ja imam i iglu i konac, ali dalje od gumba ne znam. ana srecu dsad u svim ducanima imas mogucnot kada kupujes, da ti skrate, produlje, suze i tako to...
ja imam i iglu i konac, ali dalje od gumba ne znam. ana srecu dsad u svim ducanima imas mogucnot kada kupujes, da ti skrate, produlje, suze i tako to...
Bas me zapravo briga za hlace.
ili kupim prave velicine ili odnesem krojacici koja to obavi za 20 kn.
hlace rubimo 2-3 puta godisnje. Jedemo( nesto kuhano) 2-3 puta dnevno.
Neke osnove bi bilo dobro znati. Cak ne toliko kuhanja koliko pripreme hrane. I kupovine takoder.
da ne dobiju macka u vreci.
eee, odlično je mima spomenula. eto, moja mama je odlično kuhala i odlično kuha, al ne zna sašit gumb.
tako i ja.
i toliko mi je to antipatično da se ni ne trudim.
čak nemam niti jednu iglu u kući. niti konac.
nema.
Ovo me sjetilo na priču koju je nedavno ispričala kolegica - ima odraslog sina, već zaposlenog, ali on još živi kod mame.
I što - ona na godišnjem odmoru, sin ostao doma i trebala mu je ispeglana košulja. Lijepo je čovjek uključio youtube i pogledao kako se košulja pegla, pa udri. I bilo je ok. Jest da mu je sigurno trebaalo puuuuno više vremena nego nekome tko to inače radi, ali se snašao.
Pa lijepo, ako ti otpadne neki gumb s dizajnerske odjeće, paz' vamo (prvi na koji sam naletjela): http://www.youtube.com/watch?v=rQRq--7InTE
Pa ne znam, možda se u dva dana ne može naučiti razvući kore za pitu, ali oguliti i skuhati krumpir i ispeći šnicle na tavi mislim da se može naučiti u pola sata. (ne znači da će šnicle biti super ukusne)
moja mama odlično šiva, ja nemam pojma - valjda zato jer je ona odlično šivala. Hčleče mi rubi ili ona ili krojač.
Ali zato sama šivam gumbe
uglavnom, moja mama sve radi bolje od mene. Valjda jedino cheesecake radim bolje od nje, ali to je zato jer ona nikad prije nije čula za cheesecake
i još nešto - profesionalni kuhar u našoj firmi očajno kuha. Tak da kod njega ne jedem. A čovjek je išao u školu za kuhare
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 22.09.2014. at 13:56
Ima i jednostavnijih, he he he... http://www.youtube.com/watch?v=MjmUaWkzF-I
Danas živimo u super vremenu jer su sve informacije dostupne, upute, rješenja... To je odlično jer osim što možeš naći sve što te ikad zanimalo, možeš otkriti još cijelu hrpu raznih gluposti.
Ali istovremeno nam to daje i jednu lažnu sliku na kojoj onda gradino i "neš ti" stav. Sve to izgleda jednostavno. Neke stvari izgledaju vrlo jednostavno jer doista jesu jednostavne. Ali neke samo tako izgledaju. Kao balet. Lakoća, ljepota, jednostavnost. Dok ne probaš.
Ako želiš biti Jamie Oliver, onda vjerojatno jest važno kad si počeo, ali onda vjerojatno i pokazuješ sklonost od najmlađih dana.
Ja, s druge strane, poznajem čitav niz ljudi koji su počeli kuhati nakon dvadesete, pa kuhaju sasvim pristojno, a neki i više od toga.
Kuhanje, ono osnovno koje je dovoljno da prehrani obitelj, stvarno i je jednostavno.
Mislim da se danas u svijetu dogada jedna druga dimenzija , nesto cega nije bilo kad smo mi bili djeca.
u nase doba bake i mame su kuhale od pocetka . Mrkvica , krumpir i svinjske polovice preko sindikata.
znao si kako hrana izgleda u originalu.
jasno da danas ne moras znati kuhati. Mozes kupiti gotovo ili polugotovo. I to je hrana .
Ne moramo svi znati sve. Niti svi voljeti kuhati. Ali nije lose znati osnove. Kako kuhati, sto kuhati, kako kupovati...
kuhanje dode na kraju tog lanca.
Eto , svoje starije nezaiteresirano dijete moram nuditi da jede jer mu nije bitno pa zaboravi. Isto tako upravo je sad sam napravio kajganu sa sirom jer juhe zelio jesti cufte od jucer. Ne mora jesti podgrijano, ali barem da onda pojede jaja ili nesto sto je koliko toliko hranjivo i uravnotezeno.
Bila sam dva metra od njega , samo da znate ( obzirom da je plin i vruce ulje u tavi bilo u pitanju).![]()
uh, ja pak sve radim bolje od moje mame, a obje smo daleko bolje od bake
baka je znala podgrijat ragu iz konzerve i ispeći tost s putrom
mama zna skuhati jedno 5 jela
ja mogu skuhat što god hoću, znam peći kolače i torte do neke razine, ali ne znam zašiti gumb ili rupicu a da to nekako izgleda
tako da mi obiteljski napredujemo, baš me zanima što će sve moja djeca znati
btw, po mojoj mami mi obiteljski "nazadujemo"
njoj je cool ništa po kući ne znati i sramota je da joj kći zna kuhati i peći kolače, za šta su se onda feministkinje borile (među njima i moja baka koja je znala samo pogdrijati ragu iz konzerve) :rolleyes:
.......
a sad sam se sjetila da se taj cheesecake fakat i upotrijebio kao argument u moju korist
Moja je ljetno dijete i bila je kod bake u vrijeme rođendana i dogovorimo se mi da ću ja u petak navečer kad stignemo kod njih na more napraviti tortu za sutrašnji rođendan. Moja mama poznavajući moje kulinarske sposobnosti joj kaže da možda to nije dobra idejaA ona ju začuđeno pogleda i samouvjereno kaže , baka moja mama radi najbolju tortu
![]()
pa sve ovisi kako mi to obiteljsko "nazadovanje" ili "napredovanje" definiramo. da li to vezemo na domacinstvo, ili na nesto drugo, te zapravo da li nam je definicija toga uopce bitna.
pa mislim da svatko od nas ima svoje prioritete sto ga zanima i u cemu hoce biti dobar.
sreca je u tome, da sami mozemo birati, pa ako neko hoce konzerve, njegov izbor, a tko netko hoce rucak od 7 sljedova, isto tako njegov izbor.
meni je prilicno svejedno sto su moji baka i dida, odnosno mama i tata mogli ili ne mogli, dok ja sama biram sto hocu, a sto necu.
a isto tako mi ne pada na pamet mijesati se u njihov izbor, te ut o sto je njima dobro ili lose. to je njihov zivot. a ja imam svoj.
Posljednje uređivanje od seni : 22.09.2014. at 16:09
I ja sam organizirana i sve " stignem" ( vraga, koliko dugo se Dolega i ja dogovaramo za susret, neuspješno?)
Jer moram.
Jer sam sama, bez mame, svekrve, plaćene pomoći u kući.
Ali nisam ja mislila na to.
Mislila sam na one koje pokušavaju u virtualnom svijetu izgraditi sliku o sebi koja sa stvarnim svijetom nema veze.
jao
mene sram kad se sjetim prvih par godina svog kuhanja
ajme
hebemmu
drugi put ću kad krenem na gradilište zaključati temu
tko će sada nadoknaditi prošušteno gradivo?!
ja samo mogu potvrditi da je ovo što dolega priča istina i samo istina
i još, k tome, žena izgleda ko grom
druži se
djeca su joj krasna
nad njezinim kulinarskim uracima svi slinimo
nosi minice i kratke hlače
i tak
ona može
mojca, pojednostavni si zivot i (mislim da smo ti to vec prije nekog vremena savjetovali) nadi sposobnu cistilicu.
i razmisli sto zelis i sto moras. moras raditi zimnicu? ili imati hobi?
