Citam sve ovo i tocno znam o kojim osjecajima pricate,znam da su neke od vas prosle neusporedivo vise nego ja. U iscekivanju druge bete strahujem i molim se da sve nastavi kako treba,da na kraju postanem mlada majka koja ce biti ponosna na svoju djecu i na sve sto je prosla da ih dobije. Krenila sam na mpo sa 22 godine. Dok je moja generacija izlazila,zabavljala se,ne razmisljala o problemima,ja sam primala inekcije,tablete i sve ostalo sto i vi prolazite. Nisam se mogla pomiriti s tim da to prolazim sve sa 22 godine. Ja sam za neplodnost svog supruga saznala i prije braka,ali nisam htjela odustati od nas,nisam znala sta me ceka...mozda i bolje...i nakon sve boli ja ugledam betu 450... i ponosna sam na sebe ,a zenama koje su to sve prosle vise puta skidam kapu do poda.