekla, samo smiješno je (valjda) to što se ja za ozbiljno naljutim na djecu koja se tako ponašaju. Onda kažem MM-u - ovaj mali mi baš nije simpatičan, a on ne može vjerovati da se ja mogu naljutiti na dijete jer ne da svoju igračku.