Pokazuje rezultate 1 do 50 od 50

Tema: Moja Vita

  1. #1

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno Moja Vita

    Evo dragi moji roditelji anđela, napokon sam smogla snage da svoju priču podijelim s Vama.
    Svoju anđelicu sam izgubila u 34.tjednu trudnoće.Neopisiva bol, tuga razara mi dušu i tijelo. Još uvijek ne mogu vjerovati da nam se to dogodilo. Tijekom trudnoće ustanovljeno je da naš anđeo ima down sindrom. Ja i mm odlučili smo bez ikakvog razmišljanja da će naše dijete živjeti.Nakon toliko mjeseci koje sam je nosila pod srcem i toliko pitanja postavljenih pitanja dali želimo takvo dijete sudbina nam ju je otrgnula iz naših života. Od kada smo doznali da je curica nazvali smo je VITA. Osjećam se kao da se netko poigrao s nama. Trudnoća mi je bila stresna jer sam imala višak plodne vode i Vita je imala malforaciju želuca i dvanaesnika ali doktor nam je govorio da je srce zdravo i da će po rođenju morat na operaciju, ali da ta operacija nije opasna i da će sve biti dobro.Stalno sam mislila na nju i molila Boga samo da šta više ostane u trbuhu da može izdržat operaciju, da bude šta jača, ali... Taj dan ja i mm otišli smo na redovnu kontrolu tj. na ctg.Osjećala sam se dobro i samo sam čekala da me priključe na ctg da je čujem i kasnije vidim, ali ništa, tišina. Brzo su me stavili na ultrazvuk, ali i tamo muk, grozna tišina. Rekli su mi da je mojoj bebi prestalo kucat srce. Nevjerica,vrisak, zvali su mi supruga i kasnije se više ni ne sjećam. Sve je bilo automatski, nekakav gel, kasnije klistir, rađaona, drip, trudovi, bol, bol,bol,bol,... Mm je cijelo vrijeme bio samnom,ali samo mi je on i trebao. 25.07. u 1.56h rodila sam anđelicu Vitu, prekrasnu curicu, najljepšu, imala je usnice tako crvene, tako lijepe, ručice, prstiće duge kao njen braco prije 4 godine, bila je tako živa, tako topla. Toliko sam htjela da zaplače, ali nije. Umjesto nje plakali smo mm i ja. I još uvijek plačem i sada i neznam kada će ta bol popustit, jer bez obzira koliko mi svi govore samo vrijeme liječi rane, proći će, treba vremena... Ne znam, kao da nikada neće. Dva dana je dobro, već sljedeći nije.. Još neznamo šta se desilo i nekako si mislim ako je bila bolesna dobro,nekako ću se pomirit, ali ako je umrla radi neke gluposti... Milion pitanja mi se mota po glavi i stalno se pitam kakva sam ja to majka da nisam uspijela skužit da se nešto loše događa. Znam da sam jednom rekla mm "a šta ako ne preživi operaciju?", a on mi je rekao"ma šta govoriš, mi smo odlučili da će živit i ona će se borit, ne misli na to". Nažalost, ipak nismo mi tu bili da odlučimo
    A tako sam ljuta na onog koji je odlučio suprotno!!
    Veliku utjehu sam našla na ovom forumu i veliko hvala!

  2. #2
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,335

    Početno


    Zao mi je zbog vaseg gubitka.
    ljubav nije ogranicena vremenom.
    Vita je primila vise ljubavi za to malo vremena sto je bila sa vama , nego mnogi ljudi za cijeli zivot.
    neka djecica ne dodu da ostanu. Samo nas dodu (na)uciti zivotu.

  3. #3
    kljucic avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    početak Slavonije
    Postovi
    2,138

    Početno

    sirius ti je sve baš lijepo rekla.
    a ja ću ti smo reći da ništa ne liječi tu bol i tugu. cijeli život živiš sa tom sjenom tuge i boli koja lebdi iznad tvog srca.
    naučit ćeš živjeti s tim i to je to.
    bol i tuga će samo mijenjati oblik, ali neće nestati.

