Pozdrav mamama... Stalno sam na ovakvim i sičnim forumima, čitam, suosjećam, tješim se. I ja sam mama tri anđela! Naime, da to podijelim s vama, jer jedino vi možete razumjeti, imala sam jednu zdravu trudnoću (prvu) i rodila prekrasnu curicu. Nakon toga, odlučili smo se na još jednu bebu. Sve je išlo super, da bi u prvom tjednu šestoga mjeseca trudnoće, jednostavno pukao vodenjak i ništa se nije moglo učiniti. Voda nije bila reducirana, sva je odjednom otišla. Tri dana su trajale fizičke, a psihičke muke još traju. Nakon poroda je uslijedila kiretaža bez anestezije. Nakon takvih bolova, mislila sam da se nikad neću usuditi za drugu trudnoću. Tješila sam se sa svojom djevojčicom, a svakodnevno plakala za drugim andjelom. Da, zaboravila sam reći, histopatološki nalaz je rekao: "upala na ovojnici posteljice".Nakon dvije godine, odlučila sam se, ipak, za novi pokušaj. Na drugom ultrazvučnom pregledu, moja doktorica me iznenadila viješću: DVOJKE. Beskrajna sreća! I tako, uz određenu dozu straha, ali i jaču želju da to sve uspije, kontrolirala sam se i čuvala i više no što je to potrebno, da bi, opet, ulaskom u peti mjesec trudnoće, prokrvarila... Ležala sam danima u bolnici, na moj zahtjev, pokušala sam IH čuvati sa serklažom, ali bezuspješno. Nakon 10 dana, izgubila sam i dva svoja dječaka! Objašnjenja nema, osim da je blizanačka trudnoća sama po sebi rizična. PAPA uredan, vaginalni i cervikalni uredni, TORČ ok,... Toliko, već plačem, jedva sam smogla snage da vam ovo napišem. Bol ne mogu pobijediti, bojim se šta dalje, toliko bih voljela, a sve me boli. TOPLO VAS POZDRAVLJAM!