 |
|||
Vrtić 2014./2015.
Danas 1. dan u vrtiću!! Kako je prošao kod Vas?
Mi smo prezadovoljni - s obzirom da smo SVI imali nervozuNije plakao, stigne još ovaj tjedan ali nije ni kukao. Sviđa mu se
Iako mislim da je cijelo vrijeme (od 7.30-12.00h...na prilagodbi smo) gledao crtiće---
Mi smo u jaslicama, isto prilagodba od 7,30 do 8,00. Odlično je prošlo, na kraju nije htio doma. nadam se da će tako i ostati i nastaviti se kad bude morao ostati cijeli dan.
Jučer 1. dan, grupa djece od 2.5-3,5 godine. Boravili zajedno skoro sat i pol, igrao se, istraživao ali i gledao da se uvjeri da sam ja prisutna. Jučer mu se svidjelo, nije baš bio oduševljen kad sam rekla da idemo doma.
Prva rečenica kad se je oko 16 probudio nakon podpodnevnog sna bila je:
-Je li radi vrtić?
Uskoro kreće naš drugi vrtićki (jaslički dan).
Posljednje uređivanje od Inesz : 02.09.2014. at 08:56
Mene zanima tempo prilagodbe kod drugih, kod nas prva dva dana dječica s roditeljima borave cca sat i pol, danas treći dan roditelji odlaze nakratko, a sutra svi ostaju u startu bez roditelja pa negdje do ručka.
Mi smo jučer otišli prvi dan, grupa je miješana, od 2,5 do 6 godina, 23 ih je.
Na sastanku prošloga tjedna tete su se sastale samo s nama roditeljima desetak novoupisane djece u tu grupu, od njih desetak pola ima jasličko iskustvo, a pola nema iskustvo institucije. Dogovor je da svi roditelji dođu, malo se promuvaju s klincima, ostave ih i odu, ako bude problema, tete će nazvati roditelje. Kod nas u vrtiću baš ne vole te adaptacije s roditeljima jer kažu da se klinci dodatno uznemire.
Koliko sam uspjela vidjeti, problem je bio samo s dva klinca, i to ona iz jaslica, oni su neutješno plakali, ostali (novi) klinci (trogodišnjaci) bili su vrlo kul. Zapravo je sve vrlo kul u odnosu na lanjsko iskustvo iz jaslica kad se od roditelja 15 klinaca, samo nas troje muvalo po grupi, ostali su ostavili klince odmah prvi dan cijeli dan pa je bilo urlanja i stresa. Zapravo to je i nekakva politika vrtića, neće oni braniti roditeljima da budu tamo, ali nije im drago. Mi smo lani odradili super adaptaciju u jaslice u 5 dana postepeno i opet bih tako s drugim djetetom.
Mojoj klinki sad nije trebala adaptacija, iako je riječ o novoj zgradi, novim tetama i novoj grupi. Zgradu i dvorište poznaje od prije, voljela se igrati u tom dvorištu, tete je upoznala ljetos (zapravo, ne sjeća ih se, ali smo joj ljetos pričali o njima), a iz grupe pozna nešto djece iz parka i ima dva frenda iz jaslica pa smo je stalno podsjećali na njih i govorili kako će biti zanimljivo. Kad smo došle, teta i ja smo je provele po svim prostorijama, sve joj pokazale i jučer kad sam došla po nju bila je jako zadovoljna, rekla je da joj je bilo lijepo i zanimljivo.
Vjerujem da će tako i ostati, imaju cijeli kat za sebe, hrpu kutića, klinci u grupi su baš ok (nekako nam se potrefilo dosta ekipe koju znamo od prije), tete su super (jedne od najboljih), dvorište je prostrano... Nekako sam veselija nego lani (tema: jasličari 2103/14). Nadam se da neću doći jadikovati ovdje
Posljednje uređivanje od Zuska : 03.09.2014. at 14:54
Evo i nas na ovoj temi.
Deckima (5 i 3,5 god) je danas treci dan u mjesovitoj grupi.
Prvi dan sam bila s njima, ali na hodniku dok su se oni igrali dva i pol sata. Jucer sam bila s njima, pa sam otisla na 40 min i nije bilo problema.
Danas smo se ja i oni dogovorili da idem odmah ujutro nesto obaviti i pustila sam ih tri sata same u vrticu.
