zrina od 12 bih, bez problema
i puno ranije
orku - nisam sigurna
ona nije taj tip
em što je uopće ne zanima, em što je prilično nespretna
rekoh, poznajem svoju djecu
 |
|||
|
|
|||
zrina od 12 bih, bez problema
i puno ranije
orku - nisam sigurna
ona nije taj tip
em što je uopće ne zanima, em što je prilično nespretna
rekoh, poznajem svoju djecu
Vjerujem da svi poznajemo svoju djecu, ali jednako tako vjerujem da svi vlastitim uvjerenjima, očekivanjima i strahovima i stvaramo djecu takvima kakvi jesu. Jednostavno, roditelj koji se boji da će četverogidšnjaku ispasti čaša iz ruke će vjerojatnije imati četverogodišnjaka kojem će čaša ispasti iz ruke. Ljudi obično na ovo reagiraju uvjeravanjem da nisu oni ti koji su doprinijeli razbijanju čaša i mislim da rijetki osvijeste gdje su oni svojim strahovima uvjetovali ponašanje djece im. I sama bolujem od iste bolesti i pokušavam se kontrolirat.
Ovo sve skupa ne ide nikog osobno, već govorim općenito budući se na ovoj temi kuhanje prvenstveno povezivalo s opasnošću. Nitko nije spomenuo kao problem što mora jesti debele palačinke ili neslani bolonjez.
Meni ova tvrdnja zvuči vrlo slično kao tvrdnja da hladne i bezosećajne majke imaju autističnu decucasa prvotno napisa
.
Deca se rode sa određenim fizičkim predispozicijama.
Neka su manje spretna od druge.
Mogu puuuno vežbati i raditi štošta i motorički se jako usavršiti u okviru SVOJIH sposobnosti-ali i dalje će imati statistički veću mogućnost nezgoda od nekog proseka.
Uostalom, deca se rode i sa različitim afinitetima. Ako nekog kuvanje ne zanima onda ga ne zanima. I ako ne reaguje na neko uobičajeno motivisanje, ne znam šta bi se postiglo forsiranjem, osim da ga zanima još manje?
Nigdje nisam napisala da su sva djeca jednakih sposobnosti niti afiniteta. I ne vidim kako si moj post dovela u vezu s hladnim i bezosjećajnim majkama i autizmom.
Meni je moja pok. baka, rođena krajem 20.-tih godina prošlog veka, pričala koje je ona sve obaveze imala kao dete. Bila je najstarija, vrlo zdrava i sposobna, i mama se mahom oslanjala na nju. Od 4-6. godine je ustajala u 4 ujutru, vodila guske na pašu, pa ih vraćala kući i od 8-12h išla u vrtić LOL. Išla je i na bunar po vodu, čuvala mlađu braću i sestre, i radila još niz tadašnjih poslova.
Ali njene uspomene su mahom o batinama koje je dobijala, a situacije zbog kojih je dobila batine su takve da jasno pokazuju da je u njih upala baš zato što je bila dete i nije imala iskustvo, spretnost ili snagu odraslog čoveka.
Zato, u svetlu njenih uspomena, meni se čini da je ta nekadašnja samostalnost dece koja se sada ponovo pomodno glorifikuje, samo običan mit. Deca su radila jer su morala. I nisu bila nešto puno spretnija od današnje. Dešavale su im se i grozne nesreće. Neka su imala više sreće od druge. Ali su i dalje bila samo deca, sa sposobnostima deteta.
Zato se meni ne dopada to "vraćanje starim vrednostima" i "rano osposobljavanje" dece. Jer u primerima iz realnog života koje vidim, deca uopšte nisu ni spretnija ni samostalnija od druge, samo navikla da trpe i snalaze se kako znaju, bez ikakvih očekivanja od odraslih ljudi.
Tek sad ovo vidim.Nigdje nisam napisala da su sva djeca jednakih sposobnosti niti afiniteta. I ne vidim kako si moj post dovela u vezu s hladnim i bezosjećajnim majkama i autizmom.
Pa logika je tvoja, ne moja-ako deca izrastu u ono što od njih očekujemo, onda je to paralela sa nekadašnjim objašnjenjem da su autisti bez emocija odrasli takvi jer su se majke tako odnosile ka njima.
Dakle, iz ovog bi se moglo zaključiti slijedeće: ako se majka OPRAVDANO boji da bi se dijete od 4 godine moglo politi kipućom vodom ako je drži u ruci onda će se to dijete DOISTA politi istom tom vodom. Ako se, naprotiv, ne boji onda smo se riješili rizika od opekotina??? Svašta....
