 |
|||
da bi ti ja mogle uskoro uzeti jednu sataru ili pak neki noz i krenuti na ludjaka da bi zastitili svoju djecu.
iskreno koliko sam doma i koliko komuniciram sa susjedima mogu zajkljuciti ili sad sam totalno nekuomunikativna i ne znam sto mi se dogadja vrata do, ili pak da imam srece sa susjedstvom
baš tako
to je jedna od onih stvari
stvarno ne vidim što bismo iz toga trebali naučiti.
bojim se da teško mogu zamislit da bih uzela nešto za rezanje mesa i krenula čovjeka kasapit, prije bih, kako sam gore napisala, anonimno dojavila školi da sam postavila bombu.
tko je pjesnik?
Pa ti koji si otvorio temu.Andro-gen prvotno napisa
ciji smisao ne razumijem.
Ali ovo me sjetilo na moje iskustvo dok sam radila na jednom SOS telefonu, jako je teško i telefonski i uživo, procijeniti tko je u stvarnoj opasnosti, a tko paranoičan. Nekim ljudima se događaju stvarno nevjerojatne stvari.
e, da, a šta nije prijetnja smrću isto kažnjiva? Nije baš da policajci nisu mogli ništa poduzeti jer ništa nije napravljeno.
a... ako je potrebno iz svega ovoga naglasiti što se htjelo, očito da nisam to trebao na nekom vilozovskom forumu napisati, nego na testu ili štojaznamgdje. možda nisam ni trebao napisati.
jeedino što jest činjenica to je da ima vrlo različitih reakcija.
Mozda je potrebno da ti kazes svoje misljenje?
obzirom da te je tema inspirirala.
jos uvijek nisam shvatila koji je tvoj stav i sto bi po tebi bilo ispravno.
savršeno se slažem sa ženom I napravio bih upravo ono što je I ona napravila. na njegovu sreću nisam akter price I na mjestu žene. da sam ga ja dohvatio, ne bi ništa od njega ostalo, a spasio bih djecu.
a što se tiče murje, još bi im se nasmiješio I stavio ruku na srce pa neka pucaju u ruku.
poanta je ovdje da je Pravda osuđena najkruće moguće od strane prava.
Posljednje uređivanje od Andro-gen : 31.08.2014. at 21:05
A ja i dalje ne kužim što anketa govori o meni, nama...?
Vidis , ti si puno prakticniji od nje.
zpravo , uopce ne vidim smisao u njezinom postupku.
ako je promisljala o nacinu kako da ga se rijesi ( a cini se da jest kada je zbrinula djecu ) tada mi je njezin postupak nasrtaj sa sjekiricom za meso totalno -nepromisljen.
Niti ja. Ali ocito nema veze.
Ja sam mislila da je to nešto u stilu onog psihotesta: jedna žena na sprovodu svoje majke vidi jednog muškarca. Sljedećeg dana ubije svoju sestru. Zašto?
Znate taj test?
Ne. Daj nam reci.
meni poznato zvuci. osvjezi mi pamcenje
neke bi ga prijavile murji, a neke bi možda ga I fizički pokušale spriječiti unajmivši nekog barabu ili sl. pročitaj malo što ste napisale.
ove kojima je domet prijava murji su topovsko meso, porezni obveznici, brojke, jozef k, I za njih su oni koji bi pokušali nešto više budale koji ginu za ideale.
hitlera su pokušali ubiti bez obzira na posljedice po njih same, gavrilo princip je iz ideala ubio, ova je mogla spasiti djecu I za to se bila spremna žrtvovati.
umesto spomenika dobila metak I zatvor.
jel vi to očekujete brod osvojenih bodova da vam se da(dne)?
Is... čekaj, sad ću ja malo zavlačiti ko Androgen...
Prvo da čujem vaše odgovore.
Šalim se...
Odgovor je: muškarac joj se svidio, nije znala u kojoj je vezi s njenom majkom, ali se nadala da je i sa sestrom, pa ju je ubila u nadi da će ga opet sresti... jer, ako je došao na majčin pogreb, došao bi i na sestrin.
