KarloVita prvotno napisa
Hvala ti Apsu! Na ovom forumu sam pronašla veliku utjehu i veliko hvala svima! Ovi protekli dani su bili užasni, svi nešto slave, sretni su, uživaju a ja bih najrađe bila u krevetu, pod krevetom, da me nitko ne vidi,da me nitko ništa ne pita, da me svi puste na miru!!! Zanima me dali se koja od Vas tako osjeća ili se osjećala? Nadam se da ne gubim razum, to je normalno, zar ne?! Prošlo je pet mjeseci, ali ja stvarno ponekad imam osjećaj kao da smo je izgubili danas, baš ona bol, praznina...