Ja se, npr, uopće ne bojim da bi mi se dijete od 17 godina moglo porezati pa se nedavno porezala. Lastane???
I, oprosti, jedno je poznavati svoje dijete, a drugo je isto to dijete dovesti u opasnost da se polije kiupćom vodom. Govorim u četverogodišnjem djetetu, ne dvanaestogodišnjaku!
Zanima me kako objašnjavaš opekotine zbog kojih mala djeca leže u bolnici i s trajnim ožiljcima, a rezultat su polijevanja vrelim tekućinama?
Naravno, ja o čašama i četverogodišnjacima, ali zapravo mislim na sve autiste ovog svijeta i njihove hladne majke. Mislim da je bespredmetno dokazivati da djeca izrastaju ovisno i o očekivanju roditelja. Ako to ne utječe na djecu, onda nam ni roditeljski forum ne treba, jer ne znam o čemu bi se ovdje moglo pisati.
Napisala sam vjerojatnije, što zanči da vjerojatnost postoji bojala se majka ili ne. Ako se dijete penje na tobogan i mama sa strane viče: Paast ćeš povećava li mu sampouzdanje, bodri li ga? Ili mu poručuje da je premalo i nesigurno? Hoće li to utjecati na dijete?
A opekotine na Maloj djeci, objašnjavam hladnim i bezosjećajnim majkama koje djecu polivaju vrelom vodom iz hira.
OMG, ali ti si stvarno napravila neodrživu paralelu! Naravno da naš odnos utiče, ali daleko od toga da je presudan.
Uostalom, odnos prema životu se i menja sa godinama deteta, zar ne? Za bebu nisu opasne iste stvari kao i za četvorogodišnjaka, kao što je kuhinja različito opasna za četvorogodišnjaka, osmogodišnjaka ili dvanaestogodišnjaka, kao što nisu ni sva deca ista, niti sve mame iste, niti sve kuhinje iste.
Evo, ako zamislim neku kuhinju mini dimenzija sa mini nameštajem i mini posuđem, i ako adaptiram načine pripreme hrane tako da budu maksimalno bezbedni (jaja razbiti na hladno ulje, pa zagrevati, peći poklopljeno, ne dirati dok se sasvim ne ohladi itd, itd.), sigurno bi se i moja deca snašla. Ali nemam takvu kuhinju i puno mi je to prilagođavanja dečjim željama.
Pa ni deci ne damo da sede u krilu i okreću volan samo zato što hoće da voze auto (bar ja ne dam?)?
Ali, evo, dajem deci da na dvorištu potpaljuju i lože vatru uz nadzor. Što je isto diskutabilne sigurnosti-ja mislim da je dovoljno sigurno sa mojom decom, sa tuđom se ne bih usudila nikad.
Dakle, ti se onda Pulinka slažeš s onim što sam napisala. I procjenjuješ da tvoja djeca ne mogu sama kuhati, pa im ne dopuštaš jer se bojiš ulja i tava, ali procjenjuješ da mogu ložiti vatru u dvorištu pa im dopuštaš. I tako tvoja djeca izrastaju u ljude koji znaju zapaliti vatru, ali ne znaju pofrigat jaje. Kao što moja izrastaju u skladu s mojim očekivanjima. Naravno, da ti svoju djecu ne tjeraš da pale po dvorištu kao što ni ja svoje ne tjeram da režu šnite kruha. Ali eto, tu su se njihovi afiniteti preklopili s našim očekivanjima. Da smo mi imale drugačija očekivanja, drugačiji afiniteti bi se ispoljili. Ja svoju djecu kočim u plajenju vatre, a ti svoju u kuhanju. Ne radimo to najčešće svjesno ni iz zle namjere, već iz straha. I taj strah predajemo djeci u naslijeđe.
Posljednje uređivanje od casa : 21.09.2014. at 12:37
I moji naravno voze sve u šesnaest kad god požele...
Iskreno se nadam da si samo sarkastiča i bezobrazna. U protivnom-nisi normalna, na časnu riječ!
Kad se malo sabereš stvarno bih voljela čuti što o tome misliš. Dakle, riječ je o djeci do 5 godina, polivena su vrelom tekućinom kod kuće i liječe se od posljedica toga. Objašnjenje je...? Usput, opekotine od vatre u dječjoj dobi daleko su rjeđe od opekotina koje dijete zadobije u vlastitom domu. Objašnjenje... ?