  4. #4
    pužić avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    1,985

    Početno

    potpis na sirius
    to što ste unatoč svemu odlučili pružiti šansu za život malom anđelu pokazuje koliko ste ti i tm veliki u duši i srcu. Vita je došla još više vas obogatiti, no na žalost prerano otišla. Drži se draga, mora proći vrijeme, no vjerujem da ti bar mali osmijeh izmami sjećanje na te slatke usnice, te male ručice, prstiće i to divno stvorenje i upravo toga se prisjeti kad te uhvati tuga. Tvoj anđeo ostaje tvoj za cijeli život , čuva te i pazi samo iz neke druge dimenzije..

  5. #5
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno


  6. #6
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,200

    Početno

    Nisi mogla znati da se nešto loše događa, nemoj sebe kriviti za to.
    Znam kako je, prošla sam sve te osjećaje tuge, bijesa, samooptuživanja, ljubomore na one koji imaju živo dijete, povlačenja u sebe...Sve je to normalno. I traje. No, vrijeme liječi. Sigurno. Nikad ne zaboraviš, naučiš živjeti s tim.

  7. #7

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Od jutra mislim na nju.... Bila sam kod nje, ponesla joj cvijeće i pričala malo s njom. Danas nam je bio termin....

  8. #8
    pužić avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    1,985

    Početno

    drži se, dan po dan...

  9. #9

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Svi kao da su nastavili sa svojim životima, a ja imam osjećaj da stojim na mjestu.....kao da se sve to događa nekom drugom... Moja anđelica ima brata i on je razlog zbog kojeg se moram ustat iz kreveta i započeti, kao šta kažeš pužiću, dan po dan...

  10. #10

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    438

    Početno

    Naravno da stojis u mjestu... premalo je vremena proslo, ne ocekuj od sebe da tako brzo budes dobro. Jako mi je zao, cuvaj se, grli svog djecaka.
    Posljednje uređivanje od biserko : 02.09.2014. at 15:17

  11. #11

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Imaš pravo biserko. Dođe mi da legnem i da se više ne dižem, bar dok me ovaj osjećaj nemoći i tuge ne popusti. Moj Karleto je u pon počeo u vrtić i sada se opet osjećam loše. Dok je bio doma bar nisam mislila tako puno na nju. Stalno nešto peglam, čistim, premještam iz šupljeg u prazno...

  12. #12
    sonata avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,088

    Početno

    Uvijek me potresu ovakve price...drzi se draga, pisi ovdje, tu smo za tebe...

  13. #13

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    438

    Početno

    KarloVita, svako svoje tuge dozivaljava na razlicite nacine. Mene je iz moje tuge nakon sva tri spontana, i ne znajuci za to, vadio moj malisa. Uskoro puni sedam godina a pomogao mi je k'o da ima 100 godina iskustva i mudrosti

  14. #14

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    243

    Početno

    I meni je beba umrla nakon poroda ne doživjevši planiranu operaciju. I isto tako sam se osjećala kao i ti i kao sve na ovoj temi s gubitkom djeteta.
    Ali, to što sam imala starije dijete mi je pomoglo (ili prisililo!) da prevladam tugu i očaj.
    Jer to dijete treba mamu koja funkcionira, koja se s njim igra i veseli.
    Naravno da to ne možeš odmah i uvijek, ali kad god se sjetiš svog anđela, pomisli i na dijete koje imaš i koje te treba.

  15. #15

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Dva mjeseca, dva prazna mjeseca....Srce boli kao prvi dan...

  16. #16

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Kako ste mi drage moje? Ja nekako osjećam da je danas pored mene, zadnjih dana često... Pomiješani osjećaji... Zamišljam je danas nasmijanu, sretnu, kako se igra i slavi svoj dan sa svojim novim prijateljima, Vašom djecom... pa onda odjednom velika tuga i praznina. Stalno pružam ruke kao da ću je dotaknut, guši me jer nema ničeg, samo zrak... Nadraža moja.... Teško je...