Navodno tim testom otkrivaju psihopate, ubojice... blabla... Tko ispravno odgovori dobije etiketu.
Što je najgore, od svih ljudi koje poznam samo ja i moj brat smo znali odgovor bez da su nam ga rekli.
Meni je isto taj postupak potpuno nepromisljen...mislim pikanje nozem, satarom, sjekirom to su sve nacini brzopletog i ishitrenog razmisljanja a nikako ne promisljenoga. I ne uklapa mi se to u citavu pricu. Ali ne vidim smisao turn on instant psihologije koja to zapravo nije.
Is... čekaj, sad ću ja malo zavlačiti ko Androgen...
Prvo da čujem vaše odgovore.
Šalim se...
Odgovor je: muškarac joj se svidio, nije znala u kojoj je vezi s njenom majkom, ali se nadala da je i sa sestrom, pa ju je ubila u nadi da će ga opet sresti... jer, ako je došao na majčin pogreb, došao bi i na sestrin.
Navodno tim testom otkrivaju psihopate, ubojice... blabla... Tko ispravno odgovori dobije etiketu.
Što je najgore, od svih ljudi koje poznam samo ja i moj brat smo znali odgovor bez da su nam ga rekli.
hm... zato što ste ti I brat bili zaljubljeni u istu osobu?
tko je tu homoseksualan?
Sram ju moze biti, chekira frajere na sprovodu vlastite majkeIs... čekaj, sad ću ja malo zavlačiti ko Androgen...
Prvo da čujem vaše odgovore.
Šalim se...
Odgovor je: muškarac joj se svidio, nije znala u kojoj je vezi s njenom majkom, ali se nadala da je i sa sestrom, pa ju je ubila u nadi da će ga opet sresti... jer, ako je došao na majčin pogreb, došao bi i na sestrin.
Navodno tim testom otkrivaju psihopate, ubojice... blabla... Tko ispravno odgovori dobije etiketu.
Što je najgore, od svih ljudi koje poznam samo ja i moj brat smo znali odgovor bez da su nam ga rekli.
Da, ja sam to napisala...
nitko nije shvatio bit... nasilnik 2 bi koknuo nasilnika 1. Nasilnika 2 bi koknula murija ili ga strpala u zatvor.
Civilizacijske štete nema.
Djeca na broju.
Pravda zadovoljena.
meni je tema jako zanimljiva
i intrigantna
nisam očekivala takav razvoj događaja
Ali tko uopće može zasigurno znati kako bi reagirao. Mogu samo pretpostavljati. Nekako za sebe nisam sigurna da bih potegla sataru na nekog,a ako bih razmišljala satara ili nož bi mi bile zadnje na pameti. Možda su baš zato najbolji izbor jer se možeš pozvati na samoobranu,reakciju koja se rodila u tom trenutku od straha za goli život...bla bla bla
Imam susjeda koji nas terorizira narodnjacima i glasnim monologom dok priča na mob. Ne poduzimam ništa.....zasada.
Mojca ...genetika
a ti prilično samouvjereno za sebe misliš da si heroj? a nisi topovsko meso, porezni obveznik, jozef k? lijepo je to, svaka čast.
ajmo ne ići u takve ekstreme. ne mora biti život i smrt u pitanju.
evo jedne prilično hrvatske priče.
radiš u, recimo, hgk.
imaš ono lijepu plaću, siguran posao.
i, jednog dana ti na stol dođe prilično siguran dokaz da ti šef - krade.
istovremeno imaš doma dvoje djece, muža/ženu s nesigurnim primanjima, svi ovise o tebi i tvojoj plaći.
zviždač ili žmirenje na jedno oko?
a realno, rizik je možda i manji nego što ti misliš da je.