Što se odgoja tiče-apsolutno nisi u pravu. Moji roditelji su izraziti intelektualci, u kući sam mogla vidjeti samo enciklopedije i listanje knjiga, tablice, nacrte.... Tata u životu nije primio alat u ruku, mama još manje. Baka je imala šivaću mašinu koju je naslijedila od svoje mame i nikada na njoj ništa nije sašila. I dobili su dijete koje je donosilo alat od susjeda, šivalo Barbikama odjeću na mašini i otčepilo rado odvod u kuhinji. Odgoj?? Ne, interesna sfera djeteta je u pitanju. U ovom slučaju-isključivo.
A sad ću si i ja malo priuštiti biti bezobrazna i ustvrdit ću da se djecu često uči da postanu samostalni prije reda samo da bi se roditelji riješili dijela posla. Hoćeš reći da su ti djeca rođena s afinitetom za rezanje šnite kruha??? Ne, nego ti odgovara da to naprave sami. Možda bi njih više veselio da im se dozvoli da zapale vatru u dvorištu, ali to tebi ne odgovara. Ako dijete s 4 godine lijeva kipuću vodu ono će jednog dana biti sposobnije za samostalni život od onog koje je to počelo s 12??? Ma, daaaaaaj!!
Ja samo ne verujem u neku strašno snažnu uzročno-posledičnu vezu između naših očekivanja i dečjih mogućnosti. Naravno da će deca naučiti nešto ako im dopustimo i neće naučiti ako im ne dopustimo, ali baš da će ispustiti kašiku samo zato jer mi to očekujemo, to mi je preterano tvrditi, baca neku meni nerealnu odgovornost na roditelje. (mislim, dete je palo jer mama ne veruje dovoljno u njega?)
I verujem da bi moja deca mogla da kuvaju u njihovim godinama, ali u specijalnoj kuhinji i pod stalnim nadzorom, kako sam i napisala, a to meni lično ne vredi truda kad će ionako najverovatnije kuvati za par godina u kuhinji u kojoj su i sad.
Uostalom, za 10 godina verovatno će nam deca jednako znati i da upale vatru i da ispeku jaja za doručak, ja sam samo protiv neke prevelike žurbe sa ovakvom kuhinjom kakva jeste. Po meni, dimenzije kuhinje i posuđa su ergonomski po meri odraslog čoveka.
slažem se s pulinkom
i nadovezujem na mim
nikad nisam ništa skuhala, ni suđe oprala dok sam bila u roditeljskom domu
sad radim sve što treba u kuhinji
moja pokojna baka u životu nije ispekla kolač
njena kći, moja mama radi fantastične kolače
a izjave da djeca odrastaju u ljude koji ne znaju pofrigati jaje je smiješna i pretjerana
jer će naučiti ako žele
Ma, ispričavam se , ali baš me naljutilo da me pitaš za opekotine, a ja nisam nigdje spominjala kipuću vodu i četverogodišnjake. Nemam neko mišljenje o opeklinama male djece, osim da mi je jako žao i njih i roditelja im i ne želim to nikome. Objašnjenja ima bezbroj. Moj se jednom opekao na vatru u kući, jer naime neki od nas se i dalje griju na drva. Naravno, mi smo bili uz njega i tisuću puta upozoravali makni se od vatre, i dogodilo se... Nije bilo strašno, ali ga je jaaako bolilo.
O odgoju i očekivanjima, ne znam više što napisati jer vidim da ste vi čvrste u namjeri da me čujete na načina: djeca postaju ono što od njih očekujemo... To niti mislim niti sam napisala. Djeca se razvijaju ovisno i o očekivanjima roditelja.
O kruhu i mojoj djeci... Nisu se moji rodili s afinitetom da rezanje kruha, ali eto zanimljivo im je od jednog napravit dvoje, kao s legićima... Pa im je jednkao tako zanimljivo da su sami svoji kuhari i veseli ih da petogodišnjak reže, a trogodišnjak maže pa da zajedno jedu plodove svog truda. Iskreno, meni je puno lakše da ja to narežem i namažem jer je kolateralna šteta bitno manja. Ali svjesno podnosim žrtvu, uime njihovog ranog osamostaljivanja. Ja čvrsto vjerujem da je jedna od bitnijih stvari koaj djeca mogu ponijeti iz roditeljskog doma samodostatnost, samosvijest, osjećaj da mogu i žele sami, da su oni sami u redu sa sobom.