Teta mi je rekla da je mladji to bez problema prihvatio, a stariji je malo protestirao i plakao pokraj vrata (samnom se lijepo pozdravio, tek kada sam ja otisla), a onda se pridruzio mladjem u igri.
Za sada sam zadovoljna.
Kako vasi komuniciraju s tetama?
Moji bas i ne, nekako kao da ih ne dozivljavaju......teta je rekla da ce to doci s vremenom, da ne zeli nista forsirati.
Mi smo krenuli prvi dan samo 1 sat s roditeljem, drugi dan 3 sata ukljucivo rucak sve s roditeljem, treci dorucak i rucak sve s roditeljem. Sutra nas ocekuje odvajanje na 45 min za vrijeme boravka na zraku - tek tad krece prilagodba. Za sad joj se svidja vrtic mada je umori zamor i guzva... Sljedeci tjedan slijedi uspavljivanje, to isto rade roditelji -iako mi se cini da su djeca vise suradljiva kad mame nema u blizini. Vidjet cemo. Umorna sam od boravka u jaslicama i ovako izbliza govoreci moram reci da nisam ni naslucivala kolike su carobnice te nase tete. Nije lako s toliko puno malenih ali one sve to nekako sa srcem rade i ne zaustavljaju se. sretno svima!
I ja bi se mogla prikrpati na ovu temu, mi se ponavljano, treća godina kretanja u vrtić, i nikako da se prilagodi, svaki put kao da mu je prvi. I još gore, svaki dan kao da mu je prvi. Očito spada među djecu koja se jednostavno ne žele ili ne mogu prilagoditi.
Naše tete malo nedosljedne i nisu u dogovoru, jučer kažu svi dođite do doručka, brzi rastanak i dođite prije ručka po djecu, kad ja danas dođem par roditelja već unutra, ja uđem, jedna kaže možete ostati 10 tak minuta, druga kaže : pozdravite se i odite, kažem ja ako će stalno plakati ( jučer bio 1.put sam 15 min. bez mene) zovite me pa ću doći po njega, nije mi problem, opet jedan kaže: dobro zvat ćemo vas, druga kaže: ma ne šta bi vas zvali, svi će ionako plakati, šta bi s tim dobili...
Noćas je lošije spavao, ujutro ga jedva probudila, pospan , nervozan, počeo kašljati pomalo...Kaže teta da se jučer nije dao maziti kad je ostao, bauljao je sobom i plakao...
Evo i nas!
Mladja vrticka grupa. Ovo mu je vec treca godina u vrticu i ostale su mu iste tete i u istom je prostoru kao i prijasnjih godina.
Bio je van vrtica mjesec i pol i nisam uopce mislila da treba neku novu adaptaciju. Prvi jutro kad je skuzio da ide u vrtic je bila drama, ali je u vrticu bilo sve super. Drugo jutro malo manja drama, trece jos manja, jutros nije cak ni uspio pravo zaplakati- vise je bilo kao neki uzaludan pokusaj.
Mislim da bi mu bilo lakse da ja ne ostajem doma nego odem na posao, ovako vidi da ostajem pa proba...
Teta kaze da je u vrticu odlican, a i vidim po njemu da mu pase. Malo me bilo frka hoce li traziti wc jer se skinuo iz pelene prije mjesec dana, ali i to je proslo super.
Cappy, ako su vam tete nedosljedne, znaci da ima manevarskog prostora da ti napravis kako mislis da cete odraditi adaptaciju najbolje. Nekome treba vise, nekome manje... ako imas vremena, onda polako, a ako zuris jer se moras vratiti na posao - pregrizi i odradi brzo. Mi smo prve godine imali adaptaciju tri dana, pa virozu tjedan dana, pa adaptaciju jos tjedan i pol.
I mi smo nakon godine dana evo krenuli u vrtić na adaptaciju. Moram priznati da su meni ovih par dana u vrtiću izuzetno stresna i svjesna sam da svoje nezadovoljstvo, jad i tugu prenosim i na svoju kćer, ali naprosto si ne mogu pomoći. Kada smo bili na inicijalnom razgovoru sa pedagogicom prilikom upisa u vrtić, sve što nam je ona pričala o principima rada zvučalo je tako savršeno, a sada kada stvari doživljavam iz prve ruke ništa mi se ne čini tako. Već treći dan teta mi je rekla da ju ostavim uz objašnjenje "da ona mora otplakati svoje" i ja sam to teška srca i napravila. Zamolila sam tetu da ako se malena ne smiri i ako će neutješno plakati da me nazove ako joj to nije problem i da ću doći po nju. I što me dočekalo??? Dakle, ljudi moji za oko sat i pol dolazim po svoje dijete (jer sam osjetila da nije dobro) a ona uplakana, crvena od plača ko jadničak stoji priljepljena na vratima...tete nigdje.. Srce mi se slomilo kad sam ju uzela...i da vam ne velim da sam i ja plakala do doma...
