Evo što se meni dogodilo sa starijim kad je imao nepune 4 god. Bili smo naručeni na pregled kod liječnika u bolnici, i nisam ništa ponijela sa sobom, jer sam očekivala da ću odmah doći na red u dogovoreni termin. Vraga, čekali smo puna 3 sata u čekaonici dok je on pregledavao druge pacijente, čak je stigao i jednu sitnu operaciju napraviti. Sinko je cijelo to vrijeme sjedio na meni i strpljivo čekao, kunem se ! Čak je par puta pitao vode, a ja sam ga zamolila da se strpi dok dođemo na red, nisam mogla izaći kupiti, jer ako bi nas prozvali, a nas nema, izgubili bi svoj red. I on je često miran i na misi, i u čekaonici i slično, ali ako je brat s njim, to je katastrofa. Mislim da je on ipak prirodno sposoban mirovati, i to je nešto što ne nadilazi njegove mogućnosti, problem je kad se pojavi ometajući vanjski utjecaj (čitaj brat), a onda je to nešto što se valjda rješava razgovorom i odgojem, zar ne ? Možda griješim, ali tako nekako razmišljam. Isto mislim i za mlađeg, i on je u stanju dugo biti smiren i koncentriran, njegov mozak je sposoban za to, ali njegov ćejf često nijeZuska prvotno napisa
Isto tako, ne sjećam se da je nas itko zabavljao ili klonio od mjesta na kojima bi mogli biti nemirni, ako bih npr. otišla u restoran s roditeljima podrazumijevalo se da mirno i pristojno sjedim, ne sjećam se da mi je to itko trebao i napomenuti..
 |
|||
Odgovori s citatom