Ne vjerujem da će ičije dijete biti nespremno za život jer nije kuhalo kući. Vjerujem da će dijete koje je bilo osnaživano u kuhinji, kao i u drugim područjima života, biti spremnije za život kad ode od kuće. Jednako tako vjreujem i vidim da ima mnogo ljudi koji nisu bili osnaživani kao djeca pa su spremni za život i uspješni i zadovoljni ljudi, ali mi se čini da su takvi uložili veći svjesni trud i rad da bi kao odrasli takav život vodili.
maturalac prije 5 godina
uzrast 17 i 18 godina
barem troje ih nije znalo izrezat komad mesa i to su im radili drugi , a dvoje sam ja morala spakirati.
mislim da srednjoškolci ipak trebaju znati neke stvari.
i oko kuhinje i oko kuće i oko pakiranja .
I recimo, ovo što je maria17, napisala ja primjećujem u svojoj okolini. Djevojka od 15 godina kojoj držim instrukcije, zove mamu na telefon da pita kako ugasiti juhu na štednjaku... To su naravno ekstremi, ali ekstremnije zvuči kad ja kažem da moj 13-godišnjak skuha ručak (šagete u umaku od sira i kukuruza i slaatu) za sebe i dva mlađa brata... I onda se zapitam je li moj sinak tako talentiran a ja tako poticajan roditelj ili? Nekako, nemam osjećaj da odgajam budućeg chefa restorana...
a nekad ti život nekako stvori priliku da se razviješ u nekom smjeru
ja doma nisam morala ništa
jedinica, mama i tata vrijedni... baš ništa
ali odem kod strine na selo preko ljeta i sa 6 godina kuham za njih 20
jer sam bila namlađa i najmanje korisna na polju
i tamo nitko nije brinuo hoću li se skuriti, porezati...
telefon se nije pojavio sljedećih 20 godina, prvi doktor kilometrima daleko
jednostavno je bilo tako
nisam danas zbog toga bolja kuharica
dapače, nisam nikakva kuharica
A kako si se osjećala tada? Mislim, jesi li bila ponosna na sebe? Jel' ti bilo drago bit korisna? Ili ne?
Nadovezujem se na tvoje "ako kažete djetetu da će razbiti čašu onda....". U ovom slučaju isključivi krivac za njegovu opekotinu u tom slučaju bi bili odrasli koji su ga tisuću puta upozoravali da se makne od vatre. Koja je razlika između "Pazi, past ćeš s tobogana" i vašeg upozoravanja??
A što se drugog tiče... Misliš da se samosvijest djeteta razvija time što si zna skuhati? Samodostatnost time da si pofriga jaja? Naučit će ako će to biti potrebno u trenutku kad će biti potrebno. Moja zna tražiti frigana jaja na 4 svjetska jezika: ako joj se neće dati frigati ih neka ih naruči u restoranu bilo gdje u svijetu.Neš ti nauke-staviti jaje na ulje! Nije to znala ni s 10 godina, ali me već nekoliko godina nakon toga iznenadila večerom koju je napravila po receptu s neta. Pismeno dijete, dovoljno staro da se snalazi i rezultat je ispao jako fini. Radje tako nego da danas ima opekotine od vrelog ulja jer je frigala jaja, a ja smatrala kako je time spremam za samostalan život. Očito je spremna jer se može sama prehraniti.
Na tvoj drugi post bih ti samo rekla da sam prvo pomislila kako je trinaestogodišnjak ostavljen sam kod kuće s dvoje male djece. Nadam se da im je večeru radio kad si ti bila kod kuće. U protivnom si mu za vrat stavila teret dvoje malenih o kojima je morao brinuti. Dok je kuhao moglo je manje dijete prevrnuti posudu u kojoj se kuha. Bi li on znao reagirati ispravno? I-eto opekotine u kući. Tko bi za nju bio kriv? Trinaestogodišnjak ili vi koji ste ga ostavili da kuha bez nadzora u takvim okolnostima?
I, da, tvrdim da je rano ostamostaljivanje težnja roditelja da sebe liše jednog djela posla. Sad malo trpiš nered, ali za godinu-dvije bit će samostalni i ti ćeš imati manje posla. Ulaganje u budućnost.....
Marijine primjere srednjoškolaca ne da se povezati s činjenicom da se djecu PRERANO dovodi u neke situacije u kojima ne bi trebali biti.
Nisam spominjala da se djetetu kaže da ću mu ispast čaša iz ruke, već da to imamo kao očekivanje... Niti sam rekla da je u slučaju pada djeteta s tobogana krivac majka koja opominje. Za vatru sam uvjerena da smo mi manje panično opominjali, smanjili bi mogućnost opeklina. Ne, da nismo opominjali, već manje panično... I naše panično opominjanje, kakogod tumačili sve ostalo, očito nije spriječilo ozljedu. Kao što i nefriganje jaja, ne može spriječit ozljedu. Ja sam već u prvom postu rekla da i sama bolujem od iste bolesti...tako da ne mislim da je moje opominjanje na vatru išta drugačije od situacije u parku.
