.
 |
|||
|
|
|||
.
Posljednje uređivanje od sillyme : 14.09.2014. at 16:52
Provjerila sam u učeničkoj knjižici i lijepo piše: hrvatski ili srpski jezik.
Tako se to tada nazivalo.
1. razred: OŠ Većeslav Holjevac (Siget), i danas se tako zove
2.-8. razred: OŠ Ivan Meštrović (Jarun), nedavno sam baš ovdje na forumu doznala da ondje još uvijek radi ista nastavnica likovnog koja inzistira da se svaki put nosi kompletan pribor za likovni u školu, bez obzira kojom tehnikom namjerava raditi taj sat
Kad sam krenula u jarunsku školu, kvart je bio nov i friško useljen, škola je radila u tri smjene i satovi su trajali 40 minuta (umjesto 45) zbog nedostatka prostora. U 7. i 8. razredu uredno smo dio predmeta imali u suprotnoj smjeni (tjelesni, izbornu, domaćinstvo, prvu pomoć). U razredu nas je bilo uvijek preko 30, čak i kad je izgrađena OŠ Jarun (danas OŠ Bartol Kašić) u koju se preselio dio učenika. Da bi roditelje nagovorili na novu školu, ondje su prebacili učenje engleskog (uz ruski kao drugi jezik), a nama su ostali francuski i njemački (par generacija kasnije, ipak su uveli i engleski, pa ga je moj brat učio u OŠ, ali ja ne). Roditelji su se masovno bunili protiv francuskog, protestirali na roditeljskima, zgražavali se što im djeca moraju TO učiti, a meni je baš drago da sam ga učila u školi (iako uz katastrofalnu nastavnicu), iako danas više ne koristim francuski, dosta mi ga je ostalo.
Nas je u razredu bilo >35, imali smo isto uredno predmete u suprotnoj smjeni, ujutro je nastava počinjala u 7.15, postojala je međusmjena ..
Moja škola je baš bila komunistički "obojana"- "8. maj".
Sada je totalno kontra - "Marija Jurić Zagorka".
Posljednje uređivanje od Cathy : 14.09.2014. at 19:31
dijelim sjecanja sa ovima generacije '77 +/- koja godina
Nas put i Sunce na prozorcicu (imam kopiranu)
i Zlatna ladja
1. i 2. razred sam imala divnu uciteljicu, bila nam je i susjeda pa smo nekad isle zajedno u skolu.
ona je bila uciteljica i mojoj mami, to mi je bilo super i cool
u 3. razredu ucitelja (presla u drugu skolu), bili smo mu zadnja generacija prije penzije
plave kute i crne slape. a kute su se razlikovale po nekim detaljcicima, nasiveni cvijet, ili koncem opsivena kragna
nitko nas nije tukao
u 3. razredu ucili cirilicu, u 4. razredu dobili strani jezik (jedva sam docekala, obozavala sam engleski)
skola je bila prekrcata, jedno vrijeme smo imali nastavu svake 2. subote, ujutro prvi sat u 7, cak su bili i skratili skolski sat na 40 minuta, jednostavno je bilo previse ucenika a premalo prostora
kao kao i fri fri su mi izravni torpedo u djetinjstvo i rane skolske godine, svaki put kad ih vidim u ducanu
Posljednje uređivanje od emily : 14.09.2014. at 19:54
i meni je predavala učiteljica moje mame, s time da mama i ja uopće nismo odrasle u istom gradu. Ta je bila stroga i pravedna, nitko nikog nije lupao ili vređao ali ona je imala drveno ravnalo s kojim je mahnito lupala po klupi da nas smiri. U 4. dobili novu učiteljicu, skroz drugačijeg karaktera, veselu, opičenu - ta bi me redovito poslala na plac po kruha i mlijeka, živjela je prekoputa škole pa bi ja to i doma njoj odnijela.