  17. #17

    Datum pristupanja
    Feb 2014
    Postovi
    23

    Početno

    Draga KarloVita prošlo je skoro 9 mjeseci od dana kad sam izgubila svoju curicu.. ima dana kad baš jako, jako guši.. i ja nekad, kao danas, zamišljam da je tu, sad bi imala već 4 mjeseca, zamišljam kako se smije, kako miriše..a nema je.. zahvali Bogu što imaš svog sinčića kraj sebe.. nadam se da ti on daje snagu koju trebaš.. ja sam sama, ona je trebala biti moja prva beba, i grozno je kad sam sama, a vani je mračno i kiša pada.. kao da mi netko srce lomi na komadiće.. a to što je osjećaš, ja vjerujem da su oni zbilja s nama.. i paze na nas, kao što bi mi pazili na njih da su ostali s nama ..

  18. #18

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Citiraj Jani prvotno napisa Vidi poruku
    Draga KarloVita prošlo je skoro 9 mjeseci od dana kad sam izgubila svoju curicu.. ima dana kad baš jako, jako guši.. i ja nekad, kao danas, zamišljam da je tu, sad bi imala već 4 mjeseca, zamišljam kako se smije, kako miriše..a nema je.. zahvali Bogu što imaš svog sinčića kraj sebe.. nadam se da ti on daje snagu koju trebaš.. ja sam sama, ona je trebala biti moja prva beba, i grozno je kad sam sama, a vani je mračno i kiša pada.. kao da mi netko srce lomi na komadiće.. a to što je osjećaš, ja vjerujem da su oni zbilja s nama.. i paze na nas, kao što bi mi pazili na njih da su ostali s nama ..
    Draga moja šaljem ti veeliki zagrljaj i iskreno od srca želim da ti naši anđelići s neba u naručaj pošalju zdravi smotuljak! Nisi sama... Oni su uvijek uz nas...

  19. #19

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Skoro pa će 4 mjeseca bez moje kćeri... Prijateljica je rodila curicu i nazvala je Lucija. To je moje krsno ime... Možda je ona sada njen anđeo čuvar... Ponekad imam osjećaj da ću izludit! I kad vidim sve te žene sa velikom ttrbuhom... Neki bijes mi dođe

  20. #20

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Kad će proći ta bol??? Meni je sve teže...

  21. #21
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno


  22. #22

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Hvala ti Apsu! Na ovom forumu sam pronašla veliku utjehu i veliko hvala svima! Ovi protekli dani su bili užasni, svi nešto slave, sretni su, uživaju a ja bih najrađe bila u krevetu, pod krevetom, da me nitko ne vidi,da me nitko ništa ne pita, da me svi puste na miru!!! Zanima me dali se koja od Vas tako osjeća ili se osjećala? Nadam se da ne gubim razum, to je normalno, zar ne?! Prošlo je pet mjeseci, ali ja stvarno ponekad imam osjećaj kao da smo je izgubili danas, baš ona bol, praznina...

  23. #23
    KrisZg avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    4,173

    Početno

    Citiraj KarloVita prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala ti Apsu! Na ovom forumu sam pronašla veliku utjehu i veliko hvala svima! Ovi protekli dani su bili užasni, svi nešto slave, sretni su, uživaju a ja bih najrađe bila u krevetu, pod krevetom, da me nitko ne vidi,da me nitko ništa ne pita, da me svi puste na miru!!! Zanima me dali se koja od Vas tako osjeća ili se osjećala? Nadam se da ne gubim razum, to je normalno, zar ne?! Prošlo je pet mjeseci, ali ja stvarno ponekad imam osjećaj kao da smo je izgubili danas, baš ona bol, praznina...
    Potpuno normalno..i bit ce potpuno normalno i iduce godine i one iza toga...samo ces s vremenom uspjeti dignuti glavu gore i sacuvati ono sto je tvoje i mrvicu se bolje osjecati. Moj gubitak je bio na pocetku trudnoce(18tt, ove godine smo dobili kcer ali bol i zelja da se sakrijem nije bila nesto puno manja nego prosle godine.

