Kako ne. Imala sam 6 godina i 2 mjeseca, bila sam sitna, ali presretna što napokon idem u školu.

Prvi dan škole otišla sam sa susjednom djecom. Škola mi je bila na 100 metara, ali tek sam kasnije skontala da postoji neko pravilo da prvog dana djecu prate roditelji. Kod nas to nije bilo pravilo. Sjeli smo u klupe i krenuli. Podijelili su nam žute marame da se zna da smo prvašići i da vozači paze kad nas vide, to smo nosili sljedećih mjeseci.

Viši razredi išli su ujutro, a mi niži popodne. Mislim da u nižim razredima nismo imali zvono među satima, već samo za početak nastave i za početak i kraj velikog odmora. To je, koliko se sjećam, ujedno i bio jedini odmor. Dakle, radili smo u dva veća bloka, a razredna je nastavnica sama odlučivala kad ćemo prekinuti neki predmet i započeti novi. Samo bi rekla "a sad izvadite knjige iz hrvatskog".

Ustajati iz klupe mogli smo eventualno na likovnom, morali smo biti tihi i mirni, žena je bila prava stroga drugarica po svemu (tim više, bilo mi je čudno kako je kasnije odjednom postala mainstream Hrvatica po svim obilježjima). Inače, prva 2-3 mjeseca škole smo, između ostaloga, uvježbavali i pjesme i recitacije za prijem u pionire "Danas kada postajem pionir", "Crvenu maramu dobit ću ja i plavu kapicu, tralalala" i sl. Nakon toga se krenula uvježbavati priredba za Novu godinu i Djeda Mraza, a kad je to prošlo, uvježbavala se priredba za Dan žena. Nakon toga za Dan mladosti. Negdje u međuvremenu imali smo i Dan škole, Što znam i kako se ponašam u prometu, Smotru općinskog stvaralaštva i razna natjecanja među školama.

Često smo dobivali šibom po rukama. Tipa, netko nešto skrivi (na odmoru je glasan i živ npr.), na početku nastave stane pred ploču, ona kaže "ispruži ruku" i krene lupati šibom. No, dobra stvar je da smo često stajali u grupi pred pločom. Imala je i metode slanja u kut ili stajanja pred cijelim razredom da se posramiš. Jedna takva situacija mi ne ide iz sjećanja.

Obožavala sam školu usprkos učiteljici.

I da, udžbenici za hrvatski zvali su se Sunce na prozorčiću i Dobro jutro 1, 2 i 3. Imali smo slovaricu. I štapiće za učenje brojanja. Neki su imali i plastične geometrijske likove.

Na marendi smo jeli paštetu i čaj, krofnu i čaj (ponekad jogurt), griz sa kakom ili čokoladom, puding, variva, pire i meso itd. Dežurni učenik/ca je izlazio zvoniti i pomagao je teti kuharici u dijeljenju obroka. Dežurstvo je trajalo jedan dan, a dežurni su bili četvrtaši u popodnevnoj i osmaši u jutarnoj smjeni.

Na početku šk. godine birao se predsjednik/ca razreda, blagajnik/ca, desetar/ka (to je osoba koja je dijelila mape i sl.) i higijeničar/ka.

Jel ti dosta uspomena?

Možemo otvoriti i temu iz vrtića, hahaha.