cvijeto, to je upravo to. istina, na manje bolan i tragičan način, ali poantu si uvatila za razliku od nekih. moralan, pravedan, pošten, blablaičan i turi onda svoju sudbu na kocku za ideale, za druge, za one koji neće ni shvatiti zašto si to napravila, ili će te čak i osuditi. što je najvažnije, sudbu svoje djece stavljaš na kocku.
puno ljudi puno zna. zato sam to i postavio ovdje.
obzirom na fakat da sam u dobi dede postao tata, malo mi se promijenio stav o tome, no zasigurno bih isto tako postupio prije nego se moj debeli štakor rodio. otkako se rodila, sve podređujem njoj(zi) pa bih i izračunao trenutak. da ga je sačekala bez svjedoka pa ga satrala, eventualno da se sjetiš u prisustvu šefa epske pjesme pola pije pola šarcu daje. ima načina. i stauffenberg je prilično hrabro pokušao ubiti hitlera. imao je djecu, obitelj, puno za izgubiti ako ga uhvate. gavrilo princip ne.
Posljednje uređivanje od Andro-gen : 01.09.2014. at 10:57
Zviždenje se ne isplati.
U našoj državi ne.
Jedino se isplati šutjeti i ignorirati.
I radi vlastitog mira i općenito.
Davno sam to skužila.
Na teži način.
To nas je i dovelo do ove točke di smo sad.
što meni pade napamet, mojca napiše.
S pol guzice se slažem.
S drugom polovicom guzice si mislim - pa problem su oni koji kradu i krše propise, oni koji to ne sankcioniraju kad netko progovori itd, a tek onda oni koji šute. Ljudi su kao Tanči to naučili na teži način: govorili u korist vlastite štete....
Posljednje uređivanje od Peterlin : 01.09.2014. at 13:07
Upravo tako.
I doživjela maltretiranje najgore vrste.
Proglašena luđakinjom itd.
Na kraju sam izgubila taj posao.
I rekla sam sebi: nikad više.
Gledam svoj posao, a ništa drugo me ne zanima.
Jer i moje dijete mora jesti.
I još nešto: lako je biti internet ratnik i filozofirati iz udobne fotelje.
Pitanje je kako bi reagirali da ste zaista u takvoj situaciji, da ste zaista ugroženi, da imate doma dijete/djecu i nezaposlenog partnera i da svi ovise o vašem poslu....
Nažalost je tako.
x
zato mi ovakve filozofije nemaju smisla, pitanje je bismo li napravili i ono u što smo uvjereni da bismo napravili
Ne slažem se s ovim stavovima iznad. Mislim kao i Mojca da nas je šutnja, a zbog šutnje i sve više onog "ako ne možeš protiv njih, pridruži im se" dovela do toga da u ovoj žabokrečini nema sreće.
Nisam šutjela, ne mislim šutjeti, principi su mi prevažni. Oduvijek u sebi nosim stav "gladna ne mogu biti jer sam sposobna i spremna raditi bili što, nitko me ne može posjedovati ni ucjenjivati". Dobro, da živim u, štajaznam, brazilskoj faveli i da su mi životi djece u pitanju, naravno da bih razmišljala drukčije, tko zna bih li uopće imala djecu, bih li dočekala 30-te...
Ali u ovom životu ovdje mislim da mi snagu koju osjećam u sebi ne može slomiti niti jedan lopov, stranački potrčko ili šef....
No, ovo nije dokazivanje tko je u pravu, a tko nije, već tko sam i što sam. Različiti smo.
X
Eh, kao prvo nije ta žabokrečina od jučer. Ja sam još u bivšoj državi naučila da je često pametnije "gledati svoja posla". Uostalom, nije li Orwell to isto ustanovio još 1948, kad je pisao 1984? A koja je danas godina?
Drugo - istina, lako je teoretizirati, a ako si savjestan - nećeš progovoriti bez dokaza.
Treće - davno sam se osvjedočila da postoje stvari koje su recimo po zakonu u redu, a opet nisu moralne i tako dalje...
I što sad?
