Razmišljala sam gdje napisati post, pa nekako mislim da da ovdje uvijek dobro dođu pozitivne vibere...

Prije točno dvije godine, na današnji dan oko 9-10h, vraćene su mi dvije mrvice na čuvanje… Prvi postupak… dobili smo samo 5 jajnih stanica… samo 2 su se oplodile… nitko nije bio previše optimističan, osim mene… Nakon transfera drA mi je rekao Mi smo svoje napravili, što se nas tiče vi ste trudni, na što sam mu odgovorila, Pa naravno! I što se mene tiče, ja sam trudna!
Uslijedili su predugi dani čekanja i nadanja, maženja buše i razgovora s mojim „bebicama“… Stalno sam sve u obitelji ispravljala na množinu, nekako nisam mogla izgovorit u jednini „beba“ …
Postalo mi je sumnjivo kad sam ujutro u 8 za doručak napravila i pojela pole krumpira, 20dag špeka i glavicu luka i nikad u životu mi ništa nije bilo tako fino!… više nisam mogla čekati vađenje bete i drugo jutro sam popiškila plus velik ko kuća!!!
2-3 dana kasnije, nakon vađenja bete, kad sam ušla u ordinaciju kod drA pružili smo si ruke i s osmijehom od uha do uha u isti glas jedan drugom rekli ČESTITAM! Sestre su me izgrlile i izljubile, stvarno su divne, mnogi "bliži" ljudi nisu se tako iskreno razveselili našoj sreći… Sve mi je to tada bilo nekako normalno, Pa naravno! Nekako očekivano i nije me iznenadilo, kao normalan razvoj događaja… ma, zapravo nisam bila ni svjesna sreće i blagoslova…

Beta je vrtoglavo rasla i ja sam već bila sigurna u ono što je i uzv potvrdio: dva prekrasna srčeka koja su svom snagom tamburali već sa 5+6tt! Sjećam se u ordinaciji izbezumljenosti mm dok je gledao u ekran uzv-a. A na putu do doma smo se oboje samo cerekali suznih očiju od sreće i tu i tamo je neko izustio Je**te, dva komada! … Isuse! Blizanci!...

Uslijedilo je prekrasnih 9 mjeseci, možda najljepših u mom životu! Nikakvih problema, školska trudnoća, i dok su svi oko mene svakim danom sve više štrikali, mene su tako pucali hormoni da sam cijelo vrijeme bila high ko na drogama: super raspoložena, ništa mi nije bilo teško, uživala sam svaki trenutak, osmijeh mi se nije skidao s lica!
Približio se termin i opća nevjerica, pola foruma je brojalo samnom dane prije i nakon termina u bonici, padale su i oklade o The Datumu… dogurali smo na nevjerojatnih 41+2tt! Večer prije dogovorene indukcije počeli su trudovi i drugo jutro došli su na svijet moji mišeki: Luka&Lana, oboje oko 3100g i 50cm

Prekosutra ćemo napuniti 15mjeseci! Prekrasni su, zdravi, fenomenalni, posebni! Bilo je i teško i naporno, pogotovo prvih mjeseci, ali je u svakom slučaju neprocjenjivo!
Mislim da smo posebni i vrijedimo više jer smo pobijedili neplodnost i posebno jer smo roditelji blizanaca!(Nemojte krivo shvatiti, mislim to za sve nas borce ovdje)
Ukrast ću potpis jedne twin mame ovdje: Sreća i radost stanuju na mojoj adresi!

Oprostite na podužem postu, ali taaako se volim sjetiti tih posebnih dana u našim životima, a vi ste jedini koji iskreno razumiju.
Od srca želim svima uspjeh i sreću i želim čitati što prije što više ovakvih postova!

SRETNO!