nisam se uopce htjela opterecivat, niti o tome razmisljat, sad mi je vald drama zato sto polako dolazi i taj zadnji tjedan prije bete
svjesna sam postotka i mogucnosti i (ne)uspjeha, i znam da je gotovo nemoguce.. ali nada.. ha... uvijek umire zadnja

sutra je 14.dan pa sam rekla da cu sutra pishnut, ili cu se stvarno ustrtarit i cekat betu u petak previse mi je dramaticno i traumaticno iskustvo s tim testovima. inace nikad nisam takva, pishala bi i 5 dana prije ocekivane M, ako sam ja na ista sumnjama, bez obzira sto sam znala da je prerano, kupovala sam testove ko zvake i pishkala po njima stalno jer mi je M stalno kasnila i uvijek bi se nadala... valjda i ti silni - ostave traga na dusi...

mislim si i da nije uspjelo, bar znam da je ovulacija moguca, da tablete "djeluju", da ima mogucnosti i ima nade radit sa mnom, to mi je bilo najbitnije. bilo. sad se sjetio majcinski nagon izronit i borit se sa mnom i sam sa sobom i sa svime realnim i zahtjevat svoj dio nade i zelje i ubijat me u pojam