Dok je bio u vrtiću, nismo slavili rođendane u igraonicama, nego bismo nešto izmislili pa je slavio doma u manjem krugu djece. Ali kad bi bio pozvan na vrtićke rođendane u igraonicama, uvijek su roditelji zvali na kavu. Često bismo i ostali (i ne samo mi). Sve su to ljudi iz kvarta, susjedi, čak je i meni, koja ne volim sjedenje na kavama i druženje bez posebnog razloga, pritom bilo ugodno
Kad je slavio u igraonici, već je krenuo u školu, i tada smo pozivali roditelje da sjednu u obližnji birc. Neki bi odbili, neki ne, ali i opet, kako se s tim ljudima već dugo znamo (još od vrtića), tako nam je to dobra prilika da pretresemo neke teme (pa i školske). A na zadnjem rođendanu bilo je čak i vrlo malo roditelja, jer su se organizirali pa bi se u jednom autu dovezlo troje klinaca.
Uglavnom - trošak zanemariv, a provedeno vrijeme bilo bi čak i ugodno.