eto, upravo sam u jednoj takvoj dilemi
gledam fotku na kojoj je policijski auto, na potpuno praznom parkiralištu, parkiran na mjestu za invalide
ispred kafića
da imam petlju, samo bih sliku sherala na stranice mupa
nemam petlju
 |
|||
|
|
|||
eto, upravo sam u jednoj takvoj dilemi
gledam fotku na kojoj je policijski auto, na potpuno praznom parkiralištu, parkiran na mjestu za invalide
ispred kafića
da imam petlju, samo bih sliku sherala na stranice mupa
nemam petlju
Posljednje uređivanje od apricot : 03.09.2014. at 09:06
žmirimo mi i pravdamo se da spašavamo živu glavu.samo neki uistinu spašavaju živu glavu. svi ti moćnici oko nas nisu to jučer postali. godinama im držimo zaleđe dok gledamo svoje sitne interese. da, danas su veliki i za promjenu je potrebna i hrabrost i ludost. koju nemamo. ali više od hrabrosti i ludosti nam treba zdrav razum i sposobnost prosudbe. koje nemamo. i tako, vrtimo se u krug.
ne pišem ovo da bi se neko osjećao prozvan. meni se čini da je to naša realnost. to je taj mentalitet koji smo preuzeli od starije generacije i prenosimo dalje na svoju djecu.
mi se sagibamo. ne treba nama revolucija. nama treba osjećaj da vrijedimo i možemo
valjda racunaju da ako je prazno ako i naleti invalid nece biti problema.
ovo sto si napisala nije samo slucaj parkinga, koliko puta ste vidjeli policajce da nisu vezani. a i za njih vrijede prometna pravila. meni je puno puta doslo da se zalim. ali onda cemu? i da bas s tim cemu sebi navuci problem na vrat, smo tu di jesmo.
kuzim te Apri, da ne ispadne da te optuzujem.
Moj muž je radio prije u Južnoafričkoj republici i jednom je stajao u redu na policiji da plati kaznu za prebrzu vožnju.
U tom istom redu je stajao i policajac. Isto da plati kaznu.
Onog trena kad nešto takvo doživim kod nas, moći ću reći da živim u uređenoj državi.
pa kaj nije "platio" kaznu, onaj koji je ulovio vrlog nam gradonačelnika u prebrzoj vožnji i pijanog- ne znam više detalje, ali mislim da je dobio otkaz
Jelena prvotno napisa
Evo, ovako i ja mislim, uostalom, već sam se tako izjasnila potpisom na Zuskin post koji je bio u istom smjeru.
Je, dobio je otkaz pa ga poslije vratili na posao. Novinari to razvlačili...
Bila je prošli tjedan repriza serije " Inspektor Vinko" koja je snimana osamdesetih, u bivšoj državi, ali tematika nema veze s godinama.
Ako niste gledali, radi se inspektoru koji hoće raditi svoj posao kako treba, a svi oko njega od kolega, šefova, susjeda, prijatelja misle i rade drukčije. Na kraju ga proglašavaju nesposobnim, govore mu da se nije uklopio i on shrvan daje otkaz i odlazi jer ne može protiv svojih principa i ideala, a ima dvoje djece i ženu i podstanar je.
Evo, ovo je potpuno tačno. Ali o tome i jeste reč, već su drugi pisali.
Da sam ikad doživela ikakav uspeh u "isterivanju pravde", imala bih osećaj da vredim i mogu.
Ali moje bitke su sve bile izgubljene. Meni je savest mirna. Nikad nisam sagnula glavu. Ali posledično nisam ništa ni postigla.
Sa druge strane, šta se smatra uspehom pri nesaginjanju glave? Reći ćete svoje i? Neko neće biti primljen preko veze? Kriminal neće biti počinjen? Onda ste vi neko ko je izuzetno moćan u datoj situaciji, pa ne sumnjam da dobijate pozitivan feedback da odreagujete.
Takođe, kako je neko primetio, manje više smo svi umešani u sve. Hoćete prijaviti ljubaznu tetu u vrtiću/šaltersku radnicu/svoju rođaku/bilo koga dragog ako vam prizna da je zaposlen/a preko veze? Trebalo bi, zar ne? Jer kad jednom posedujete tu informaciju više se ne možete praviti da ne znate.
I niz drugih sivih situacija.
A vezano za početak teme, evo, ja sam par puta želela da izbrišem sa lica zemlje likove koji prolete kolima kroz pešačko zeleno na semaforu brzinom od 180km/h. Jer i oni su potencijal za ubice. Ali to bi samo učinilo ubicom mene.
Posljednje uređivanje od pulinka : 03.09.2014. at 12:21
Ako netko dobro radi svoj posao, meni ne smeta što je primljen preko veze. To se može zvati i preporukom. I ja bih razmotrila preporuku od nekoga kome vjerujem.
Tanka je linija između "preporuke" i "veze", pogotovo u situaciji kada je toliko sposobnih ljudi na tržištu rada koji bi jednako dobro radili taj posao.
A ako netko loše radi svoj posao, meni je tako svejedno je li došao preko veze ili bezveze, jednako ne valja.
je, tanka je linija između veze i preporuke. ali od kad sam u situaciji da sudjelujem u izboru novih zaposlenika jako cijenim preporuke ljudi kojima vjerujem...to mi olakšava odabir.
nisam neki glasni zagovornik pravde, čak niti u situaciji kada mi ne bi bila egzistencija upitna. Nisam tip da skačem na svaku, nebe bitke vodim, neke ne. Moj je odabir recimo da nikada ne nosim liječnicima kavu ili nešto više zato što su liječnici (učitelji,tko još?, ne znam), nikada neću žicati policajca da mi oprosti kaznu i slične, možda djetinjarije, ali svaki korak je važan
Istina. Ipak, osobno da sam npr. u situaciji da zapošljavam tetu čuvalicu ili spremalicu, velika je vjerojatnost da bih nekog primila preko veze ili preporuke, kako već želiš nazvati.
Pa ja bih isto, o tome i govorim. A netko će reći: vidi njih, zapošljavaju preko veze.
Slažem se sa prvom rečenicom, delimično.
I isto nemam ništa protiv "preporuke" ako je kandidat istinski sposobna osoba koja dobro radi posao.
Ali ako je konkurs "namešten" na bilo koji način, tako da drugi jednako sposobni kandidati ne mogu stići ni da se prikažu na konkursu (a verujem da znate o čemu govorim), onda se "preporuka" neminovno mora nazvati "vezom", bez obzira na to kakva je osoba kandidat.
Takođe, uopšte nije isto da li je osoba koja loše radi svoj posao zaposlena sa "preporukom" ili sa "vezom". Osoba sa "preporukom" će dobiti otkaz uz žaljenje i možda neki osećaj neprijatnosti ka "preporučiocu", a osoba zaposlena preko "veze" je nepomerljiva sa mesta dokle god je "veza" iole uticajna.
Ja iskreno mislim da je u mom okruzenju jako pao broj ljudi koji se zaposljavaju po podobnosti. A mislim da ce se trend jos neko vrijeme zadrzati. Premda postoji razlika u tome radi li se o nekom jednostavnijem poslu ili kompliciranijem. Kod jednostavnijih, tipa spremacice, je mozda ipak jos uvijek zastupljeno po babi i stricevima.
Opcenito svugdje pada broj jednostavnijih radnih mjesta (ne mislim da je to lako raditi, ali ima veliki broj koji je u stanju to raditi)
Odlično, meni je baš drago da pročitam ovako nešto. U mom okruženju, nažalost, ta rečenica ima status čiste bajke.
Dodaću samo još jednu razliku između "preporuke" i "veze".
"Preporuka" se dobija od bivšeg poslodavca, nekog ko zna koliko je kandidat stručan i sposoban za posao. U tom smislu tete čistilice i ostale se zapošljavaju preko preporuke, a ne veze.
"Veza" je mahom rodbinsko-prijateljska kategorija, tj. ljudi koji imaju ulogu "veze" mahom mogu da posvedoče o nekakvim dobrim opštim moralnim svojstvima kandidata tipa vredan je i pošten, ali uglavnom nisu dovoljno stručni da procene koliko je realno znanje kandidata o poslu za koji konkuriše.
.
Posljednje uređivanje od Andro-gen : 04.09.2014. at 11:45
kontaktiraj me na pm, dam ti mail pa sa nn account pošalji att.
Malo ste pomiješale stvari.
Ajmo po redu.