Ne sjećam se gradiva, knjiga...sjećam se pionira, različitih priredbi igre oko škole, bilo mi je super samo sam mrzila one testove brzine čitanja
sjećam se hrenovke na primanju u pionire
odnosno, na proslavi poslije polaganja zakletve
i mame koja plače
i caocao kolača iz najlona
i plastične čaše za žutim sokom od naranče
ja sam 1982/83, muž godinu ranije
i prije par mjeseci mi je donio kući početnice iz prvog razreda, "Naš put", po njima smo oboje učili
kupio od jedne žene
kako su to lijepe knjige, kako slatki crteži
ja se sjećam prvog dana škole
i svoje prve torbe
i žute marame
i plave kute
i školske hrane
griz smo jeli iz plastičnih čaša s jušnim žlicama
mlijeko nismo htjeli piti jer je bilo sa skorupom, onim fuj krpama unutra (sjećate se mlijeka iz vrećica koje se obavezno moralo kuhati?)
nekad su nam radili kajganu na kruhu
pa je kajgane bilo i u kosi i po zidovima
Ja Sam 81'. Oš Mladost, međusmjena, razreda je bilo do H, u svakome po 30+učenika
Sjećam se puno toga - marama, pionira, cao cao, Pačje škole i Sunca na prozorčiću, skupljanja starog papira, redukcija struje i dana kad sam s prijateljicom ostala u liftu u zgradi na 5.katu, gledanja filmova u školskoj kantini i skrivanja suza ili bijega iz dvorane pri tužnim scenama (pa su me druga djeca tužila, a ja sam lagala da sam morala po ključ), zavisti na tuđe kute jer je moja bila sasvim obična, novih mungosica i onih cipela ne-mogu-se-sjetiti-imena-plavo-bež-slične-tenisicama....
Svom sinu tepam "Pucko"...
Sjećam se tuge pri odlasku na primanje pionira: padala je kiša, bijele štrample sam zašpricala... I dobili smo zlatne kopče za marame...
jedna stvar mi je do danas ostala nepoznanica: za užinu smo dobivali neku paštetu, krupno mljeveno meso, ružičaste boje ... To sam obožavala, drugima se gadilo... Dan danas ne znam što je to bilo...
i dobivali smo batine po ruci - učiteljica je imala debelu, dugu olovku kojom bi nas po dlanovima... Kad god vidim takve olovke u suvenirnicama sjetim se učiteljice Katice i jedne cure iz razreda koja se htjela dodvoriti učiteljici pa joj je donijela takvu novu olovku iz Mađarske...
Čuvam spomenare i leksikone ...
igrali smo se žandara i policajaca po haustorima i zgradama... Prije cca pola godine na TV-u sam gledala neki prastari film o mladoj obitelji iz Zapruđa. Sjetila sam se staroga stana, tapeta, narančaste kuhinje...
Modni hit - karirana suknja na falde
i velika zlatna kopcaVrijeska prvotno napisa
vrijeska, mesni dorucak?
Joj da... To sam zaboravila... mislim da ju ja nisam imala...
to je vjerojatno bio mesni doručak
nama je modni hit bio šos s volanima
ja svoj još uvijek čuvam u ormaru, kupila mi ga pokojna baka na placu
Prije nekoliko godina sam čak kupila konzervu mjesnog doručka, naravno nisam bila oduševljena i nije to bilo to..
Imala sam je i obožavala.
E da, stripove bismo kupili za punu cijenu, nakon što bismo ih pročitali, vratili bismo ih na kiosk i dobili nešto novaca nazad ... Teta si je znala zaraditi
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 14.09.2014. at 23:09
Tko još u roditeljskom domu ima Šavrićevu dječju sobu?
Onu tamno crvenu s bež frontama...
nakon 30 godina to je još uvijek u komadu i odlično se drži usprkos seljenju ...
S crvenim štramplama?
Ja ne, ali imala sam u starom stanu tu famoznu narančastu kuhinju - naslijedila sam je od bake.