  24. #24

    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Postovi
    362

    Početno

    KarloVita, kako ti je Kris rekla to su sasvim normalni osjećaji. Mogu reći da skoro svim majkama anđela je tako kad su blagdani. Svi su veseli, spominju svoje obitelji i vesele s njima, a nama nije ni do čega. Sve smo se veselile Božiću s našom djecom, no kako to obično biva, život je imao druge planove. I naravno, osjećaj gubitka uvijek je tu. Samo što se s vremenom taj osjećaj se ublaži, ali nikad ne nestane. Naša djeca falit će nam zauvijek, ali uvijek će biti u našim srcima.

  25. #25

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Ja jednostavno imam osjećaj da je moje srce puklo! Hvala Vam na podršci! Na ovom se forumu izjadam i rasplačem pa mi bude bar malo lakše!Ovdje znam da nisam sama i da nisam luda!

  26. #26
    AdrianovaMamica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Lokacija
    Daruvar
    Postovi
    464

    Početno

    I puklo je, i meni je puklo, kao i svakoj majci ovdje, i sastavit cemo ga, ali preko njega uvijek ce biti ogroman sav koji boli.

  27. #27
    mala laia avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    648

    Početno

    Suosjećam jako...
    Kod mene je prošla peta godina...lakše je, mogu pričati o tome, ali svaki puta kada čitam slične priče javljaju se žive slike, bolne kao i tada...sjećanja koja ne nestaju, ali su podnošljiva...

  28. #28

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Bila sam na groblju, zapalila svijeću za moju curicu... Dušu sam isplakala... 6 mjeseci... Ta sjećanja, bolna, kao šta mala laia kaže ne nestaju i te žive slike, nikako da bilo koji trenutak bar malo izblijedi. Moram dalje, svjesna sam toga, ali ima dana kad si jednostavno ne mogu pomoć i kao da mi ništa nije važno.

  29. #29
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno


  30. #30

    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Postovi
    362

    Početno


  31. #31
    sonata avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,088

    Početno

    Citiraj KarloVita prvotno napisa Vidi poruku
    Bila sam na groblju, zapalila svijeću za moju curicu... Dušu sam isplakala... 6 mjeseci... Ta sjećanja, bolna, kao šta mala laia kaže ne nestaju i te žive slike, nikako da bilo koji trenutak bar malo izblijedi. Moram dalje, svjesna sam toga, ali ima dana kad si jednostavno ne mogu pomoć i kao da mi ništa nije važno.
    I te dane kad si ne mozes pomoci, nemoj se ni boriti protiv toga. Proslo je samo 6 mjeseci...Grli svog djecaka, pokusaj naci utjehu u njemu...

  32. #32

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Jedino u svom sinu i pronalazim utjehu. Svim snagama se trudim da on ne osjeti moju tugu i da ne vidi moje suze! Nakon svega osjećala sam veliki strah za njega, da i njega ne izgubim, pa mislim da sam ga malo gušila sa svojim zaštitničkim ponašanjem. Valjda je to tako! Mislim da se sve mame anđelića osjećaju tako. Znamo da moramo nastavit dalje i funkcioniramo mi, ali ponekad... Ponekad je stvarno teško!