Kad pojedinac zapošljava, da li za sebe privatno, npr. osobu za pospremanje, da li za svoj obrt ili firmu, vozača, radnika ili menadžera, on/a to može činiti kako hoće i želi. Nema tu "preko veze", zato što je naša privatna stvar koga ćemo uzeti, na koji način, kao i kakva će ta osoba kao radnik/ca biti. Naime, rezutate tog rada ubiremo ili trpimo samo mi, odnosno snosimo posljedice za svoj odabir, bio loš ili dobar. Tako će neki zaposliti rodbinu i kumove, neki stranačke sukolege, neki će tražiti preporuku od prijatelja, a neki će objaviti javni natječaj...ovisno što su sebi iskalkulirali kao pozitivne/negativne strane bilo kojeg načina. I nitko tu nema što zamjerati, tužiti ili žaliti se.
No, potpuno je druga stvar kad se radi o zapošljavanju profesionalaca unutar tijela javne vlasti, odnosno javnih institucija, institucijama koje su osnovane od strane bilo kojeg državnog ili lokalnog tijela. Govorim o upravnim, obrazovnim, kulturnim i inim institucijama.
Tu su pravila potpuno drugačija. Tu se zapošljavanje treba vršiti sukladno transparentnim natječajima i uvjetima, jasnim procedurama (od raspisivanja natječaja do žalbe). Tu ne bi smjela biti važna prezimena, stranačka obilježja, kumstva, već formalno zadovoljavanje uvjeta, prethodno iskustvo i svakako PREPORUKE, ali ne rodbine, kuma ili prijatelja (dakle, ne od onih s kojima ste osobno povezani), već od strane npr. profesora, mentora, šefa...bilo koga s kim se (bili) profesionalno povezani kako bi ta osoba svojim profesionalnim integritetom mogla jamčiti za vaše ponašanje, karakter i rezultate na nekom prethodnom (ili sadašnjem) poslu. Vani se bez preporuka teško zaposliti ili dobiti stipendiju, ali preporuke se ne dobivaju olako.
Dakle, dobra profesionalna preporuka nekog kandidata može itekako izdvojiti iz mase kandidata koji formalno zadovoljavaju sve propisane uvjete natječaja, koji su npr. dobro riješili neki test i ponijeli se dobro na razgovoru. Nakon toga, za finalni izbor, preporuke su (ili bi trebale biti) ono što je najvažnije.
Imamo još jednu razinu, a to su velike firme, dionička društva, multikompanije, organizacije civilnoga društva... one nisu dužne provoditi javne natječaje, ali ih vrlo često provode (dapače, sistem zapošljavanja često je vrlo dugotrajan i striktan) jer im je cilj zaposliti što bolje kandidate. No, one jednako tako headhuntaju zaposlenike u drugim firmama/organizacijama koje su snimili kao željene suradnike, nude im bolje uvjete i sl, bez natječaja i na to imaju pravo. Naravno da se i tu može dogoditi da se zaposli mala i mali od prijatelja od direktora, ali to kod njih nije protuzakonito (može eventualno biti protiv njihovih internih pravila) zato što...ponovo rezultate rada tih osoba, odnosno posljedice zapošljavanja i izbora, snose vlasnici, dioničari i članovi. Na zapadu se te pravne osobe također zovu privatne pravne osobe.
Dakle, važna vam je ova dihotomija - privatno i javno. Pravila su potpuno različita.
"Veza" je ono što se veže uz javni sektor.
Preporuke, ako nisu vezane uz privatni, već profesionalni odnos, nisu "veza", već nešto normalno i poželjno.
opet mojca
dobro pitanje. moral, pravo, pravda - sve to doista drugačije teži od zemlje do zemlje...
pa tako u španjolskoj npr. student, učitelj, profesor.. ocjenama na studiju dobiva bodove, svakim odrađenim poslom , svakom zamjenom , dodatnom edukacijom dobiva bodove... sve nepravilnosti u radu su uredno zabilježene...
postoji lista javna i transparentna na nivou pokrajina. čovjek zna što mu je činiti ako želi posao. ne moraš nikoga zvati niti slati molbe. ministarstvo zove tebe.
a u zg npr, na upražnjeno mjesto profesora tjelesnog ponekad stigne 200,300 molbi. i telefon zvoni neprekidno...
tko će dobiti posao ako nema liste, tko će dobiti posao ako nema kriterija?
nažalost, nema ni kriterija za gubljenje posla.