Sad nam je u vikendici! Neuništiva je!
Inače je bila neka domaća sapunica prije dosta godina na tv-u, i siromašna obitelj je imala kuhinju kao ta moja.
I paketi sa sela... Svako jaje zamotano u novinski papir... To nam je bila fešta od jajca
moja škola je jedina u našem gradu koja je zadržala staro ime. možda zato što samo ona nije nosila ime heroja nob-e nego pjesnika petra preradovića
škola je i danas na istom mjestu. jedino je neko drmnuo bistu i valjda je prodao na otpad. na poluotoku je, blizu filozofskog i rive. jedino što smo mi niže razrede išli u manju i stariju zgradu koja je bila preko puta nove škole. kad sam krenula u 5. razred onda su se svi prebacili u tu novu zgradu i sjećam se da smo krenuli na nastavu tek u 10. mjesecu jer se renovacija bila otegla. moji su me te godine pokušali prebaciti u bližu, kvartovsku školu, ali ja nisam nikako htjela. bolje da ne kažem što smo mislili o tim drugim školama. jedino smo još jednu priznavali kao "gradsku", a ove ostale smo nazivali seljačkimznali smo biti baš prgavi u tim međuškolskim prepucavanjima.
Ja sam valjda među najstarijima, počela 77.
Sjetila se neki dan iznenada kako nam se naša drugarica razrednica odijevala - imala je cipele od pletene kože, onako kao riblja kost, pa na laganu petu, ajme koji detalj...
Sjećam se vježbi Ništa nas ne smije iznenaditi, kad bi počelo neko zvono kao opća opasnost i onda mi u improvizirano sklonište - eh da nam je netko u vrijeme brastva i jedinstva znao da će to stvarno jednog dana biti u budućnosti, ali uistinu...
Užina je često bila od grisa i malo čokolade na vrhu /kakaa/ pa bi mi nastojali što prije ugrabiti tanjur s najviše kakaa na površini.
Znali smo s roditeljima ići u Trst ili Leibnitz, u staroj Jugi je to bilo ono vauuu... samo nešto su mi fulali kod kute, moja je bila crna s bijelim ovratnikom pa sam bila kao crna ovca među plavim kutama. A meni je uvijek najdraže bilo kupiti limenku Coca Cole pa onda od nje kasnije napraviti kutiju za olovke ili druge sitnice. Mirišljave gumice, pa to je tek bilo pravo bogatstvo!
Na zboru smo pjevali najviše pjesama o Titu, pa smo redovno mi u zboru imali i petice iz glazbenog odgoja, po defaultu. Jednom sam čak i pobijedila na likovnom natjecanju na temu NOB-a (narodnooslobodilačkog rata), jer sam uokolo svakog partizana pažljivo vodenim bojama oslikala zelenu šumu i livadu na kojoj su se borili (!).
S obzirom da je većina djece (to je bila kao neka malo bolja škola) već učila jezike, kad je započeo prvi sat svi su nešto govorili s učiteljem u četvrtom razredu u kojem se počeo tek učiti jezik, a ja bih se paralizirala i imala doste loše ocjene jer nisam znala beknuti jezik. Francuski još manje. I danas kaskam za tim
Inače, i dan danas se sjećam opširne zadaće koju nam je učiteljica zadala za 1.11. kad je dan mrtvih i mojih staraca koji su komentirali da nam je to namjerno dala za taj dan. Iz prirode i društva.
Ima toga još puno, ali evo ovo su mi neke prve memorije na tu temu... baš dobra!
sad je ovo par godina kasnije, nije prvi
ali, moje je pismo bilo u stafeti lol
Meni je najbolje bilo kako smo pisali: Druže Tito, ti si se rodio ..
Kao da on ne zna gdje se rodio!?
Ja se svega sjećam, krenula u školu '85:
- imala sam torbu s štrumpfovima, i dobili smo žute marame da nas vide u prometu
- iz hrvatskog je bila knjiga Dobro jutro 1,2 i 3 - sjećam se teksta: Šime ima maramu.Mara ima zastavu.
- u knjizi iz matematike su bili Mate i Tika i bilo mi je čudno zakaj nose kute jer mi nismo nosili
- sjećam se da su neki na glazbenom umjesto "partizanko Jelo" pjevali "partizansko jelo" jer nisu skužili da je to "partizanka Jela" LOL
- na likovnom smo imali podloge od izrezanih najlonskih vrećica
- u prvom razredu smo se u dres za tjelesni presvlačili u razredu
- kad je bilo varivo nisam ništa jela za užinu (cijelu osnovnu) pa se sjećam vrtoglavica i iskrica pred očima od gladi kad sam išla doma
- sjećam se da se u prvom razredu jednu cura pokakala u gaće jer ju je bilo strah reći učiteljici da joj je sila, pa ju je poslala doma
- učiteljica je dečkima za kzanu prolazila s gumicom za brisanje po vratu gdje počinje rasti kosa (jako peče) i stajanje u kutu je bilo uobičajeno
- imali smo televizor zaključan u ormaru
- stajanje u redu u potkošuljama kad je došla doktorica iz grada da nas cijepi
- one štrikane papuče crvene za cure i plave za dečke
Moje dijete nosi podlogu od najlonskih vrećica... Zar postoji nešto drugo?!
a i presvlače se u razredu...
Postoji. Komad plastičnog stolnjaka na primjer. A postoji i presvlačenje u svlačionici
Za drugo znam
Ali o podlogama nisam nikada razmišljala... Uvijek čuvam velike vrećice ili param vrećice za smeće
Nekreativna majka... Al dJeca se ne žale pa onda valjda ima još mama kao ja...
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 15.09.2014. at 23:06
Ima za kupiti podloga za likovni u Lidlu, ali nemam pojma kaj se sad nosi, još nismo došli do te faze.
Mi smo se u svlačionicama presvlačili od drugog razreda. Moja mala od prvog sata tjelesnog ide u svlačionicu
Netko je pisao, a ja se odmah sjetila cijele pjesme: Crvenu maramu nosit ću ja i plavu kapicu tra-la-la-la, crvena zvjezdica na kapi sja, od zlata marama tra-la-la-laSjećam se i melodije.
A pionir - prva slova koja smo morali znati su od: pošten, iskren, odan, napredan, istrajan, radin. Ovo radin nikad mi nije bilo jasno što znači. Bit će nisu mogli smisliti bolju riječ
I onog, danas kada postajem pionir, dajem časnu Titovu riječ, da ću marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije i biti vjeran i iskren drug.
Posljednje uređivanje od andream : 16.09.2014. at 08:23
kakva "od zlata marama"?!
o vratu marama
i zakletva ti ima sam prvu kiticu, to je interesanto svi znaju samo prvi dio, onaj drugi dio smo svi malo stavili po strani
Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!
a druge se kitice ne mogu sjetiti, ali mi se čini da je i tu bilo drukčije...i zakletva ti ima sam prvu kiticu, to je interesanto svi znaju samo prvi dio, onaj drugi dio smo svi malo stavili po strani
Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije, A NE! kod nas "poštovati roditelje i nastavnike!"
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju .. a ovo niko nije uspio naučiti izgovoriti i to je kad smo recitirali zvučalo u dvorani: "sociajistčfedbrfrefbrbrfrbrn Jugoslaviju.."Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!
