Ja sam bas nazivcirana jutros... u 5 sam se ustala jer sam imala proljev i sad prespavala do 12... stalno su mi svi savjetovali kao samo se normalno ponasaj, nemoj si umisljat, nemoj preispitivat simptome... i sad nonstop pitanja jel se osjecas trudno, trljanje stomaka, samo odmaraj, nemoj ovo dizat, ono nosit... a u klinac!!!! I svima sam rekla da ne zelim tako da se odnose prema meni doklegod ne dobijem +, a cak ni onda. Trudnoca nije bolest. I ja sam i dalje ja, i sposobna za sve.... I onda krece moj mozak... potaknut time.. trebam li se osjecat trudno? trebam li imat neke simptome? mozda bi sad negdje trebala bit implantacija, zasto nema malo krvarenja onda? sta ak folikul uopce nije ni puk... tralalalalala ispalit cu! Trebala sam otputovat ta 3tj do bete daleko od svih.
Iduci tj mi je i rodj i uopce ne mogu mm objasnit kako ga me zelim slavit. Ne sad. Nije mi do ljudi, nije mi do njihovih pitanja, a kamoli do cerekanja i glumljenja da nisam zabrinuta i da je sve super krasno...