Moj je zaključak da mi je domet ipak puno manji nego sam mislila prije (recimo s 25 godina). Trudim se ne gaziti po tuđim prstima i repovima u tom svom malom okruženju. Znam da nije puno, ali nadam se da se ipak računa. I danas sudjelujem u javnim raspravama o npr. školstvu - rezultati nula, ali barem sam se potrudila. Učim djecu da se ne smije krasti ni od države. Ne izbjegavam porez, uzimam račune za usluge koje mi je netko izvršio i slično... Tko zna, možda bih mogla i više, ali trudim se da barem ne bude manje.
Potpis na Peterlin i još ću dodati da sam i ja bila spremna gladovati zbog svojih ideala kad sam bila mlada, ali život me s vremenom naučio drugačije.
Sada, u petom desetljeću mog života više nisam spremna gladovati za svoje ideale.
Prioriteti su mi bili skroz drukčiji prije tridesete u odnosu na sada.
Kao što rekoh, različiti smo.
I mijenjamo se, drastično, kako starimo...
oprostite, ali ja ne vidim nikakvu poveznicu između primjera zviždača - koji je po meni heroj i
onog koji problem ide rješavati sjekirom.
što se tiče naslovnog slučaja: uvijek ima drugog izlaza.
žena je bila psih. bolesna isto kao i ovaj koji je prijetio i napao djecu.
nadala sam se da ćemo čuti neko pametno rješenje, primjer kako se stvari mogu ne nasilno
riješiti na dobrobit sviju, ali čemu ovo? pa ovo je već viđeno po krimi serijama.
Posljednje uređivanje od krojachica : 01.09.2014. at 15:14
Kako u čemu. Tvoje iskustvo ne mora biti i tuđe.
za ideale ginu budale
za ideale ginu budale
ovo me podsjetilo na film o hannah arendt. koja je priroda zla? čini se da bi zla bilo vrlo malo ako bi ga radili samo psihopati, ako svojom površnošću ili sklonošću ka ekstremizmu ne bi svi u njemu sudjelovali
da, trebala ga je pozvati na sastanak da rasprave svrhu ubijanja djece, kao i posljedice koje mogu nastati tim činom.
Ovo je vrlo lepo rečeno.
Kao i ono da je zviždač heroj.
I MM i ja smo se držali ideala-relativno mladi, do pre koju godinu.
Nismo ćutali na stvari koje su bile po zakonu, ali nisu bile moralne.
I šta imamo od toga-ja nemam posao, muž je pod trajnim mobingom.
Ideali-zaboli me za njih. Ne mogu se pojesti.
Tuđa deca-i za njih bih se pobrinula onoliko koliko se društvo sažalilo na moju sopstvenu-nimalo.
A te varijante-"ja sam sposobna, pa ću zaraditi, zato se držim svojih ideala"-svaka čast. Kolo sreće se okreće.
Što se tiče žene koja je satarom iskasapila ubicu, ne vidim poentu.
Napala ga je zbog nečeg što još nije uradio.
OMG, ja bih onda trebala da iskasapim veći broj ljudi.
Ma je, baš tak.
Zaradit ću, da, ali kako?
Naribala sam se ja tuđih zahoda, načistila kuća i stanova, čuvala djecu, a o gomilama speglanog tuđeg veša da ne pričam.
Mnoge forumašice su me baš tako i upoznale i hvala im što su mi tada kada mi je zaista bilo potrebno dale posao.
Ali ne može se tako stalno.
Ja sam to radila 7 godina uz svoj stalni posao.
Jer sam morala.
Muž nije radio, na sudu se borio za povratak na posao, a izgubio ga je zato jer je bio pošten. Jer je imao ideale. Jer nije htio biti kao "oni". Nije htio krasti s njima.
Nakon 7 godina je sud vratio muža na posao.
Odštetu još nije dobio, a prošlo je ukupno 13 godina.
Ja više ne mogu ribati.
Artroza mi je uništila zglobove.
Doktorica se čudi kako tako rano, artroza obično napada one oko 55 (tako ona tvrdi)
A ja se ne čudim.
Ja znam kako su moji zglobovi stradali i zašto sam prerano ostarila.
...a da mi je netko ovo sve pričao kada sam imala 25-30g, rekla bih mu da je lud.
Hmmm.. ajde Andro-gen sada ti malo razmisli, kakav heroj? Uzeo si pravdu u svoje ruke, ubio si tipa. Zatvore te. jer, ti si u priči negativac (lik, do sada, nije još ništa učinio). Lišio si svoju djecu oca. Moraju odrastati bez tebe. Novine idućih par dana pišu o tebi. Nahuškaju stvar. Još se tu nađu i izjave susjeda – nikada ne bi smo rekli, tako je izgledao dobar miran otac..Djeca nose zauvijek pečat da su djeca ubojice. Odrastanjem počinju sumnjati u istinu. Možda je otac zaista uboica? Jednom negdje drugdje netko drugi počini masakar. Nije te bilo da to spriječiš- sjediš u zatvoru. Opa, nisi spasio svijet. Ružne stvari se i dalje događaju. Isplatilo se ginuti za ideal koji će takav i ostati? Ili misliš da bi uspio sve zataškati i prikriti učinjeno? Kakav si onda čovjek? Spavao bi mirne snove? Ne znam, slažem se sa onima koji misle da je tu lako pričati. Ja sam svoje rekla- ne bi se petljala u tuđa posla.
Ne razumijem pokušavate li ispričati svoja iskustva (svaka čast, različita su nam, je li) ili, pak, pokušavate svojim iskustvima dokazati da postoji univerzalno pravilo da je najbolje gledati samo svoja posla?
Ili je to samoopravdavanje vlastite promjene koja ponekad ne mora biti ugodna..? Samoopravdavati se pod egidom žrtve možemo svi u bilo kojoj situaciji, ovisno kako smo je doživjeli, protumačili i prenijeli dalje.
No, zapravo irelevantno je.
Sve dok dozvoljavate da nam iskustva, razmišljanja i postupci ne moraju biti isti. Ja se zbog svojih postupaka osjećam dobro, prihvatila sam sve rizike koje su sa sobom donosili.
I ne zamjeram onima koji ih nisu bili spremni podnijeti, onim koji su u međuvremenu promijenili mišljenje, ili onima koji su bili jači i ustrajniji od mene. Ne smatram se mjerilom za išta, naprosto oponiram jer ne razmišljamo isto.
p.s. ne sudjelujem u diskusiji oko manijaka
Posljednje uređivanje od Zuska : 01.09.2014. at 20:18
A ja ne razumijem što ti Zuska ne razumiješ?!?
Kao da živimo u različitim državama.
Nema to veze samo s
iskustvom, nego je to jednostavno tako u RH, ne isplati se gurati nos, lobirati, ne isplati se biti pošten...
Zapravo, što znači " biti pošten" ?
Ispravljati krive Drine i usput nastradati?
Ne ukrasti ili okrenuti glavu kad drugi kradu?
Što?
Što je poštenje?
Ideali?
Opet kažem: lako je biti internet ratnik, ali bome kad stvarnost stisne, kad nemaš za režije, kad nemaš za ništa i još se i dijete, jedino, toliko željno čekano i jedva dočekano razboli, teško, kronično... Ma pitala bih ja tada bilo koga jel' bi i dalje bio hrabar i živio za ideale.
Kako da ne.
Niti jednu takvu osobu nisam upoznala.
Različiti jesmo, ali ne i isključivi.
Mijenjamo se kako odrastamo, starimo, tako nam se i prioriteti mijenjaju.
Pa evo, ne razumijem zašto svoje stavove i svoje iskustvo smatraš univerzalnom istinom. Ti možeš, naravno, tumačiti kako ti smatraš da jest nešto, ali dozvoli da to i drugi mogu i da se pri tome ne slažemo
Ili je to baš jako teško?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom