-
Vertex, ja sam već slično i napisala, da je čovek/dete koji sedi u miru i tišini u stvari naučio da se zaokupi nekakvim svojim mislima koje su mu očigledno dovoljno zanimljive, ergo, ima umesto spoljašnjih zabavljača nekakve svoje unutrašnje. I mislim da deca u jednom momentu i treba da nauče tu veštinu "unutrašnjeg" samostalnog zabavljanja, samo nisam sigurna koliko se tome dete može i treba učiti. Meni se čini da je to jedna od kognitivnih veština, kao i čitanje, ili čak i kao hodanje-možeš je forsirati, ali je ne možeš postići pre nego što je dete sposobno za to.
Ali kada neko napiše, da je u stanju da sedi i bulji u prazno dok čeka, meni je to neki skroz novi nivo bivstvovanja, znači da mu apsolutno ne trebaju ni unutrašnji zabavljači, ono, totalna nirvana. Ja to ne mogu, ali bih jako volela da umem, zvuči mi divno, isključiš se i odmoriš sam od sebe. Jedino, kad nisam naučila do sada ne znam ima li nade da to ikad savladam
.
Posljednje uređivanje od pulinka : 08.09.2014. at 18:16
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma