Evo mene opet...nakon nekom vremena,puno suza,pitanja poput zašto baš meni,shvatila sam da tu nema odgovora kojeg bi mi netko dao,koliko god bio netko profesionalan i stručan po tom pitanju...odgovor leži u meni,a to je da se ne mogu odreći moje male srećice ispod moga srca...toliko ga volim da kakav god ishod bio,kakav god se rodi,moja ljubav je ono što ću mu pružiti,jednako kao i ostaloj djeci koje sam rodila...Nakon ove odluke ja sam smirena...nastojat ću se pripremiti na dolazak mog posebnog,predivnog sina...samo nek ga Bog čuva,ostalo će mo mu mi kao obitelj pružiti na najbolji način,a to je sa puuno,puno ljubavi i pažnje...eto ako ikako mogu pomoći nekome da done se ispravnu odluku,to je dati priliku svome djetetu koje je živo biće...nemojmo biti sebični jer bi nas savjest zasigurno proganjala cijeli život ako bi uradili suprotno...a Eto ljepotice moje,puno pusa od nas dvoje,za sad jedna cjelina,a kasnije dvije duše ljubavlju spojene...