Ne znam što da radim...jer imam osjećaj da se tete ni ne trude uspostaviti kontakt na početku, nego čekaju da djeca otplaču svoje, da se pomire sa svojom sudbinom pa onda kuda koji mili moji...
Sve ovoliko mi je toliko stresno, dijete mi nažalost treba vrtić, jer nemamo opciju baka čuvalica, čak sam gledala i razmišljala da ju probamo dati negdje u neki privatni vrtić...
Pomozite mi nekim savjetom, preporukom....kako prebroditi ovo razdoblje i što činiti???
Misha, a da se pokusas dogovoriti s tetama za malo duzu adaptaciju?
Pa da budes s njom u grupi, pa kada osjetis da mozes izajdes na hodnik dok se ona igra. Pa na 10ak minuta odes van iz vrtica....pa sljedeci put na 30 - 45 min i tako cete malo po malo doci do toga da ce ostajati cijelo vrijeme. Koliko ce koja faza trajati ovisi o njoj.
Sada je jedini problem da li se mozes dogovoriti s tetama da to tako odradite? I da li ti mozes?
I pokusaj biti cim pozitivnija pred malenom u vezi vrtica, kako ti to sve dozivljavas i ona ce. Puuuuno price, skini joj slikice s neta sto se sve radi u vrticu, pronajdi na you tubu filmice o tome kako izgleda dan u vrticu i trudi se odrzati doma pozitivnu atmosferu u vezi vrtica......
A tete.......sto su one rekle kada si dosla i vidjela da nisu uz nju? Jesi razgovarala s njima o tome?
Hvala mimi25 na odgovoru i podršci.....razgovarajući s frendicamam koje se već prošle adaptaciju sa svojim klincima i dobila sam dojam da adaptacija ide postepeno i nisam ni očekivala da moje dijete neće plakati...i mi smo doma već odradili sve ove predradnje...pričamo o vrtiću od sredine ljeta, ali ovaj način jednostavno je za mene naprasit i na silu sve nešto. doslovno imam osjećaj da su mi istrgnuli dijete, a svi se nešto kao razbacuju i govore o individualnom pristupu.
Pokušat ću razgovarati s tetama još jednom pa ću vidjeti.
Ne znam, vidjet ću kako će se situacija razvijati, čak smo suprug i ja razgovarali i o opciji privatnog vrtića koliko god nam financijski to baš neće biti lako podnijeti.
Što očekuješ da ćeš dobiti u privatnom u odnosu na državni. Moj maleni je svojevremeno krenuo u privatni i kad ga uspoređujem s državnim u koji sad ide, meni je nebo i zemlja, od adaptacije, suradnje s osobljem, ma svašta još, ja sam zadovoljnija s državnim, e sad jel to samo do ovog " mog " vrtića ili pak do mene, ne znam.Misha prvotno napisa
Mislim da je ipak do osoblja...na kraju krajeva, najbitniji je taj ljudski faktor. Ispisali smo malenu iz gradskog i krenuli u privatni u Strojarskoj i za sada smo jako zadovoljni....nadam se da će tako i ostati...:D...ne smatram sebe prezahtjevnom, ali ipak mislim da neke stvari mogu se odraditi bezbolnije u što sam se sad i uvjerila.
Pokusaj se dogovoriti s tetama da adaptacija ide sporije.
Biti cete mirnije i ti i malena...
Potpis za privatni, nema tu neke razlike. Moj je krenuo u privatni (gradski nismo dobili) gdje je upisano samo pet jasličara zasad, a s adaptacijom ih je krneulo troje u isto vrijeme i ne viidm da je manje suza iako ims tete mogu posvetiti više nego da ih je 15. No kako je moj maleni inače plačljiv (tj. lako se i često rasplače), nisam ni očekivala da će to lako ići. Drugo dvoje djece koji nisu tako cendravi kao on jednako plaču, ja sam shvatila da to tako mora biti.