Ne mislim da se samosvijest djeteta razvija time da samo zna skuhati, već time da se dijete osnažuje u svakom aspektu života, pa i u kuhinji. Kažeš da te tvoja kćer iznenadila, znači li to da je svoje prvo kulinarstvo iskutvo iskusila bez nadzora?
Pričuva li moj najstariji braću sam? Pričuva. Smatram li to opasnim? Ne. Treba li pozvati socijalnu službu jer su ponekad sami kod kuće do sat vremena? Ja mislim da ne. Kad su sami, najčešće krenu radit palačinke ili frape. Nisu dovoljno brzi da stignu do friganja prije nego se mi vratimo. Da se dogodi nezgoda, nitko ne bi bio kriv. Kao što nitko nije kriv ni kad se razbije čaša, ni kad padnu. A odgovorni bi bili mm i ja i s tim bismo morali živjeti.
Rano osamostaljivanje jest ulaganje u budućnost, ali ne moju već njihovu. Hoću li ja za 5 godina imati manje posla s njima, ne znam. Meni se sad čini da je puno zahtjevnije odgajati trinaestogodišnjaka nego trogodišnjaka.
Što je prerano? Kad je vrijeme za rezanje kruha? Kad za grijanje mljieka? Kad za kuhanje tjestenine? Kad za pečenje palačinki? Molim te da mi odgovoriš na ova pitanja, jer vjerujem da imamo prilično slične granice, a nekako si stvorila sliku da ja mislim da djeca s 4 goduine trebaju frigat jaja ujutro za cijelu obitelj...
Posljednje uređivanje od casa : 21.09.2014. at 14:31
u tim trenucima bih dala pola noge da mogu biti sa svima njima u polju, nego što sam sama
nema ti tamo vremena za ponos
svi rade ono što strina kaže
svatko ima svoj zadatak i mora ga obaviti
točka
I nisi se osjećala korisno? Poslušno? Nekako si se osjećala...
pojma nemam kako sam se osjećala prije 40 godina
ali mi je sada super slušati te priče
Eto, onda si bar sad samosvjesna po tom pitanju. Usput, kladila bih se da su tvoja strina i moja baka bile rođakinje...
nije moja strina bila ništa posebno, u tom smislu (u svakom drugom jest)
to je selo
na selu su svi takvi
i zbog toga mi je žao što moja djeca nemaju mogućnost iskusiti takav dio života
možda ne baš u takvom obliku (jer, iz sadašnje perspektive, to je ipak okrutno)
Moji to iskuse doma, vidš da moj trinaestogodišnjak kuha za nas 5 dok čuva dva mlađa brata koji naravno peglaju al to dosad nisma spomenula...
Meni je isto žao da moja djeca ne mogu iskusiti takav stil živopta u light verziji.
Posljednje uređivanje od casa : 21.09.2014. at 14:52
možeš se ti s time i zafrkavati, ali kad bih ja počela pisati kako je to sve bilo... ovo tvoje je ultra light verzija.Moji to iskuse doma, vidš da moj trinaestogodišnjak kuha za nas 5 dok čuva dva mlađa brata koji naravno peglaju al to dosad nisma spomenula...
ali, teško da bi itko vjerovao, pa neću gubiti sapu
Ne smatram da klinci moraju znati kuhati.
Zašto bi morali?
Moja ne zna i ne zanima ju to i svejedno ne bi umrla od gladi da je sama.
Jednog dana ako će htjeti pitat će pa ću joj pokazati.
Mene nitko nije učio kuhati.
Samouka sam.
Ali mene kuhanje zanima.
Volim kuhati, peči kolače, kuhati domaću zimnicu...
Moju kći to ni najmanje ne zanima.
Ali zato prema slici napravi repliku Da Vinchievog katapulta da su svi ostali bez daha.
Nije imala nacrt, mjere, ništa.
Odvukla je tatu u Bauhaus da joj kupi materijal i za dva dana je katapult bio gotov i u funkciji.
Jedva sam ju nagovorila da ga odnese u školu pokazati profesorima i prof iz fizike i profesorica iz tehničkog se otimaju za njega pa je malo kod jednog, pa malo kod drugog u kabinetu.
I tako...
Moja kći rukuje bušilicom ko velika, ali štednjak ne pali.
I to je sasvim ok
e, nisam se dosad mogla sjetiti nečega što ne znam
da, bušilica
ne hvatam to u ruke
smrtno se bojim
Da, prvo kulinarsko iskustvo bio joj je chilli con carne, kao što je moje prvo bilo kolač s biskvitom, kremom kuhanom na pari, bananama i šaumom. I jedna i druga obavile smo to dobro zato jer smo obje bile dovoljno stare da se snađemo i pročitamo recept. I što sad? Da je učim kuhati za slučaj da izgore sve svjetske kuharice jednog dana, nestane zauvijek struje i interneta na kojem su milioni recepata? U tom slučaju će joj biti korisnije znanje paljenja vatre koje, btw, ima.
Što je prerano? Definitivno je prerano da dijete od 4 lijeva kipuću vodu i peče jaja i palačinke, definitivno je prerano da trinaestogodišnjak bez nadzora ostaje s dvoje male djece i priprema im obroke. Osnaživanje??? Ako ti pod tim misliš dovođenje djeteta u situaciju za koju nije spremno pa "neka se čeliči"....sorry, ne dijelimo mišljenje. Odgovornost i krivica... vi bi morali živjeti s tim?? Ne sjetiš se djeteta koje bi također moralo živjeti s tim? Opečeno dijete ili ono starije koje je dovelo mlađe u situaciju da bude opečeno-ne svojom krivicom nego tvojom???? Rano osamostaljivanje vezano za kuhinju??? Opet sorry, meni je važnije da nauči jezike i još koješta, da pročita sve ono što je zanima, da putuje.... Osamostaliti se znači da se dijete samostalno može snaći u svakoj situaciji. Moja je dokazala da se do sad znala snaći u bezbroj situacija u kojima se našla. Dakle-može se to postići i bez kipuće vode u rukama četverogodišnjaka.
Ako već ostavljaš mlađeg maloljetnika da pazi na malu djecu (što se apsolutno kosi sa zakonom) onda im barem ostavi pripremljeni obrok. Nekako sumnjam da djeca ogladne ako ih ostaviš do sat vremena same kako to kažeš. Ili je to duži vremenski period u pitanju...
A sad te pozdravljam-idem pristaviti ručak za sutra jer mi ga dijete nema kad skuhati
Meni se čini da rano učenje kuhanja nema veze s kasnijom ljubavlju prema istom, nego da je to stvar sklonosti i talenta. Ako je netko talentiran/kreativan za kuhanje, postat će dobar kuhar/ica i s 30. Odrasla sam s mamom, tatom i nonom - svi su dobro kuhali, a djeca su morala učiti i umjereno pomagati po kući.
Moj prvi samostalni ručak bio je pileći paprikaš kad sam se uselila u svoj 1. vlastiti stan s 26 g., ali ni tada se baš nisam pretrgla (sjećam se da sam na putu od posla do doma pamtila kolegičine step-by-step-upute). Do tad sam jela u studentskim restoranima, kod gazdarice (koja je voljela jesti u društvu) i u gostionama pored posla.
Danas kuham korektno, ali mi to ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo, nemam ni mašte ni želje za isprobavanjem novih kombinacija. Radije perem zahod.
Zamolila sam te da odgovoriš. pa nisi. OK. I shvatila sam da ti misliš da sam ja jedna neodgovorna i lijena mama koja ostavlja djecu same i gladne. Naravno, ne čitaju i ne uče strane jezike jer to meni ne olakšava.
Ponekad mi stvarno nije jasno kako neki ljudi mogu uvijek bti uvjereni da su tooooliko iznad drugih. Pa svi mi volimo našu djecu, svi spavamo, svi smo nekad umroni, nekad nervozni, svi moramo kakat i piškit i stavrno ne razumijem da netko na forumu može nekoga koga ne poznaje ovako napadati... a još kad pogledam što sam to ja strašno napisala u postu od kojeg sve kreće...
Vjerujem da svi poznajemo svoju djecu, ali jednako tako vjerujem da svi vlastitim uvjerenjima, očekivanjima i strahovima i stvaramo djecu takvima kakvi jesu. Jednostavno, roditelj koji se boji da će četverogidšnjaku ispasti čaša iz ruke će vjerojatnije imati četverogodišnjaka kojem će čaša ispasti iz ruke. Ljudi obično na ovo reagiraju uvjeravanjem da nisu oni ti koji su doprinijeli razbijanju čaša i mislim da rijetki osvijeste gdje su oni svojim strahovima uvjetovali ponašanje djece im. I sama bolujem od iste bolesti i pokušavam se kontrolirat.
Ovo sve skupa ne ide nikog osobno, već govorim općenito budući se na ovoj temi kuhanje prvenstveno povezivalo s opasnošću. Nitko nije spomenuo kao problem što mora jesti debele palačinke ili neslani bolonjez.
Ovo je dakle stvarno zahtijevalo takvu reakciju...
Moj najstariji sin ne kuha obroke braći bez nadzora, nekad dođu do mućenja palačinki ili naprave frape, kuha sam bez nadzora kad je sam kući bez braće, moj petogodišbnjak ne friga jaja niti peče palačinke. Niti sam igjde to pisala. Moji su primjeri bili rezanje kruha i mazanje istog za djecu te dobi.
Sad se povlačim...
E vidiš, a moja kći ju obožava. Lani joj kupio ravnatelj neku najbolju, najjaču i naj kajtijaznam kad je pobijedila na državnom.
I lemilicu i ima ljubičasti kofer za alat koji nosi sa sobom kad ide na natjecanja.
I do sada se nikad nije ozlijedila. Kuc-kuc
I uopće mi nije jasno odakle joj taj talent, sklonost?
Da je medicina u pitanju, ajde, ali ovo? Nitko živ ni u bližoj, ni u daljnjoj familiji nema veze s takvom vrstom stvaralaštva.
....a kad se vozimo nekuda, osobito auto cestom, obavezno proučava mostove, viadukte, nadvožnjake i komentira
Ja znam dijete koje živi na selu i sa 8-9 godina je bilo normalno da kolje i čisti piliće i kuniće.možeš se ti s time i zafrkavati, ali kad bih ja počela pisati kako je to sve bilo... ovo tvoje je ultra light verzija.
ali, teško da bi itko vjerovao, pa neću gubiti sapu
Da li ja to smatram normalnim to je druga stvar.
Isto kao što to ne želim svojoj djeci.
Mim, znam da nema mnogo koristi s tobom raspravljati, ali, evo, opet se čudom čudim...
Na stranu što zakon kaže, o bilo kojem zakonu bi se dalo raspravljati, ali evo gledam sestru svoga muža, 13godišnjakinju, normalno dijete, sposobno, inteligentno, bezbroj puta je ostala sama kod kuće, normalno obavlja bilo koji posao koji treba u kući, pričuva moju djecu (ne zato što je netko tjera, nego zato što ih voli i zato što to želi)...
Gledam i svog 4-godišnjaka, već odavno zna da lutkama ne raste kosa jer lutke nisu žive, a ostalim stvarima da ne govorim.
I onda pročitam tvoje komentare i zinem, jer imam osjećaj da pišeš o jednogodišnjoj djeci koja su jedva svjesna svijeta oko sebe.
Nemam pojma, možda sam ja stvarno jedna neodgovorna i bešćutna majka, ali u našoj kući je svaka prostorija, pa i kuhinja, bila otvorena za djecu, ništa se nije sklanjalo, podizalo, sakrivalo i moja djeca odmalena rastu u takvom okolišu i znaju kako se odnositi prema određenim stvarima (deterdžentima, kaminu, pegli...). Naša djeca sve rade skupa s nama, i u svim tim aktivnostima rado sudjeluju. Meni to nije neprirodno forsiranje nečega, nego uživamo kada skupa kuhamo, čistimo kuću, ložimo vatru, igramo se, a učenje i samostalnost dolaze kao bonus, i to veliki bonus.
I da, ja sam presretna jer mi je sa starijim sinom veliki dio posla skinut s vrata, a i sa mlađim sinom sve veći dio polako otpada s leđa. Pa tko ne bi bio ? Tko će mi reći da je sretniji kada mora sve obavljati za djecu (kad imaš jedno dijete, pa hajde, nekako se i može), nego kada djeca preuzimaju taj fizički dio odgovornosti na sebe? Ja sam sretnija i odmornija ovako, pa neka ispadnem sebična i lijena !
P.S. Casa, potpuno razumijem što si htjela reći, i apsolutno se slažem s tobom !
Joj, meni je taj seoski život ostao u tako divnom sjećanju ! Jedno vrijeme sam morala živjeti sa bakom u što je ulazilo čuvanje krava, pravljenje sapuna, nizanje duhana, itd., ali ja se tog vremena sjećam tako zabavnog i ispunjenog, iako iz današnje perspektive zvuči okrutno, baš kao što si rekla.
a netko drugi bi imao traume iz djetinjstva od krava
djeca su različita i zato je teško ovako raspravljati.
evo, moj je jučer bio sam vani do 23. na fešti u prigradu. matejna
Lol Cvijeta, ja bi ga pustila na tvom mjestu, meni su tvoja djeca savršena, stvarno ! Pa mogla si ostati s njim i viriti iz prikrajka, da te njegovo društvo ne skuži
Ne više nego što se ja čudim činjenici da netko djetetu od 4 godine da u ruke posudu s kipućom vodom, vjeruj mi.
Casa, odgovorila sam ti, ali ne čitaš pažljivo. I, za kraj, molim te pogledaj u Obiteljski zakon čl.93, st.4 koji govori o ostavljanu na čuvanju malodobne djece. Rehab, budući da i tebi djecu čuva trinaestogodišnjakinja možda će i tebe zanimati.
Što se čudiš, pa Obiteljski zakon kaže da se dijete odgaja u skladu s njegovom dobi i zrelošću. Ako nam tablice psihofizičkog razvoja kažu da dijete od 4 god barata vodom bez prolijevanja, a k tome je moje dijete dovoljno mentalno zrelo da zna da treba biti oprezan s kuhalom u ruci i da zna što treba učiniti ako se slučajno opeče, što mu ne bih dala ? Sve u skladu sa zakonom.
Trinaestogodišnjakinja se igra s djecom, presvuče ih i da im jelo u mojoj kući, dok ja čistim kuću. Sve u skladu sa zakonom.
Mislim, ako ćemo na ovoj razini raspravljati..
Posljednje uređivanje od rehab : 21.09.2014. at 18:50
I, kad već cjepidlačimo, budi korektna pa ne piši o posudi s kipućom vodom, nego o kuhalu za vodu. Razlika između ta dva predmeta, kao i način na koji se rukuje njima, je značajna.
a onaj mali od jen je čini mi se isto u prekršaju obiteljskog zakona, taj niš po doma ne radi
kako stoji u ovom novom, da moraju pomagati u kućnim poslovima.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 21.09.2014. at 19:02
Navedena je temperatura vode od 100 stupnjeva?? Sumnjam.
Imaš pravo, da ne cjepidlačimo možda je najbolje provesti eksperiment: u jednoj posudi ugrij vodu do vrenja i prolij na jednu ruku, a na drugu prolij vodu zagrijanu do vrenja u kuhalu. Sigurno će postojati razlika u opekotini
Odustajem. Tvoj način je jedini ispravan, jedino ti ispravno odgajaš djecu, sva djeca koja ne lijevaju kipuću vodu IZ KUHALA, ne frigaju jaja i ne peku palačinke s 4 godine ispast će luzeri nesposobni za samostalni život i vjerojatno skončati u mukama od gladi. A za sve to bit će krive nemajke koje ništa ne nauče djecu. Sirota nejačad!
a netko drugi bi imao traume iz djetinjstva od krava
djeca su različita i zato je teško ovako raspravljati.
evo, moj je jučer bio sam vani do 23. na fešti u prigradu. matejna
Evo, ja imam traume od krava, gusaka i friskog kozjeg mlijeka :D
A imam i traume jer nisam s 13 smjela ostati vani ni do 23.
Koji idilicni seoski zivot? Nije to idila ni za odrasle ni za djecu. Barem ne za odrasle kakva sam ja, niti za djecu kakva sam ja bila.
Prijavljujem da sam s 4 i 5 godina lutala po konavoskim proplancima sama, nitko živ nije pitao za mene... :zlatokosa:
Vodila sam i (mladu, malu) kozu na pašu u 5 ujutro sama, puštala me baba
Ne bih taj dio djetinjstva mijenjala nizašto.
Ont., pretjerujete. Mislim da 13, 14, itd godišnjaci mogu obavljati sasvim pristojan broj kućanskih poslova, uključujući i jednostavno kuhanje, a roditelj sigurno može procijeniti je li mu dijete u stanju nešto napraviti ili ne. Neće 5-godišnjak zakuhavati 8-litarski lonac za juhu i cijediti je. Odmaram li se dok mi dijete prazni veš mašinu ili suđericu? Ne, zvrndam za drugim poslom po stanu, ali da se taj tren i odmaram, pa što? Što ima loše u umjerenom opterećivanju djece kućanskim poslovima? Moja starija (10) i usisava, briše prašinu, a svoju sobu bome pospremaju uvijek same.
Što se tiče zakona, s koliko ono godina dijete smije ostati samo kući? Gledam ovih dana par prvašića s ključićem oko vrata...zakon je dobar, ali realnost i uvjeti života idu... drumom.
drugi puta kad budem padala s nogu JA, nakon što završim ručak za 20 osoba neću pisnuti, majke mi.
da šestogodišnjakinja odradi bez pol frke, a ja ne?!
nećeš ga majci!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