  33. #33
    sonata avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,088

    Početno


  34. #34

    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Postovi
    1

    Početno

    Pozdrav mamama... Stalno sam na ovakvim i sičnim forumima, čitam, suosjećam, tješim se. I ja sam mama tri anđela! Naime, da to podijelim s vama, jer jedino vi možete razumjeti, imala sam jednu zdravu trudnoću (prvu) i rodila prekrasnu curicu. Nakon toga, odlučili smo se na još jednu bebu. Sve je išlo super, da bi u prvom tjednu šestoga mjeseca trudnoće, jednostavno pukao vodenjak i ništa se nije moglo učiniti. Voda nije bila reducirana, sva je odjednom otišla. Tri dana su trajale fizičke, a psihičke muke još traju. Nakon poroda je uslijedila kiretaža bez anestezije. Nakon takvih bolova, mislila sam da se nikad neću usuditi za drugu trudnoću. Tješila sam se sa svojom djevojčicom, a svakodnevno plakala za drugim andjelom. Da, zaboravila sam reći, histopatološki nalaz je rekao: "upala na ovojnici posteljice".Nakon dvije godine, odlučila sam se, ipak, za novi pokušaj. Na drugom ultrazvučnom pregledu, moja doktorica me iznenadila viješću: DVOJKE. Beskrajna sreća! I tako, uz određenu dozu straha, ali i jaču želju da to sve uspije, kontrolirala sam se i čuvala i više no što je to potrebno, da bi, opet, ulaskom u peti mjesec trudnoće, prokrvarila... Ležala sam danima u bolnici, na moj zahtjev, pokušala sam IH čuvati sa serklažom, ali bezuspješno. Nakon 10 dana, izgubila sam i dva svoja dječaka! Objašnjenja nema, osim da je blizanačka trudnoća sama po sebi rizična. PAPA uredan, vaginalni i cervikalni uredni, TORČ ok,... Toliko, već plačem, jedva sam smogla snage da vam ovo napišem. Bol ne mogu pobijediti, bojim se šta dalje, toliko bih voljela, a sve me boli. TOPLO VAS POZDRAVLJAM!

  35. #35

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Draga naša Ančica, moja bi Vita imala sada već osam mjeseci. Bol neće nikada proći, samo će malo manje boljeti. Nemoj odustajati! Evo, moja prijateljica je izgubila bebu lani 2dana prije termina i onda je nakon dva mjeseca neplanirano zatrudnjela. Sve je išlo glatko do 5mjeseca, a onda se otvorila 6cm. Hitno u bolnicu, ležala je mjesec dana, prokrvarila i evo... prije tri dana rodila živu i zdravu mrvicu. Ima 900g i 35cm, doktori su rekli da je stabilno i da će sve bit ok. Želim ti reći da će sve biti dobro! Ne znam kad ti se gubitak desio, ali treba proći vremena. Kod mene ti sama pomisao na novu trudnoću stvara osjećaj mučnine u želucu, ali neću odustati! Ta mala mrvica mi je dala neku novu nadu! Uz tebe smo

  36. #36

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    E da, zaboravila sam reći da je moj sin mm i meni izabrao različite čarape jer je danas dan njegove seke! Bio je sav ponosan jer su i njegovi prijatelji danas napravili isto! Samo se nadam da zna koliko je volimo i koliko nam fali

  37. #37

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Prošlo je osam mjeseci bez mog anđela... Svaki dan mislim na nju... Ponekad mi te misli izmame osmijeh na lice, ali na kraju, skoro svaku večer ipak prevagne ona suza u oku i padne! Još uvijek se ne mogu pomiriti da je nema...

  38. #38
    Muma avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    4,061

    Početno


  39. #39

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Prošla je skoro godina dana.... Vitica nam je odlučila poslati bracu ili seku! Zbunjena sam jako, kao da nisam ni svjesna da ispod mog srca kuca još jedno malo,malo. Kako ste se Vi osjećale? Jako me strah i ljutim se na sebe jer nikako da se opustim, samo bih htjela da sve prođe i da se probudim sa djetešcem u rukama... Juče sam bila na pregledu i kad sam ugledala tu malu točkicu, kao neki mali grah, suze su se same slile... Samo da sve bude dobro...MORA BITI DOBRO!!!

  40. #40
    željkica avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Postovi
    3,821

    Početno

    Čestitam!!!! Predivno, ma bit će sve dobro kao što si rekla mora!!!!!!!

