Ja jednom na popustu slucajnu kupila ogromne puzzle na Vrsar. Nisam ni znala di je to. Na kraju smo iz znateizelje jednom mm i ja posli tamo i bas je lijepo, poci cemo opet kad djeca porastu ... dogovor je da puzzle cuvamo i slozimo kad odemo u penziju.
slaba sam u recenzijama, ali sam karlovac danas (tj. jučer) doživjela jednim skroz drugim očima. zahvaljujući tebičak sam se i s koranom nekako potiho sprijateljila, a i s pernatim stanovnicima njenih obala
grad je baš pitom i zelen, a s druge strane mu sve te rijeke daju dozu mistike i neukrotivosti. dubovac je prekrasan i odozgo je tako krasna panorama cijelog grada da je zaista vrijedi doživjeti.
a pijenje karlovačkog u birtiji kraj rijeke je neopisiv gušt. naravno, bez zanimljivog društva sve bi bilo puno bljeđe.
a i do las vegasa vam nije daleko![]()
ah, nek si me riješila muke tko je to bio s mariom
kad je riječ o emotivnoj povezanosti s gradovima i mjestima, ono što zuska kaže, kad ti srce brže zakuca, moja lista je slijedeća, dosta je kratka: prvo mjesto dijele rijeka i tisno. to su moja dva doma. kad prođem kapelu i uđem u tisno, obavezno mi se svako ljeto zasuze oči od ljepote i miline. onda idu gradovi šibenik i zagreb. volim šibenik, volim zagreb. i to je to
ajde, malo manje, al volim onaj ulaz u trst isto, drag mi je taj trst.
i, radi nekih stvarno neobjašnjivih razloga - kopar. to mi je bila ljubav na prvi pogled, blage veze nemam zašto, biće sam u prošlom životu nekako bila povezana s koprom![]()
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 01.09.2014. at 10:17
Ja pomislim na Mljet i suze mi krenu.
I na Cres isto...
I na neka mjesta u Alpama...
Split s Klisa mi je emotivan prizor... još emotivniji s broda...
Prolazak kroz sv. Rok ili Učku mi puni pluća kad idem prema moru.
Prolazak kroz sv. Rok u povratku me dovodi u stanje depresije i misao "život prestaje".
Zrinjevac subotom ujutro mi je![]()
U povratku s godisnjeg sam se vracala preko Bosne, pa smo s granicnog prijelaza Maljevac morali krenuti za Ostarije kako bi mogli uopce uci na autocestu (policija je vracala ove koji su isli prema Zagrebu s Maljevca).
Zadnji put kad sam tamo bila isla sam dionicu Rastoke - Slunj - Plitvicka jezera, no dio od Slunja koji ide prema Ostarijama je prekrasan. Pust kraj pun paprati i velikih suma (rastuzila su nas upozorenja na mine!)...
A sto se zaljubljenosti u nesto tice, zanima me sve i tesko mi je izdvojiti, ali kad bih bas morala, obozavam Portovenere u Liguriji i Montepulciano u Toskani. Bas ono, volim. Mogla bih se odmah preseliti.
I osamljeno stablo na obali Bohinjskog jezera.![]()
E baš, i ja se slažem. A i Bloger Krule skupa s nama sa svojim bauštelskim okom: "Jedini sam od onih tisuće ljudi na stradunu... jedini sam legao na pod i okom nišanio vanjski kantun kuće i divio se savršeno okomitom kamenom kantunu"
Evo cijelog teksta na blogu, odličan je
http://www.dubrovackidnevnik.hr/vije...ken-za-18-kuna