Gore od suza mi je što je već peti dan prilagodbe dobio temperaturu (prvi put 39 u ovih godinu dana), a onda smo otkrili i streptokok. Tako da kad to prođe opet krećemo ispočetka.
Evo, tece drugi tjedan vrtickog staza, i mogu re i da sam zadovoljna.
Decki ostaju bez problema u vrticu, iako stariji doma pokusava zicati da ne ide. Ali, mislim da je to samo iskusavanje granica i upoznavanje pravila igre (moze li ili ne od odlucivati o odlasku u vrtic).
Pusa, zagrljaj i rastanak.....kada dojdem po njih nadjem ih kako se igraju ili jedu, veseli, zadovoljni.
Oni s tetama jos nisu uspostavili neku komunikaciju, ali, kazu tete, ide na bolje.....treba vremena.
I ja imam ove godine novog vrtićarca, 2,5 godine, prvi puta kreće u kolektiv. Sa prvim je sve išlo lako, bio je malko stariji,ali je i drugačiji tip djeteta. Ne sjećam se da je plakao možda jedan put. Ovaj mali će biti tvrd orah, nakon što je bio sa mnom jedan dan i drugi dan pola sata samo sam, danas je skužio da će morati baš za zbilja ostati i nije mu se svidjelo.Teta me zvala na mob prije dogovorenog vremena jer se derao iz petnih žila. Kad sam došla me još lijepo "upozorio" da: "Ne smiješ ti biti bez mene!"
Malo me muči to što se kao prvo vrijeme ne pozdravljamo na odlasku nego ja samo "nestanem" kad se on zaigra. Kako kod vas ide to pozdravljanje?
Svakako pozdraviti dijete i reci mu kada ce se doci po njega ( nakon voca, nakon rucka, nakon spavanja i sl. jer je djetetu to lakse shvatiti nego npr. za tri sata). I, naravno, obavezno doci kada smo se dogovorili.
Ako samo nestanes dijete ce od dolaska u vrtic biti u strahu jer ne zna kada ce mama otici, gubi se povjerenje.
Bas mi je neobicno da su vam tete preporucile da samo nestanete ?!
Uuu, ovo nisam vidjela.
To se NIKAKO NE SMIJE raditi!
To kaže i literatura, a tete su ove godine dvaput naglasile da se nikad ne iskradamo i ne bježimo, već da dijete uvijek pozdravimo. Tako se stvara povjerenje, iskradanjem se stvara nepovjerenje i nesigurnost, potpisujem mimi25. Nije li to i logično?
Stvarno ne razumijem da ima teta koje to preporučuju.
Zrina, svakako pozdravi dijete (i ostalu djecu) i jasno mu reci kad dolaziš po njega.
Moram priznati da se ni ja nisam taj tren snašla i nisam trebala pristati na to iskradanje obzirom da stvarno nema logike.
Danas je išao zajedno sa bratom pa smo prvo njega ostavili u njegovoj grupi i onda je manji išao u svoju. Pozdravili smo se i teta ga je uzela i dogovorili smo se da za sat vremena dođem po njega. Kad sam došla, izašla je iz sobe da me obavijesti da je plakao punih pola sata od mog odlaska i da je sad ok pa neka još malo ostane. Znači mi smo sad već 4 dana na adaptaciji po sat i nešto sitno, nekako mi se čini da to baš ne ide glatko.
Kod nas je savjetovano roditeljima djece koja su na adaptaciji da se pozdrave sa djetetom i kažu mu da će se vratiti po njega.
Savjetovano nam je i da kad napuštamo prostor u kojem borave djeca, pozdravimo i svu drugu djecu.
gledanje televizije u vrtiću? gdje? kako?Danas 1. dan u vrtiću!! Kako je prošao kod Vas?
Mi smo prezadovoljni - s obzirom da smo SVI imali nervozu
Iako mislim da je cijelo vrijeme (od 7.30-12.00h...na prilagodbi smo) gledao crtiće---
Kad su vaši jaslicari počeli spavati u vrticu? Kad je uopće normalno očekivati da ce barem kratko odspavati tamo? Ovo nam je drugi tjedan adaptacije, danas je trebala prvi put spavati ali su me tete zvale da dodemo po nju jer ne želi spavati
Spavala je četvrti dan. Prvi dan sam bila s njom sat, dva. Drugi dan sam bila malo s njom pa sam izašla na sat vremena. Sve je bilo ok pa sam je treći dan ostavila do podne. Sve je bilo ok pa je četvrti dan prespavala. Još je neko vrijeme malo ujutro zaplakala pri odvajanju, ali bi se nakon toga ubrzo zaigrala.
Čini mi se da ni preduge adaptacije nisu dobre, to je odugovlačenje neminovnog.
Slazem se.
Procitala sam negdje i da preduge adaptacije nisu dobre jer onda djeca vrtic povezu s roditeljima, a cilj je upravo suprotno, vrtic je mjesto gdje provode vrijeme s ostalom djecom i tetama, bez mame i tate.
Zato je, pretpostavljam, kod adaptacije dobro i cim prije poceti s tim da roditelji budu npr. na hodniku, a ne u grupi jer djeci ostaje osjecaj sigurnosti (mogu do mame kada hoce), a opet su sami u svojoj grupi s djecom i tetom.
Zuska slažem se s tobom skroz, ako će me zvati svaki dan da ne želi spavati u vrticu onda mi vrtic nema smisla, tesko mi je da place ali ne vidim drugo rješenje nego da se tete malo vise potrude i pokušaju ju uspavati. Ovako možemo još tjednima a opet ce na kraju nekako morati spavati u vrticu
Mi smo imali samo tjedan prilagodbe i taj petak je bila čitav dan. Jednostavno, druge opcije nema i to je to... Pa tete su tamo i da rješe takve situacije :/ spavat se mora pa nek sa tetom nađe neki način kako će i koliko spavati...
Tjedan dana? I kako je to malena prihvatila? Meni se nekako ova adaptacija čini prespora, pa ko ima 3 tjedna godišnjeg da dovodi dijete svaki dan na pola sata dulje?
123beba jel spava normalno u vrticu? Kao i doma?
Drage moje cure pomozite, sad sam već malo očajna
Već sam gore pitala kad su vam jasličari prvi put spavali u vrtiću, moja malena je prvi put spavala jučer, zaspala od iscrpljenosti i plača kaže teta
Danas me ujutro dočekala doslovno na nož, da kao zašto već ostavljam dijete na spavanju, da su ona i jedan dečkić jedini novoupisani koji već ostaju spavati, da je to za njih tako male prebrzo i predugo
Ostala sam šokirana, pa krenula je u jaslice prošli tjedan, nije ni jedan dan ostajala o ta teta je jutros učinila da se osjećam kao najgora nemajka na svijetu
Pitam ju šta onda danas, kad da dođemo po nju- pa kao neka budemo na raspolaganju pa će nas ona zvati
Ja cure moje ne kužim, neka djeca ostanu spavati već prvi tjedan, ona ide već dva tjedna i još nitko ne spava? kako su se onda ti roditelji organizirali? Nama ovaj tjedan još baka uskače ali drugi tjedan neće imati tko?
Šta da radim, kako da se postavim???
Gabi25, bogme teta se ne ponaša profesionalno. Nema ona šta tebe napadati, već razgovarati i surađivati s tobom. Nemoj dozvoliti da je ona ta koja odlučuje, vi ste roditelji i vi odlučujete. Ona može dati savjet, ali ona mora surađivati s vama. Da ste odlučili dijete na spavanju pustiti drugi dan, ona to mora prihvatiti, surađivati i dati sve od sebe da dijete ostane i zaspi sa što manje trauma i plača. Ovako izgleda da ona oteže s adaptacijom,vi ste nesigurni, a dijete to sve razumije i upije.
Tamo gdje su tete odlučne, adaptacija traje kraće.
Na tvome mjestu bih tete pozvala na razgovor i rekla što ste odlučili i da od njih očekujete suradnju. Čini mi se da će bez tvog/vašeg postavljanja takav tip tete uvijek imati nešto za pametovanje, a ti ćeš se često loše osjećati.
sorry Gabi, malo sam u strci pa nisam ni vidjela da si opet pisala... Naše spavanje je daleko od idealnog no ipak odspava. Znači, prvi put je na spavanju ostala odmah 1. tjedan prilagode u petak jer ja nemam nikakvu opciju baka servisa, a morala sam početi raditi... Uglavnom odspava ali kratko (cca pola sata), no jučer je prvi put odspavala sat i pol. Kaže teta da se svi većinom probude čim jedno dijete krene plakati pa eto... Ali su u ovih tjedan i pol tete malo pratile kako tko spava i jučer su im sasvim drugačije rasporedili mjesta za spavanje i ona je uspjela duže odspavati! Čini mi se da su sad one kikače koji bi se baš brzo budili stavili bliže sebi pa da ih mogu još malo smiriti ako se počnu brzo buditi... Znam da mi je teta komentirala da su se prvi tjedan dosta mazili pa vjerujem da to puno znači djetetu...
Uglavnom, mislim da su tete dužne riješiti problem sa spavanjem bilo kojeg djeteta... pa ne možeš ti dolaziti po dijete zato što je pospano i nervozno! Ja svojim tetama nisam niti dala opciju raspoloživosti u bilo kojem trenu. Jednostavno sam na poslu i ranije mogu doći po E ako je bolesna, ostale opcije ne postoje...
a kako joj je ostatak vremena u vrtiću? Kakva je kad se vratite kući? u svakom slučaju, želim ti da se brzo smiri situacija i da bude puno bolje sa spavanjem!
Koliko su stara vaša djeca?
U našoj grupi, ima ih 23 - od 2,7 mjeseci do 6 godina - desetoro djece je novoupisano u tu grupu, je ovaj tjedan već sve u redu. Već u drugoj polovici prvog tjedna svi su ostajali na spavanju, s tim da je bilo malo suza nekolicine novoupisane djece, tamo 3. ili 4. dan, kad su skontali da je vrtić svaki dan
Ovaj tjedan je samo jedan dečko bio tužan, uplakan i imao je problema sa spavanjem, ali on ima posebnu situaciju (mali braco beba ostaje doma s mamom, a on u vrtiću), no od jučer kažu tete da je i on spavao bez problema, igrao se s drugom djecom i nije plakao. Ovi što su par dana plakali stari su od 2,7 do 3,7, ali to stvarno samo nekoliko njih, ostali su bili ok.
Ne vidim da su djeca po našim vrtićima toliko različita, nego je u većini stvar stava teta i koliko su one spremne potegnuti prva 2 tjedna.
2,5 godine, u grupi ih ima 20 i svi su stari od 2 do 3 godine, novo upisanih je 6. Vidim kad ga dovodim i odvodim da i ostali imaju "krize" sa povremenim plakanjem, ali nitko ne plače non-stop naravno. Mi još ne ostajemo na spavanju jer mu je tek prvi tjedan.
Popodne i navečer malo popričamo o danu u vrtiću i najavim da ide i sutra - za sada još nije rekao da neće ići pa pretpostavljam da mu nije tako loše.
Posljednje uređivanje od Zrina : 12.09.2014. at 10:55
Evo što mi se jutros dogodilo, dođem u jaslice( starija jaslička/mlađa vrtićka grupa), dvoje djece u sobi, tete nema. Čim je to skužio D. me pogledao sa nekakvim strahom i pružio ruke prema meni, pitam ja dječake da gdje je teta, maleni prstom pokazuje i govori u drugoj sobi. Odlučim ju pričekati, u međuvremenu dođe još jedan roditelj s djetetom, pa još jedan i tako mi stojimo i čekamo, minute prolaze, svi se čude pa gdje je teta... Balkonska vrata otvorena, ovo dvoje mališana koji su bili tamo kad sam ja došla moglo je izaći na terasu( ima ograda oko vrtića ali dijete je moglo odlutati tako možda u neku drugu sobu npr.) To je trajalo više od pet minuta kad se pojavila teta, mrmljajući kako je morala poslovno u drugu sobu, pa rekla sam XY ( dječaku od cca 2,5 g koji je bio tamo)da idem tamo, ajde, ajde nema dugih rastanaka( moj D, je u svemu tome počeo jako plakati). Nekako mi to nije u redu, ne znam što je moglo biti tako hitno, pa druga teta bi uskoro trebala doći pa da nije mogla nju pričekati pa onda otići...Jedan dan sam došla po malenog u 4 i teta me moli da jel mogu ostati trenutak u sobi jer je još jedno dijete bilo tamo da ona skokne do wca, to mi je bilo ok. Znači ona je s wcom čekala i nije htjela djecu ostaviti samu, a ova druga je zbog nekakvog samo njoj znanog posla ostavila ih bez beda( ja sam u prvi tren pomislila sigurno joj nije dobro pa je u wcu jer jedino bi mi to možda moglo biti opravdanje za ostaviti djecu same a mislim da bi i u tom slučaju mogla kolegici iz susjedne sobe koja ima isti hodnik javiti da je tu i tu pa neka pripazi dječicu i kaže roditeljima.