  41. #41

    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Postovi
    489

    Početno

    Čestitam! Probaj se opustiti i uživat u trudnoći

  42. #42

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Prošla je godina dana... Juče i danas vrte mi se slike po glavi, tako žive slike, kao da je sve to bilo juče... Svako toliko me stisne u grlu i opet osjetim onu bol, a znam da ne smijem. Ne smijem radi tog malog bića, radi tog malog srca koje kuca ispod moga... Znam da ga naša Vita čuva i da ga je ona poslala da nas razveseli svojim postojanjem. Samo bih je htjela zagrlit i poljubit bar na tren... da joj kažem da je volim i da svaki dan mislim na nju... ljubav moja...

  43. #43
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno


  44. #44

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    uh....dugo me nije bilo na forumu...čitam sada tvoju priči i suze idu na oči...nisam čitala sve komentare pa ne znam kako si danas kad je prošlo malo vremena al uglavnom preboljeti se i zaboraviti ne može nikada...ja sam 2008. rodidila Mariju, inducirani porod kao i kod tebe, samo u 40.tjednu trudnoće...kod mene je bila potpuno uredna trudnoća a srce jednostavno prestalo kucati...i obdukcija pokazala da je bila potpuno zdrava beba. 5 godina nakon toga sam dobila svoju Lauru, živu i zdravu....i danas sam sretna žena. al za Marijom nikad neću prestati čeznuti. često pričam o njoj, i Laura zna da ima seku Majiju koja živi na nebu sa Anđelima i kaže da Majija goje tuči po tjavi i igja se )) život je katkad jako težak ali, unatoč tome što je moja prva trudnoća završila tragično, ja sam sretna i ponosna što sam Marijina majka...i te misli su me svih ovih godina držale i pomogle mi da potpuno ne poludim... drži se draga KarloVita <3

  45. #45

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    65

    Početno

    e, sad pročitah da si ponovno trudna...od <3 ti čestitam )) sada ti je nekada i termin, jelda?

  46. #46

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Draga Ančica evo da javim da nam je naša Vita poslala brata DARijana, živog i zdravog! Nagutao se plodne vode i nije odmah zaplakao, a ja sam stalno pitala zašto ne plače?! Te sekunde činile su mi se kao cijela viječnost... A kad je počeo... plakala sam skupa sa njim ali ovaj puta suze radosnice. Hvala Vam drage ženice na potpori i svakoj želim jedan mirisni smotuljak od srca! Nema dana da ne pomislim na našeg anđela i još uvijek me stisne u prsima ali znam da bi ona htjela da ne budem tužna, zlato mamino... Sve će biti dobro..., a moj muž kaže Sve je dobro!!!

  47. #47
    angel 1 avatar
    Datum pristupanja
    May 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    899

    Početno

    Čestitke od srca !
    A vaša anđelica će uvijek biti s vama...osjetit ćete je kroz male, sitne znakove koje će vam povremeno poslati...

  48. #48
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Čestitke od srca

  49. #49
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Cestitam na malom blagu

  50. #50
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Citiraj KarloVita prvotno napisa Vidi poruku
    Draga Ančica evo da javim da nam je naša Vita poslala brata DARijana, živog i zdravog! Nagutao se plodne vode i nije odmah zaplakao, a ja sam stalno pitala zašto ne plače?! Te sekunde činile su mi se kao cijela viječnost... A kad je počeo... plakala sam skupa sa njim ali ovaj puta suze radosnice. Hvala Vam drage ženice na potpori i svakoj želim jedan mirisni smotuljak od srca! Nema dana da ne pomislim na našeg anđela i još uvijek me stisne u prsima ali znam da bi ona htjela da ne budem tužna, zlato mamino... Sve će biti dobro..., a moj muž kaže Sve je dobro!!!
    Neopisivo mi je drago čestitam od sveg sveg srca. puse malom Darijanu.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •