 |
|||
Ma daj?!
ne sjecam se za sina, ali kcer je jela vilicom prije prve godine.
isto tako se sluzi nozem. Ne reze meso u tanjuru , jer je tvrdo, ali redovito na dasci reze povrce za rucak .
Povrce reze sigurno od svoje cetvrte godine, i nikakvih nezgoda nije bilo.
sin ne reze povrce jer mu se gadi , ali to je druga prica.
Kasnim...
sirius prvotno napisa
A to su neke moje fobije, šta češ...
Imaju sreću da 90% obroka jedu bez mene, a drugi nemaju tih trauma, pa su ipak to savladali!
Je li imaju sreću ili nesreću?
Slažem se...
Eto, ako vidim da će biti lijepi vikend, radije odemo negdje na izlet ili šetnju, pa na pizzu, čevape ili u McDonalds, nego da izgubim prijepodne na kuhanje.
A to će budućnost pokazatiJe li imaju sreću ili nesreću?
Moja kći ima 14
I doma joj ja režem meso.
Tata joj nosi mlijeko u krevet.
Ja joj pakiram kofer...
Ali zato kad nije s nama zna se i sama bez greške spakirati, a bome i uliti mlijeko u šalicu ili narezati meso.
Nema to veze sa sposobnošću.
Sposobna je ona, ali se voli i maziti, "bebati" kako ja to zovem, a i mi to volimo pa tako kad je s nama doslovno ni meso sama ne reže.
Ali to ne znači da ne zna ili da joj ja ne bih dozvolila.
Ma nisam ja tako daleko išla, do budućnosti. Nego ne razumijem je li sreća što su naučili rezati (pa znaju, što im dobro dođe) ili je o nesreća (jer rukuju oštrim i mogu se ozlijediti). Malo mi se činilo konradiktorno sve skupa, ali možda sam te pogrešno shvatila.
edit: @Deaedi
Posljednje uređivanje od vertex : 22.09.2014. at 12:09
To me sjetilo na onu emisiju J.Olivera " revolucija u prehrani" gdje ode u Ameriku i tamo u skoli djeca od 6 godina ( pa na vise ) od pribora imaju samo ( plasticne) zlice i prste da ne bude ozljeda. I on gleda u cudu i ne vjeruje.
Tako je bilo nedavno kod nas u vrticu , dok moja kcer nije digla frku i rekla da ona treba vilicu da bi pojela salatu i glavo jelo jer se to ne jede zlicom. I onda su tete lijepo donjele sav pribor i pocele uciti djecu jesti ( ona koja jos nisu savladala).
jooj seni, soori, al zagrcnula sam se od smijeha
ti ko josipović kad ga pitaju o...ma o bilo čemu :D
na ovim zahuktalim temama valja konkretno. s kolko je godina počela rezat kruh, a s kolko godina si može sama skuhat čaj.
Mislim, meni je osobno sve to jako zbunjujuce.
ono kao, neka razvijaju finu motoriku, ali neka ne diraju kuhinjski pribor jer je opasan?!
pa i olovkom se mogu piknuti u oko , pa im to nitko ne brani?!
A to su različiti načini odgoja, sveki i muž im daju da su puno samostalniji, ja im ne dam da su niti na 2 m od kuhala sa vrućom vodom. Npr. mogu se ja popiknuti dok nosim kuhalo i njih opeći....
Ne smiju u kuhinju niti kad otvaram vrata od pećnice... (ja sam se strašno opekla na pećnicu ko mala)...
Pa da, bratemili, samo žlice ko u zatvoru - nema noževa ni viljuški da se ne pokolju...
I ovako je bilo i u vrtiću mog sina.
Nije se on bunio, nego mi roditelji rekli Dajte djeci da jedu k'o ljudi.
Mislim, meni je osobno sve to jako zbunjujuce.
ono kao, neka razvijaju finu motoriku, ali neka ne diraju kuhinjski pribor jer je opasan?!
pa i olovkom se mogu piknuti u oko , pa im to nitko ne brani?!
istina...ja sam se šokirla u vrtići prve godine, dob 1-1.5 g (dakle jaslice), i djeci na dohvatu oštre bojice...pa mogu jedan drugoga u oko, užas...
A valjda je nekad netko sa pravim priborom nekog ozliejdio, pa je škola platila gadnu odštetu...to je Amerika....
Meni je ova tema slična pitanju "kad su prohodali" ili "tko je kasno propričao". Prije ili kasnije svi i hodaju i govore, a i kuhat će kad budu morali... Ili se ja to samo pravdam što moji znaju samo müsli pomiješat s mlijekom
No, moram priznati da me potaknulo na razmišljanje jesam li previše popustljiva. Bojim se da ipak jesam
Danas ću kupiti mljeveno meso i ima da mi skuhaju ručak!
mislim da sam već pidsla o tome - moj je izviđač - zagrebački izviđači školske dobe nemaju noževe jer im roditelji nedaju - izviđači iz manjih mjesta imaju sklopive nožebve i normalno rukuju njima - mame nisu na forumu
nam šanse da bih ja svom dala nožić, niti onaj najmanji ženski sa škaricama i rašpicom za nokte
Kaže mm da se i on sjeća iz svog vrtićkog staža od prije puuuuno godina da su klinci jeli salatu rukom. Ja se ne sjećam toga. Sjećam se da smo imali metalni dječji pribor (isti sam imala doma) i da se nije smjelo miješati kad smo dobili griz na mlijeku posipan čokoladom, da ne napravimo svinjac.
Ups nisam ni vidjela sve ove postove, ostala sam na 5. stranici
Ja pamtim one metalne šalice za čaj, takve imaju i danas...
To ovisi o djetetu. Moj mlađi ima neki klon švicarskog noža. Starijega to uopće ne zanima. Ali stariji si sam reže nokte škarama već tak dugo da ni ne pamtim, a mlađi koristi grickalicu za istu svrhu (možda zato jer je ljevak, pa mu ne odgovaraju standardne škare) iako mi to nikad nije bilo jasno, jer škare za nokte u pravilu idu u lijevu i u desnu ruku. Kako god - mene zanima samo da su oni u stanju urediti sebi nokte. Kako i čime - njihov izbor.mislim da sam već pidsla o tome - moj je izviđač - zagrebački izviđači školske dobe nemaju noževe jer im roditelji nedaju - izviđači iz manjih mjesta imaju sklopive nožebve i normalno rukuju njima - mame nisu na forumu
nam šanse da bih ja svom dala nožić, niti onaj najmanji ženski sa škaricama i rašpicom za nokte
Ja sam starija generacija - emajlirani tanjuri s crvenom crtom sve okolo, emajlirani lončići bijeli sa znakom crvenog križa. Iste smo kasnije imali u školskoj kuhinji.
A ove metalne je imao moj brat, nekoloko godina mlađi, tak da sam ja možda i zadnja generacija limenih lončića.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.09.2014. at 12:22
Vezano za sklopivi nožić, prošlo ljeto sam ostala paf kad nam je dečkić koji tad još nije bio ni predškolac, ponudio da nam skine par priljepaka sa stijena na moru sa švicarskim nožićem koji nosi zataknuto za kupaće.
Skoro mi se noge odsjekle. Mali sa svojim didom redovno ide na ribe, skida mu školjke za ješkice i čisti ribe bez problema. Vrtićko dijete. I bome poskidao nam priljepke prije nego što sam se ja zabezeknuta uopće sjetila reagirati.
I šta ćešMoram priznati da sam nakon početnog šoka bila impresionirana klincem. Što ne znači da bih svojima ni sad dala da nose nožić... valjda stvarno ovisi o djetetu.
Doduše, ako se kad ozlijedi, ne bih voljela biti u koži dide i preispitivati se
bome, ni izviđači nisu više ono što su bili. švicarski noževi su nam bili standardna izviđačka oprema, ono, na popisu za logorovanje. u nižim razredima osnovne. ja bila treći razred, kad sam s tim nožem radila policu za robu od drva.mislim da sam već pidsla o tome - moj je izviđač - zagrebački izviđači školske dobe nemaju noževe jer im roditelji nedaju - izviđači iz manjih mjesta imaju sklopive nožebve i normalno rukuju njima - mame nisu na forumu
nam šanse da bih ja svom dala nožić, niti onaj najmanji ženski sa škaricama i rašpicom za nokte
i mrzila to, pa nažicala ove starije da mi ju naprave, al to nije tema.
ali deaedi, ja mislim da je ovo baš pravi primjer gdje moramo sami sebe kontrolirati.
hbg, stvarno moramo.
djeci su na dohvatu bojice, ali nije da si izbijaju oči svaki dan. i to je tako.
ja znam svoju boljku. to je moja panika od bolesti. teško je, al stvarno se trudim kontrolirati. koji put mi uspije, koji put ne. uglavnom, oboje kad im je nešto, rađe kažu tati nego meni. a to nije dobro. a ni bezazleno.
E, mene ovo "kuhat će kad budu morali" brine. Kad će to morat? Kad im žena ispali što su se fino ugnijezdili u postojeće društvene okvire, a možda nisu takvi da im je kuhanje baš baš gušt pa nisu zbog svog gušta naučili? To za muške...
Ženske će po svoj prilici "morat" i naučit će, ja bih osobno radije da im kućanstvo nije enigma u trenutcima kad započinju samostalni život.
Ili, hoće li morat kad se nađu s društvom na kakvoj vikendici, pa pojma nemaju mrdnut prstom. Možda bi i pomogli, kad bi se samo sjetili da se stvari ne događaj same od sebe. U biti, meni su sjećanja na ovakve likove (inače često sasvim simpatične ljude) dovoljna da svoje učim svemu
Posljednje uređivanje od vertex : 22.09.2014. at 12:25
Pa evo ja se ovaj čas mogu sjetiti dvije koje nikad nisu počele kuhati, i ne moraju. Uočimo da su ženskog roda.
Kao da se u današnje vrijeme ne može preživjeti bez kuhanja.
Vidiš, a mojoj je to bio glavni izvor frustracija - da ni u starijoj jasličkoj grupi (2-3 g.) nije smjela imati bojice sa sobom, tete jednostavno nisu dale, čak ni kada bi iz doma donijela. Nego su mazali vodenim bojama rukama po papiru.
Koje su to isto gluposti, kao da nema onih debelih bojica kojima se špice lijepo daju zaobliti.
Stvarno se treba ugledati u obitelj malog Jožeka, njemu je deda dao nožić kad je imao negdje 5-6 godina.
Nije niti čudo da je znao skuhati svinjsku glavu.
Mima, uvijek isto. Meni nije sporno da ima muškaraca i žena raličitih životnih priča. Samo, koja je vjerojatnija na našim prostorima?
Ja sam u skoro trideset godina što gledam u jednu srednje veliku zgradu (peterokatnica sa jedno 6 ulaza) JEDNOM vidjela muškarca kako stavlja sušit robu. Pa šta sad, da se pravim da to nije tako zato što mm, evo, stavalja sušit robu počesto?
Naravno da se može preživjet bez kuhanja, i rukovanja bušilicom, i bez znanja stranog jezika, i bez srednje škole. Ali držim da je plus imat neko znanje i sposobnst.
Posljednje uređivanje od vertex : 22.09.2014. at 12:34
a ne znam
moja je ovo ljeto pročitala 40 knjiga
nije ni to za baciti
pa kaj je samo čitala po cijele dane?
Može se prezivjeti bez kuhanja, uvijek se moglo. Ali smatram to potrebnim i naučit ću svoju djecu, koliko ih bude zanimalo. Moj srednji ima 11 godina već 2 godine peče smaostalno palačinke (sve radi sam, dakle barata s vrućom tavom i uljem, prije nekog vremena je i ribe sam pofrigao. Ja sam mu pokazala kako da pofriga jednu, on je zatim inzistirao da pofriga sve ostale sam. Nemam problema s tim. Ni s noževima, pećnicama, vrućom vodom. Ne podržavam plastične žlice ni u jaslicama, a kamoli u vrtiću.
vertex, meni se naprosto čini da je kuhanje vještina koja se malo previše cijeni, a ja ne mislim niti da je komplicirana za savladati, niti da je ne znam kako važna za život.
normalno da je dobro što više toga znati, ali evo ne pričamo o upotrebi bušilice nego o kuhanju na već ne znam koliko strana.
bez obzira sto sam razumjela poruku knjige "continuum concept" - djeca od dvije godine, koja ne upadaju u rupe s vodom, batrataju nozem itd, svejedno me je bilo strah takvih stvari, te sam gledala da cura pazi na ostre nozeve, dugo me je bilo strah i od toga da pali plin...
nisam je tim strahom gnjavila, a nije ni bilo nuzno da to sama radi, jer je pod a bila u boravku, a pod b sa nama ili babysittericom.
no to je moj nacin, te ne mislim da je bolji od nacina onih koji su vec rano pokusali djecu usmjeriti na sudjelovanje.
ja osobno ne mislim da su ta znanja u kuhinji jako bitna za samostalnost, nisu naravno ni stetna, ali mislim da se to kad moras, naucis jako jako brzo. i to mi nije neka filozofija, pa shodno tome i postupam.
a za sada mi je draze da nauci jezik , instrument, ima vremena za citanje, hobije, ili nesto slicno. tako da tu roditelj postupa po svom nahodenju. odnosno sljedi dijete.
no ono sto je zgodno je sljedece:
meni je kvaliteta hrane prilicno vazna, tako da i primjerom, a i u razgovoru smo sto svjesno, sto nesvjesno to vjerojatno prenjeli na dijete. to mi je bilo vazno. to je sadrzaj. tehnike toga, da li ce sama kuhati, jesti vani, narucivati, ili neka peta varijanta, je naprosto tehnika i to ce ona sama odlucit.
e sad, da prijedem na stvar:
uglavnom od prije godinu, dvije vidim plodove. em kad ide s curama vani, nece kod gospodina ronalda mcdonalda, trazi nesto bolje,em kad su sa skolom bili dva tjedna u skotskoj, pa bili smjesteni kod familija, odmah se pozalila da je hrana groozna i rekla da jedva ceka kad ce opet jesti moju.
pocela je samoincijativno sudjelovati u kuhinji, pa na vikend pita (ne svaki naravno) hocemo li nesto zajedno krckati.... pa se pozali da joj dajem samo sjeckanja i dinstanje kapule..., a ja joj kazem:
srce moje i mastersefovi su poceli sa sjeckanjem.
ruca u boravku, tako da nitko ne mora u 6 ujutro kuhati, ali cesto navecer, ako ja dolazim kasnije, ona se sama ponudi da ce skuhati brokulu, ili jaja ili nesto slicno za nas svih. super. to je doslo tako spontano, pocela je rezati, paliti plin... (jedino sam je jucer potaknuta ovim topikom pitala, sto bi napravila kad bi se nedajboze dogodila neka nezgoda u kuhinji. bome su odgovori bili jako suvisli, pa me je to umirilo.
pred neki tjedan jenjena frendica prespavala kod nas, te su htjele peci palacinke. i bome super su to napravile. same.
jadna malo manje vesela vijest (za mene) jest se je (valjda zbog ravnoteze u svemiru) odlucila baciti na kolace. ali hoce da ih radi sa mnom., a i super je ispao. s tim da sam ja bila mala od kuzine.
i naravno sto se tice spremanja, tu je ocito pokupila moja gen. nije domacica, kao ni ja, ali si mislim, ono nuzno (soba, sude u masinu i iz masine..itd) uz malo natezanja napravi, peglanje, podovi i slicno nam radi teta cistilica.
no, ja se tu uopce ne uzrujavam, kad moras savladas to u dva dana. i to je to.
jooj seni, soori, al zagrcnula sam se od smijeha
ti ko josipović kad ga pitaju o...ma o bilo čemu :D
na ovim zahuktalim temama valja konkretno. s kolko je godina počela rezat kruh, a s kolko godina si može sama skuhat čaj.
ali cvijeta, stvarno nemam pojma. nije mi to bio neki issue, da bih to uopce pamtila.
ma sto josipovic, ma svi. da li si cula kolindu...isto sve okolo kole pa na mala vrata.
ama poanta je u tome - koliko ih bude zanimalo. Ja se kao što već rekoh motam po kuhinji od pete godine, i zanimalo me, i normalno da sam svašta naučila.
Ali opet nisam neka kuharica, ima ih puno boljih od mene koje su prvo jelo skuhale sa 20 godina.
Ja osobno ne bih nikad ciljano učila dijete da kuha, samo ako pokaže interes, a ako ne pokaže vjerovala bih da će naučiti ako će trebati i htjeti, kao što sam vidjela gomile ljudi da su naučili (ili nisu i šta im fali)
Meni se čini dosta važna (edit: vještina kuhanja - pisalasam poslije Mime gore). Osim ako si čovjek može platit kuharicu, ili mu je ok da skupa s djecom jede po restoranima svakog dana.
Posljednje uređivanje od vertex : 22.09.2014. at 12:41
Slažem se. Čak i da imaš para, nije restoran uvijek rješenje. Pogotovo ako imaš neke potrebe ili zahtjeve za zdravom ili drugačijom prehranom.
Pa eto, može se i jesti po restoranima, školi, vrtiću, kao što mnogi uostalom i rade. A može se naletiti i na bračnog druga koji zna i voli kuhati. Ili se može naučiti skuhati jednostavna jela što stvarno nije nikakvo umijeće.
Mislim, ja ne znam porubiti hlače. To mi se čini malo veći problem za naučiti nego skuhati krumpire.
Meni učenje baratanja nožem apsolutno ne isključuje učenje stranog jezika, jedva to mogu u istu rečenicu staviti. To nisu vještine na istom nivou. Jedna je intelektualna, a druga motorička.
Ali i jedna i druga se puno lakše usvajaju u ležernoj atmosferi, odnosno bez roka i opterećenja ishodom...
Kuhanje se ne može savladati u dva dana. Tvrditi da se moze je kao da kažeš da se u 2 dana može naučiti električarski zanat. Ili postolarski. Ako ćemo usporedit srednje škole.
Da, ja upće ne mislim da je tako lako naučit kuhat kad nemaš nikakve osnove. Da se može - u to nema sumnje.
Offt. to je isto sve češća pojava - mene srce boli kad vidim vrtićance ili sitne školarce u hlačama za koje ti treba 5 minuta da prilagodiš duljinu i to tako da se za 2 mjeseca ponovno može otpustiti. A još me više smeta kad vidim trend tog istog i u kuhinji...
Ont. moj stariji nema pojma o igli i koncu. Mlađi ima jer je želio naučiti. Bar će znati sašiti gumb ako bude trebalo... Vidiš, mogla bih to i starijem pokazati, nije neka mudrost. Mlađi zna.
Natrag u kuhinju i blagovaonicu: mene toliko ne smeta kad ljudi ne znaju kuhati, ali mi je muka kad vidim da ne znaju pristojno jesti (isto sve češća pojava, kako smo već ustanovili).
Samo da dodam - mm zna skratiti hlače i na mašini i bez nje. A kolega s posla šiva bolje nego ja.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.09.2014. at 12:50
pa eto, mislim ako ih zanima do 18 ce nauciti neke osnove, neka jednostava jela i slicno.
ali ako ih ne zanima, ne vidim svrhe da ih gnjavimo sa recimo pasticadom.
a osim toga ako je ozracje kuce da je hrana uzivanje, gust i slicno, mislim da ce to na ovaj ili onaj nacin ici u dobrom smjeru. barem je tako kod moje cure.
Posljednje uređivanje od seni : 22.09.2014. at 12:50
Bas me zapravo briga za hlace.
ili kupim prave velicine ili odnesem krojacici koja to obavi za 20 kn.
hlace rubimo 2-3 puta godisnje. Jedemo( nesto kuhano) 2-3 puta dnevno.
Neke osnove bi bilo dobro znati. Cak ne toliko kuhanja koliko pripreme hrane. I kupovine takoder.
da ne dobiju macka u vreci.
eee, odlično je mima spomenula. eto, moja mama je odlično kuhala i odlično kuha, al ne zna sašit gumb.
tako i ja.
i toliko mi je to antipatično da se ni ne trudim.
čak nemam niti jednu iglu u kući. niti konac.
nema.
to je sad stilska figura. naravno da nije dva dana. ali dijete moze nazvati roditelje, ima milijun knjiga, emisija, youtubova i slicno.
naravno ako ces biti j. oliver da ti treba puno vremena, ali za ove osnovne stvari...
Posljednje uređivanje od seni : 22.09.2014. at 12:53
Pa ne znam, možda se u dva dana ne može naučiti razvući kore za pitu, ali oguliti i skuhati krumpir i ispeći šnicle na tavi mislim da se može naučiti u pola sata. (ne znači da će šnicle biti super ukusne)
ja imam i iglu i konac, ali dalje od gumba ne znam. ana srecu dsad u svim ducanima imas mogucnot kada kupujes, da ti skrate, produlje, suze i tako to...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