Zuska hvala ti na savjetu, i ja mislim da nema druge.
123beba kažu tete da je ostalo vrijeme ok, ne plače kad ju ostavljam, malo negoduje ali se brzo zaigra. Jučer nije htjela uopće ručati nego kaže teta da je hodala po sobi i plakala, isto tako i kad je trebalo spavati. Nisam ju tada pitala da li su je pokušale uopće umiriti, nekako mi je pitanje hipotetsko jer će sigurno reći da jesu, mislim šta će drugo.
One uopće ne pomažu u adaptaciji, umjesto da me umire i kažu - potrudit ćemo se, naći ćemo način da je uspavamo ona meni kaže da ona hoda po sobi i plače dok treba ići spavati.
Očaj, očaj, tete su mi na prvu bile ok ali ovim se nisu proslavile uopće.
Znam da dijete osjeća sve što osjećam i ja i zato mi je još gore.
Ne znam kako to da nitko nije zainteresiran više pisati na ovoj temi, nadam se da zato što su svi zadovoljni, prilagođeni i sve štima. Ja u svojoj blizini nemam s kime podijeliti jaslička iskustva, a nova sam u tome i imam puno upitnika iznad glave, ono nekad nisam sigurna jel nešto ok ili nije, trebam li za nešto reagirati ili ne, uglavnom šutim i idem dalje, nije riječ o nekim turbo važnim stvarima, pa procjenjujem da je bolje nešto prešutjeti nego se nekome zamjeriti.
Gabi25 pokušaj ipak biti pozitivna. Logično je da ju možda nisu mogle taj tren tješiti u krilu ako je bilo još X djece koju je trebalo preobući i pospremiti u krevet, ali su to sigurno napravile čim su mogle. Pa nitko ne može samo tako ostaviti dijete da samo plače negdje u kutu. Ja sam možda naivka, ali vjerujem da su ljudi koji su odabrali tu struku to napravili s razlogom.
Rekle su onako kako je bilo, možda nisu mislile na to da i nama treba pomoć u adaptaciji.
Dodatak:Gabi25 pokušaj ipak biti pozitivna. Logično je da ju možda nisu mogle taj tren tješiti u krilu ako je bilo još X djece koju je trebalo preobući i pospremiti u krevet, ali su to sigurno napravile čim su mogle. Pa nitko ne može samo tako ostaviti dijete da samo plače negdje u kutu. Ja sam možda naivka, ali vjerujem da su ljudi koji su odabrali tu struku to napravili s razlogom.
Rekle su onako kako je bilo, možda nisu mislile na to da i nama treba pomoć u adaptaciji.
Očito sam ipak naivka jer sam bome bila jako žalosna danas kad sam došla po E. i vidjela kako sam sjedi za stolom i plače dok su se tete bavile ostalima. Imate pravo, tete bi ipak tih prvih dva tjedna trebale biti obzirnije. Znam da je teta od starijeg kad je on bio na adaptaciji uredno ih i po 4 imala naslagano u krilu - neki su ipak plakali,ali barem nisu plakali negdje sami u kutu.
Gabi, po ovome što pišeš, mislim da bi tete trebale malo više potegnuti. Kad je moj bio na adaptaciji (to je bila mlađa jaslička i svi su bili u grupi na adaptaciji) tete su ih mazile, nosile, grlile... kad bi išli na spavanje, tete bi se sjele između njih i mazili ih po glavama i pjevale uspavanke. Moj je prvi put ostao spavati pred kraj dvotjedne adaptacije (imali smo i bolest unutar ta dva tjedna). Od početka je u vrtiću bolje spavao nego doma - po 2 sata.
Tjekom adaptacije, obje tete su bile cijeli dan s njima, tako da mogu što više utješiti djecu. Nisam nikad dobila nikakav negativan komentar od njih, samo su mi ujutro rekli kada da dođem po dijete - to je u početku bilo nakon doručka, poslije nakon ručka i na kraju nakon spavanja i užine. Rekle bi mi "malo je plakao" ili nešto slično. Mislim, svejedno jel plakao 5 minuta ili pola sata - ako ga je teta tješila. A i samo bi meni teže bilo da mi je svaki put rekla "joooj, znate kako je puno plakao!" - mislim da nema smisla roditelje obeshrabrivati. Samo se stvara agonija i teže je za sve u procesu adaptacije, koja je neizbježna.
Trenutno su mlađa vrtićka grupa - mislim da je raspon od 2,5 - 3,5 godine. 22 djece, pola novih. Prošli tjedan je bilo plakanja, pa su i ovi stari plakali s njima, ali mislim da ovaj tjedan je sve puno bolje.
Bella je u pravu.
Npr. kad sam klinku ostavila prvi dan, teta mi je rekla da ju je tražila da legne s njom i teta je legla s s njom, mazila je i ona je zaspala. Drugi dan je samo sjela kraj nje. Treći dan je više nije ništa tražila. Bilo mi je malo neugodno pa je teta rekla - pa zato smo mi tu, ako je pitala, očito joj je trebalo, ništa se vi ne brinite. To mi je bilo baš super i izgrađuje mi povjerenje u tete.
Ma moram dodati kako se sve moje nedoumice vrte oko te jedne tete, a općenito nemam volje s njom komunicirati.Evo neki dan mi se obratila vrlo oštrim tonom, pred još jednim roditeljem o tome da zašto sam taj dan djetetu dala flašicu kad mi je ona izričito rekla da mu ne dajem jer da zna piti iz čaše. Prvo sam ju u čudu gledala, onda sam na takav njen ton promrmljala kako je to jutro kašljao pa sam mu stavila čaja u flašicu i da mu inače ne dajem flašicu u vrtiću, što je i istina( teta koja ga je ujutro preuzela s flašicom čaja rekla je da nema problema).Mislim radi se o dvogošnjaku bez dude koji je jako samostalan i mislim da ta flašica nije bila vrijedna takove njene reakcije.
Drugi put joj samo jasno i glasno ponovi (nemoj promrmljat i nemoj se ustručavat pred drugim roditeljima) da je jutarnja teta rekla da nema problema zato što dijete kašlje pa će flašicom popiti veću količinu čaja. That's it.
Moraš takvima uzvratit pa će drugi put ta teta biti "obzirnija" kad s tobom razgovara. Nažalost.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 15.12.2014. at 17:09
meni je super što mi tete uvijek kažu one ok stvari pa da i mene malo utješe... naravno, kažu mi i one teške, ali i napomenu da je to normalno na početku, da će proći i slično... Jedan dan me teta vidjela kasno popodne pa pitala jel curka zaspala čim sam ju pokupila u vrtiću na što sam ja rekla da je, a ona će: a da, toliko plača svakoga umori
Iz svega pročitanog vidim da je ovdje problem u tetama i njihovoj komociji. Moze li se traziti neki razgovor s tetom ili to moram rješavati ujutro dok dovedem malu?
nama su tete rekle da se s njima uvijek može razgovarati i dogovoriti neke konzultacije i da je najbolje da to ne bude na hodniku nego da odvojimo cca 15 min i sa njima riješimo probleme koje imamo.. teško je sad baš reći kako to najbolje riješiti, ali ja bih možda pokušala onim pristupom da jel bi mogli malo porazgovarati da vidimo kako možemo svi skupa pomoći djetetu u prilagodbi pa da ako imaju koji dan malo vremena da si sjednete i popričate... Svakako izbjeći situaciju da se tete osjećaju prozvanima čisto da još ne pogoršaju odnos sa djetetom, a ipak im na neki lijepi način reći sve...i definitivno im dati do znanja da jednostavno nitko ne može dolaziti po dijete i da vam je svima u interesu da prilagodba bude što kraća i bezbolnija...
Kod nas se uvijek moze traziti individualni razgovor. To obicno bude iz 16 sati i obje tete budu. Mi nismo nikad tazili, ali su nam tete same rekle par puta da tako preferiraju ako ima tema za razgovor. Umjesto da stoje na vratima i na brzinu pricaju, a iza joj place petero djece. Nije fer prema drugim roditeljima i djeci privatizirati to vrijeme. Niti se uspije kvalitetno razgovarati.
I mi krećemo u ponedjeljak.
Javim se s dojmovima.
Sretno svima.
Moj malecki i nakon 1,5 god jaslica i evo dva zadnja dana strašno protestira kad treba ući - plače, vrišti, drži me za rukav... Imali smo i promjenu grupe, sada je mlađa vrtićka dob, pa su im i to velike promjene.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
