Ja nosim igračke, slikovnice, bojice i svašta, vodu pod obavezno, hranu ako mislim da će biti gladne. I kod doktora i u kafiće i u restorane, auto, vlak. To mi je nekako prirodno jer i sebi nosim "zabavljače" kad znam da ću čekati. Npr kod doktora uvijek nosim knjigu ili nešto za posao što stane u torbu,jer mi je gubitak vremena sjediti i gledati u zid. Nije mi nikada palo na pamet da bi djeca trebala vježbati tišinu i mir, mislim da to dolazi s odrastanjem.
Moje curice su jako žive, ali vidim da im s dobi raste koncentracija. Ali koncentracija na nešto, ne na mirovanje i čekanje.