Posljednje uređivanje od mama pticica : 16.09.2014. at 09:00
ja se sjećam prezimena iz imenika po abecednom reduJa se još uvijek sjećam kad je kome bio rođendan
pa naravno, a kako drukčije ?ja se sjećam prezimena iz imenika po abecednom redu
avdić
bakmaz
bartulić
blažanović
brezovečki
čurčić
dodaj
filipović
jarnjak
grubić
kapitarić
kesek
kramarić
krizmanić
kučanić
kuhtić
majetić...
u 5. razredu smo saznale koja je cura još u 4. imala menstruaciju (uspjela/željela je to s učiteljicom držati u tajnosti)
a u 7. nam se "prijavila" i jedna koja je imala spolni odnos
za onu crnogorku iz dbk sam već čula da je bila izuzetno loša drugarica.
znači, stvarna je, kao i suha svinjska glava iz titovog djetinjstva
da ne povjeruješ...
imala sam i ja jednu koju je bilo strah u 8 osnovne da je trudna, pa je popila maminu vaginaletu, nije ni znala da je to vaginaleta, ali znala je da ima neke veze s vaginom, pa smo je mi slusali s ovakvim ocimakako je to tesko bilo progutati.
da bi onda kcer ginekologa to malo isptala i objasnila i njoj i nama kako je to nis koristi u smislu ako i je trudna da joj nece pomoci.
joj kako je vesela ta osnovna skola bila.
zuska i nas je drugarica mlatila velikom, debelom šibom,
a oni koji su joj posebno stali na žulj
morali su skupiti prste dok je davala packe,
e to je bilo bolno.
imali smo 88 ruža za tita ispred škole,
koje bi ona svaki dan išla po malo njegovat,
kad bi se vratila uvijek bi neko fasovao s tom šibetinom.
uh
da je mene netko u školi prstom taknuo, moja mama bi školu srušila
:ne pada jabuka daleko od stabla:
istina, ha ha... mogu i ja pogriješiti, prošlo ipak nekih 35 godinica....
Sad mi je lakše
Što se tiče menstruacije, mene je - najmlađu i najmanju u razredu - dopalo da dobijem prva, u 6. osnovne, s 11 godina. Bio mi je kraj svijeta, cijeli sam dan plakala, frendica me tješila, mama objašnjavala (nije mislila da će to još).
Drugoga dana došla sam u školu, hrabro stala pred cijeli razred i rekla: "slušajte, dobila sam menstruaciju, ako nekoga zanima što je to, neka me pita, ali neću da me zbog toga tračate ili zezate jer je to normalno i sve će je curice uskoro dobiti".
Muk, svi su zinuli, curice se potom sjatile oko mene, a dečki su rekli "svaka čast". I nikad me nitko nije zezao sbog toga, za mjesec dana dobila je moja frendica, njoj je bilo bed stati pred razred, ali ni nju - ni niti jednu kasnije - nitko nikad nije zezao, s tim da su dečki tražili da ih se o tome ravnopravno obavještava kao i cure
Hahaha, kakva sjećanja
zuska, borac od malena, svaka čast.
pamtim još i one tvoje druge postove iz djetinjstva, s onom časnom zločestom. evo ti još jedan
ja ne znam kako te ove naše rode još nisu vrbovale da im se priključiš
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 16.09.2014. at 10:10
Ovako nekako se ja sjećam tog dijela (iz glave, bez google-a):
... da ću slijediti put pravih partizana, poštivati roditelje i starije i napredne ljude svijeta koji žele slobodu i mir...
kako to misliš, pa sve smo mi Rodeja ne znam kako te ove naše rode još nisu vrbovale da im se priključiš
s tim da su dečki tražili da ih se o tome ravnopravno obavještava kao i cure
zuska, stvarno si sila!
(tako bi se, u ono naše doba, reklo za nekog tko zaslužuje naklon)
imala sam i ja jednu koju je bilo strah u 8 osnovne da je trudna, pa je popila maminu vaginaletu, nije ni znala da je to vaginaleta, ali znala je da ima neke veze s vaginom, pa smo je mi slusali s ovakvim ocima
a majko moja mila...
ajoj generacijo što si posenilila
iz hrvatskog je "Sunce na prozorčiću" bila dodatna čitanka a radilo se po udžbenicima "Naš put" 1, 2 i 3
kasnije je došlo Dobro jutro
:štreberica:
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