Ne znam na koga si mislila, ne bih rekla da sam ja išta pomešala, samo nisam bila tako sveobuhvatna kao ti, tj. isključivo sam imala u vidu javni sektor.
Uopšte nisam ni razmišljala o pravom privatnom sektoru, za koga mi je jasno kako bira zaposlene i nemam problem sa time.
Nemam problem ni sa pravim preporukama u javnom sektoru.
Ali upravo u javnom sektoru se često koristi izraz "preporuka" kao prećutni eufemizam za "vezu".
Nismo nista pomijesale.
Na pocetku ove konverzacije je jasno da se ne govori o "preporuci" u formalnom smislu.
Diskusija mi je bila nejasna, išla sam ponovo čitati i ovo sa spremačicom me zbunilo, i dalje nisam sigurna da li se spremačica zapošljava kod sebe doma ili u firmi kod Jelene. Sad ipak pretpostavljam da je mislila na firmu.
x
sve se može.
može se dobiti i otkaz i biti nezaposlen. nije to smak svijeta.
ma naravno da nije smak svijeta
ako ono drugo radi i prima plaću
barem nekakvu
ali ako je drugo nezaposleno, a na računu im je minus od 15000 kn, kako je mnogima
onda za tu obitelj to jest smak svijeta
njima ne trebaju ni meteoriti ni pogrešan Putinov stisak
njima je taj otkaz dovoljan
Kad sam pisala o teti cuvalici i spremalici sam mislila na privatno kucanstvo, a pod jednostavnijim zanimanjima gdje vecinom nema nekih tragicnih posljedica ako se ne napravi idealno, a radne snage na trzistu ima previse-tu mislim da se cesto preko veze jos uvijek zaposljava, tu mislim na tvrtke, pretezno ne privatne.
Kod mene na poslu se danas dosta truda ulaze u zaposljavanje npr. administrativnog osoblja, sto prije nije bio slucaj. Ona bi stvarno morala biti u stanju brzo savladati novi SW, koristiti office, barem word i excel, ako ne i photoshop, razumjeti engleski, znati pouzdano rezervirati povoljnu avionsku kartu itd. Ako ima vezu, a sve to zna, za mene nema problema.
Uvijek je netko ostecen kod zaposljavanja.
Moje zapazanje je da su se za takve poslove pokazale idealnim osobe koje su pocele studirati nesto i odustale. Necu ulaziti u psihologiju zasto. I nemam tako veliki uzorak, samo 3 osobe, al odlicne su!
Posljednje uređivanje od Jelena : 05.09.2014. at 08:46
definitivno sam mišljenja dok svi šute, da i dalje nema za nas sreće. i pustite te s kreditom, minusom od 15.000 kn i nezaposlenim supružnikom. taj će jadnik, šutio il ne šutio, ionako vjerojatno ostati prvi bez posla u npr državnoj firmi, u kojoj se krade i neminovno kad se sve ukrade što se ima ukrasti, doći će do otpuštanja radnika.
eh, znaš, ali puno mi je bilo lakše okretati svijet dok je bilo više
ne zato što sam se ja promijenila
već zato što nemam ni vremena
jer se radi non stop
Eh, da.
Iako sam godinama šutila, ipak sam progovorila i rekla direktoru što očito nisam trebala.
Pukla bih da nisam.
Sad samo čekam "papire"
Ako imate viška koju hrpu veša za speglati, ponude molim na pp.
Ne zezam se.
Upravo tako kako je apricot napisala.
Ja ne razumem zašto se u teoretisanju polazi od toga da ljudi imaju jednake mogućnosti, kad nemaju.
Niti smo svi rođeni finansijski jednaki, niti smo takvi u toku naših života, često zbog okolnosti koje ne zavise od nas samih.
Meni ovakve primedbe vuku na elitizam najgore vrste: "mi možemo sebi da priuštimo da budemo moralni, da živimo u faveli i ucenjuje nas ruska mafija, ne bismo ni mi bili, ali, srećom, na ovom forumu se ne usuđuju da pišu takvi nesretnici pa slobodno možemo da teoretišemo dalje o našoj moralnosti".
Evo, ja se usuđujem da pišem ovde, i da kažem da sam siromašna.
I apsolutno neću dozvoliti drugima primedbe tipa "tako ti i treba".
Ne smatram sebe manje vrednom osobom zato što sam finansijski manje vredna od proseka ovog foruma. Niti ću dozvoliti da me neko dalje posramljuje zbog toga.
Meni otkaz jeste smak sveta. Školovala sam se za jedno normalno, pošteno, vredno i lepo zanimanje. Ali ta struka kod nas nije ni cenjena ni plaćena, u suficitu je i dobiti posao ponovo je ravno dobitku na lotou ako ne loviš u mutnom i ne potežeš veze, što ja nisam u mogućnosti.
Nemam ni finansijsko zaleđe za emigraciju.
Radim druge poslove, i aktivno razmatram prekvalifikaciju, znači, zarađujem mrvice, ali to nije zaposlenje. I svi oni koji kažu da bi "prali wc-e, itd, itd" za mene su samo galamdžije koje nemaju uvid u pravo stanje-takvi poslovi ne mogu da izdržavaju dugoročno jednu porodicu.
Ne dozvoljavam ni primedbe tipa "zašto uopšte imam decu"-zato što nisam uvek bila u ovakvoj situaciji, i nadam se da ni neću večno biti. Ali trenutno jesam, i apsolutno su mi iz moje žablje perspektive nerealni ljudi koji kažu kako otkaz nije smak sveta.
Možda, da je stopa nezaposlenosti 1%, dozvolila bih da me nazovu luzerom. U ovim okolnostima, mislim da je stav "otkaz nije smak sveta" totalno nerealan i tačan samo za manjinu ljudi (ili su prilike u Hrvatskoj puno bolje nego što ja mislim).
Dok ja nakucam, nakupi sa odgovora...
Jelena, zaposli mene, ja znam sve to, osim rezervacije avionske karte, a valjda bih mogla i to naučiti...Čak sam i završila fakultet...
Ajme, meni fakat nitko ne razumije...opet mojca
dobro pitanje. moral, pravo, pravda - sve to doista drugačije teži od zemlje do zemlje...
Ok.. ja govorim o nekim temeljim (valjda onda i teoretskim) vrijednostima, a vi o praksi...
Da, praksa se razlikuje, ali temeljno poštenje je isto posvuda. Bar je zamišljeno da tako bude.
Pulinka
Ja osobno sam u zivotu samo dvije osobe zaposlila na projekte na odredjeno vrijeme. Nisam ja nikakva "zvjerka", al nisam ni pitala za "misljenje" starijih jer mi je bilo prevazno da se stvar odradi. Naravno da nekima to jako ne pase, al drugima bude simpaticno. Ovisi o prethodnom iskustvu.
Pa, ne znam baš.... Podsjetila si me na film Bogovi su pali na tjeme (moji klinci to obožavaju): http://hr.wikipedia.org/wiki/Bogovi_su_pali_na_tjemeAjme, meni fakat nitko ne razumije...
Ok.. ja govorim o nekim temeljim (valjda onda i teoretskim) vrijednostima, a vi o praksi...
Da, praksa se razlikuje, ali temeljno poštenje je isto posvuda. Bar je zamišljeno da tako bude.
ja isto mislim da se perspektiva jako jako mijenja.
ljudi pod razno raznim pritiscima postavljaju se onako kako u nekim sasvim drugim uvijetma ne bi ni mogli sanjati da ce narpaviti, ali eto zivot ih je trenutno natjerao, bilo da im je dosta cak same don qijotovske borbe protiv vjetrenjaca, bilo da ih je stislo s egzistencijalne ili ziovtno ugorzene strane
a da se i s godinama ljudi mijenjaju je istina. sa godinama zelja za udobnoscu nam raste. do nedavno rijetko kad sam se zalila na svoju placu. jer svoj posao obozavam, no sad me lagano pocine smetati. no ako povucem za godinu dvije mogla bi imati nesto visu. a ono sto me zabolilo da pri jednom razgovoru mi je prijatelj ostao zaprepasten kolika mi je placa i da je dodao pa moja tajnica ima vise.
nisam to cula prvi put, ali mislim da je to pocetak mogu puta otreznjavanja, kao i cijene u docuanima, koje me svakodnevno tjeraju na razmisaljanje, da li da mozda ipak pocnem gledati oglase.
preporuka ili veza. mislim da je vec neko napisao da kod nas preporuka zapravo u slengu znaci veza. ali u mom poslu je preporuka prilicno bitna stvar i radje ljude zaposliti po preporuci nego onako na nevidjeno. pri tome se misli preporuka od kolega, ne od striceva i baba. dapace ako si vec imao prethodno zaposlenje ocekuje se da doneses preporuku svojih nadredjenih. a ako si s faksa na posao, onda mentora.
Posljednje uređivanje od spajalica : 05.09.2014. at 09:26
Taman sam postala i pomislila da sam trebala dodati "na starom kontinentu".
Trenutno mi je zanimljiv slucaj te Marije Budimir, Sabove svjedokinje.
Koliko sam pohvatala ta zena je bila ekipa s Deckima s Knežije koje je upoznala dok je radila u kazinu, da bi onda svjedočila protiv njih. Potom se udala za branitelja i preselila u Vukovar. kao HDZov covjek postavljena za ravnateljicu skole u Vukovaru. Kad joj je Sabo navodno ponudio pare da igra u njegovom timu snimila je razgovor i postala kljucnim svjedokom. Jovanovic ju je onda smijenio s mjesta ravnateljice. Ne znam ni sto je prije toga radila, ni poslije toga, ni sto je zavrsila, al svakako ima uzbudljiv zivot. Je li ona nasa heroina -kada je prokazala kriminalce (ovi s Knezije ni nisu osudjeni)?
nisam ni znala da ima tako bogat CV svjedokinje, iako nemam pojma o situaciji u Vukovaru, niti poznajem ikoga, njen slucaj kako je iznesen u medijima je jedan od onih koji ima puno toga nedorecenog, pa nikako je smjestiti u svojoj glavi na poziciji hvale vrijedne osobe.
aj tanci, valjda se štogod i zaradilo od onih apartmana ljetos
šalim se.
pulinka i s tobom se slažem. i mislim da je pretenciozno reći da otkaz nije smak svijeta. al s druge strane, moraš priznati da nam svima fali građanske hrabrosti. i da se to mora promijeniti. da jednostavno ne možemo očekivati od nekih drugih da budu hrabri za nas. a koji su ti koji bi to trebali?
i ne moraju to biti velike stvari, zviždači poput snowdena.
puno možeš napraviti u svojoj maloj sredini i samom činjenicom da te se čuje, tvoje mišljenje. a puno puno puta to i nije hrabrost. nego volja. neda ti se bakćati. neka ide svojim tokom. a šta sad. neću se sad zamjerati, bolje mi je ovako. a nikakav otkaz nije u pitanju.
pa koliko puta smo svjedoci da se ljudima na sastanku kućnog savjeta neda usprostaviti predstavniku stanara. il na sastanku vijeća roditelja.
ajde po ovom pitanju sanjam da sam ipak aktivna, i da mislim da se moze napraviti na nekoj mikrorazini ipak nesto.
kao kad neko napadne nekoga na cesti noramlno mi je reagirati, a ne samo proci.
no sad kad zivim u kuci moram se sama sebi suprotsavljati LOOL
A ja pak na sastnku kucnog savjeta šutim. Žao mi predstavnika, svi mu nešto prigovaraju
Al naš dobiva i plaću i mobitel!
Jelena jako ovisi o ljudima i o samom predstavniku. npr. moj bivsi predstavnik je iskljucio vodu i struju u garazama, jer ne zeli placati za sve, a kako zivi iznda svoje garaze sebi je sproveo struju. ostali kako im je. tako npr. postoje ljudi koji imaju garazu na jedoj strani zgrade a stan na drugoj. i kako oni da sprvedu svoju struju.
i to je narpavio samovoljno. e pa na to mi se ne suti. kao ni spijuniranje koliko je ko imao posjeta koji mjesec pa prema tome priavljivao broj ljudi u kucnastvu, dok nije bio predstavnik sve predstvanike je toliko izludio da su svi redom dali otkaz. vise niko nije imao zelju postati istim.
Posljednje uređivanje od spajalica : 05.09.2014. at 10:04
Jeste, Cvijeto, slažem se da se da ne treba odustajati od sitnica i da i one puno znače.
