Javljam da kod nas stvari polako počinju biti bolje. Tete su mi znale reći da plače iz protesta,a ne žalosti i to sam i sama primijetila pa mi je bilo puno lakše "odraditi" adaptaciju. Ovo nam je drugi tjedan i dva dana je bio doma jer je bio bolestan, još ne spava i dolazi isključivo u svoju grupu. Imamo sreće da možemo stvarno polako proći kroz adaptaciju jer je npr tek danas prvi puta htio jesti. Doma svakodnevno, na njegovu inicijativu, čitamo slikovnice o polasku u vrtić i komentiramo onda zajedno. Ja za sada zadovoljna.
I ja sam u početku uvijek sa strepnjom ulazila u vrtić da ne bi naletili taman na neko dijete koje urla i vrišti u tim prvim danima, ali znam da bez toga ne ide i da je njima koji vrište sigurno gore nego nama.