Koji je ovo blast from the past.....
Generacija 83/84, imena škola, Crveni oktobar i Kate Dumbović, revolucionarno su pala.
Primanje u pionire... hmmm moja jadna mama je uredila svoju curicu, ali dok smo čekali da nas uvedu u dvoranu za tjelesni bacali smo se po naslaganim strunjačama tako da imam krasnu fotku s raščupanom kečkom i bijelom košuljom koja je ispala iz suknje.
Najveće traume su iz školske blagavaonice jer sam 4 god bila na boravku; raskuhano tijesto u svih varijantama - sa sirom, makom, šećerom.... Nutricionizam tete Štefke, ali s druge strane nitko nije razglabao o višku kila. Pamtim kad sam naučila da "repete" nisu vrsta jela. Na meniju ćušpajz poriluk, kojeg ni danas ne jedem, ja jedva gutam i pita drugarica tko hoće repete. Ma bilo što drugo, bilo što osim ogavnih polukuhanih trakica poriluka, i samo šta nisam izletila kao supermen s dignutom rukom sa stolca od sreće, kad ono
Imali smo kute, a kad su došle one na prebacivanje preko glave s trakicama sa strane na vezanje, to je bila haute coutureGore su bile one crne šlapice s gumom naprijed koja je vječno pucala.
Imali smo genijalnu ženu koja je predavala glazbeni i vodila zborove. Vukla nas je okolo po nastupima kao mačka mlade. I prošle godine mi cure iz razreda pošalju link na jednu od tih snimki. Wow, koji je to bio feeling vidjeti nas 30 godina kasnije: http://www.youtube.com/watch?v=E218xseKbqU
Klinci su mi još daleko od škole, ali mi baš nije toplo oko srca na tu pomisao![]()






Gore su bile one crne šlapice s gumom naprijed koja je vječno pucala.
Odgovori s citatom


imati i na ovom forumu posla
, kad promijeni udžbenike, morat će mijenjati i naša sjećanja, da ne bi bilo neke sumnje u to kako nam je djetinjstvo zapravo bilo. tito i njegov potpis, štafete...pa žene moje em ste stare em ste nostalgične
.
a ja sam baš htjela priupitati BigBlue da malo više piše o iskustvima iz "Katice" jer mi dijete sad ide onamo (naravno, više se ne zove tako) 