I generalno nam nedostaje hrabrosti, to jeste tačno, i volje, ali i to mi je razumljivo, jer kad je reč o zaposlenju, postoji niz sitnih ali neprijatnih načina da se zaposleniku jako zagorča život, a pri tome uopšte ne mora dobiti otkaz. Tako da i tu razumem zašto ljudi ćute.
Za druge, građanske stvari, isto razumem delimično. Ko će da se zauzima za nekakve građanske slobode kad te za sitnicu mogu nekažnjeno napasti, premlatiti, udariti kolima, i slične lepote? (Opet, ja govorim o mom životu u Srbiji, o Hrvatskoj mogu samo posredno da zaključujem).
Osim toga, ljudske vrednosti su se toliko promenile da puno ljudi zaista nema neke moralne parametre, u smislu da se neki postupci više uopšte ne percipiraju kao nepošteni/nemoralni.
pulinka, ja sigurno ne mislim da su okolnosti svima izjednačene, niti mislim da treba beskompromisno uvijek ići u "pravom" smjeru. Više mislim ovako kao cvijeta: da nekad rizici i nisu baš toliki kolikima ih volimo predstavljati, da situacije nisu baš uvijek bezizlazne, posljedice nisu baš uvijek strašne i nepodnošljive...
Jasno je da je otkaz nekad prava tragedija, i jasno je da ima situacija u kojima čovjek nema taj luksuz da istjeruje načela.
Istina je ovo što kažeš.
Ali iz vlastitih cipela - ja ću se uvijek potruditi za svoju djecu i tu ne štedim jezik ni na roditeljskim sastancima ni na vijećima roditelja, trudim se koliko mogu i odavno nisam anonimni roditelj. S druge strane, za istjerivanje pravde za sebe nisam odavno nisam tak zagrijana. Bilo je situacija kad sam svjesno pomislila "nek voda nosi..." iako možda nije trebalo.
x
ako ćemo na naša načela gledati kao na luksuz koji si ne možemo dopustiti, onda, bojim se, da ćemo ih se prečesto odreći.
mojca, razumije...
no to su se prije tebe pitali mnogi filozofi.
Načela su prečesto rastezljiv pojam. Sjećate li se onog topica o (dječjim) krađama?
Kad smo svi zdušno priznavali da smo krali voće u toj dobi i da to nije tako strašno. A krasti u dućanu je strašno.
To mi je baš palo na pamet kad je Mojca pitala da li svuda vrijede iste regule... e pa...i dalje nisam sigurna. Recimo, krađa je krađa. A ipak mi se onak čini da se za krađu jabuka može gledati kroz prste, a da je krađa čokolade u dućanu nedopustiva.
Je li u redu da netko meni krade tegle s cvijećem sa stubišta? Je li to manje zlo nego da mi provali u stan? Pa s pol guzice je (ja sam svoje stvari ostavila vani, ispred vrata stana), a opet... krivo mi je kad ukradu. Jesam li za to kriva ja što sam cvijeće ostavila ili bagra koja ga je odnijela? Nisam pametna...Da li te stvari koje nisu pod ključem IZAZIVAJU nekoga da ih odnese? Parafraza (iako nije isto):da li žena koja hoda u minici izaziva nekoga da ju napadne/zaskoči? Pa sad vi recite... Moja svekrva se kune da si u njezinoj mladosti (Slovenija) mogao ostaviti bicikl u parku naslonjen na klupu, otići na plac ili bilo kamo na sat-dva-tri, bicikl bi te uredno čekao. Vrijeme radnje - prije 70 godina. Možda i prije 50. ALi danas.... uffff...
Ako se ne varam, čak i u zakonu stoji nešto tipa "prilika čini lopova" pa je to kao manji prekršaj. Ne znam da li se to mijenjalo, ali mislim da je pred dvadesetak godina bilo na snazi i da je manje teško djelo provala u prizemne stanove, maltene si servirao provalniku da ti uđe u stan. To sam čula na predavanjima vezanim uz alarmne sustave, al ne znam je li istina.
Nekad se doma nosio biro-materijal, bilo je to naše. Samo što moji starci nisu radili na takvim mjestima pa sam ja čeznutljivo gledala u tehničke olovke mojih prijatelja i šprice za ratne igre koje su dilala doktorska djeca. Sad kad znam koliko su šprice jeftine, mogla mi je mama kupiti 10 komada
Posljednje uređivanje od Jelena : 05.09.2014. at 14:52
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom