Potaknuta temom o glasnoj obitelji, odlučila sam otvoriti temu o nečemu o čemu već neko vrijeme razmišljam. Kakav je vaš stav o "zabavljačima" (ne mogu smisliti neku bolju riječ) djece kad je riječ o vožnji u autu, čekanju u čekaonici kod liječnika, i slično ? Dakle grickalice, mobiteli, igračke, sve što "pomaže" da dijete ostane mirno ?
Npr., nas je odnedavno troje i kada idemo na misu ponesem im par sitnih igračaka (autići, životinje), vodu i grickalice. Već na pola mise dam im po jednu igračku i vode da piju, grickalice obično čuvam u torbi za slučaj najgore krize, jer nemam pojma kako da ih smirim sve troje istovremeno (dosad nam nisu trebale, na sreću). Isto radim kad idemo kod liječnika, u autu, čak ponesem igračke kad idemo u goste... Pitam se je li to dobro, ili mogu zahtijevati od djece da budu mirni i pristojni tih sat vremena ? Nekako razmišljam da bi bilo dobro da se dijete uči strpljenju, mirovanju, koncentraciji, a ne da mu se uvijek miče fokus na te zabavljače.
Čak i Marija Montessori navodi da je tišina važna za dijete i u Montessori vrtićima se vježbaju šutnja i tišina - znači da je prosječno, zdravo dijete za to sposobno. Ili ipak nije ? Što vi mislite ?