Čitam vas već danima..i tako sam depresivna da mi se ne da ni odgovarati..najradije bi se plakala..osjećam kao da život prolazi kraj mene a ja stalno čekam da počnem živjeti..obavljam sve svoje obaveze..ali nisam sretna..vaš sam tužna..i pričam s drugima ali nitko me ne može utješiti..ne mogu više dočekati taj dan da budem trudna inseminacija nam nije uspjela i koliko god kratko mi zapravo bili u ovim postupcima (jedan tempirani ciklus, jedan aih) prirodno pokusavamo vec vise od dvije godine..i tijekom te dvije godine svaki ciklus sam cekala sretnu vijest i u pocetku sam mislila da ce se to desiti odmah prvi mjesec ali nije..pa nije ni drugi..ni treci..itd..i tako vrijeme prolazi..osjecam se sve starije i starije a nista se ne događa ovaj put smo se dogovarali za ivf ali ipak odlucili pricekati jet sam nedavno imala urinarni infekt..i sad trebam napraviti briseve i papu..i znam da je to the right thing to do ali svejedno sam tako tuzna sto nikako doći do cilja..i zapravo samo odbrojavam dane oprostite, ali negdje sam se morala pojadati..