Svako malo isprobam novu čistilicu, dobra je dva-tri dolaska, a nakon toga postane ista kao i ova stara koju imamo valjda 15 godina.
Jednostavno je tako.
A zimnica nije hobi, fakat ne znam kako sam dospijela u taj svijet, već je kuhinja postala jedino mjesto gdje mogu probati nešto novo.
Moj atelje je postao kombinacija skladišta i peglaone, da bi izvadila boje i napravila mjesta za slikanje, trebala bi prvo sve pospremiti/izbaciti...
I istina, ranije dok nisam mogla spavati, kao što je sad slučaj, a to je bilo strašno rijetko,a sad je gotovo pa pravilo, lijepo sam čitala knjigu, a sad tipkam.
Peterlin, nadam se da je to istina što pričaš... Za sad ne zelim ići na ništa dva tri puta tjedno, jer je vrijeme koje bi propustila biti sa Smjehuljicom neprocjenjivo. A, i da odlučim ići, garant bi pola propustila jer md ne bi došao na vrijeme.
Pih, sto bih tek ja stigla napraviti da mi hobi nije tipkanje po forumu...
Ja iskreno vjerujem da većina ljudi funkcionira bolje (radi više i učinkovitije) što više posla ima. Ja ljeti imam posao na kojem sam 7 sati, tri sina, muža, brata studenta i tatu-nikadtežeodvilicedigao kojima kuham, perem, peglam i 5 obiteljskih apartmana koje perem kad su smjene i puuuno plahta za te apartmane. I sad je sezona gotova, i brat je otišao na faks i tata se vratio svojoj kući, i gostiju nema, a moja kuća je prljavija, ručci nemaju više dva, tri slijeda a ni na plažu mi se više ne da s djecom prije posla. Nije ni da je ljeti sve bajno, ali sigurno bajnije nego zadnjih 10 dana.
I meni je uvijek taaako čudno kad netko kaže da gumb ne zna zašit... U mom roditeljskom domu to je bila vještina koja se morala savladati do 8,9 godine života. Ja svoje to ne učim, i sad ste me baš zamislile... Moji sinovi jednog dana kad odu u bijeli svijet ni gumb neće znat zašit... Morat ću se pomirit s tim, jer ne stignem ja njih i jezike učit, i kuhat s njima, i u šetnje ić, i crtat Rimljane... i sad ste mi još i te gumbe navukle.
Posljednje uređivanje od casa : 22.09.2014. at 17:44
I meni vremena na forumu uopće nije žao. Ja cijenim svoje ovisnosti, one dodaju karakter mojoj ličnosti. Držim se one stare: J...š čovjeka bez ovisnosti!
alga, imal` bujruma?
usporedba kuhanja i sporta mi je promasena
za neke stvari treba poceti dovoljno rano, za druge je bitna samo praksa
pa ako se tome posvetis i sa pedeset
nikad nisam kuhala kao cura, pocela tek nesto u braku
ne kuham ni sad cesto, ali pratim recepte, procitam tips&tricks i ispadne sasvim ok
ja nekoj visoj razini od toga ni ne tezim
sto se djece tice, ja sam zlatna sredina
ulijevat mogu i sa cetiri godine, ali to sigurno nece biti vruca tekucina
motorika je ista, a rizik puno manji
mislim da su prilicno samostalni za svoju dob
bujrum ti znači: izvol`te, poslužite se.
dakle, ima li bujruma?
Apri, nema ….... evo, ja ne spadam u one koje stižu sve, nego moram stalno birati i raspoređivati što ću/kada ću/kako ću…imam fiksne obaveze i ooozbiljan dnevni raspored, gore nego da ja idem u školu..pa razvlačenje tijesta za štrukle spada u slobodne aktivnosti. Kada se nađe slobodnog vremena…a u raspoređivanju slobodnog vremena tijesto je u kategoriji daleko iza hobija/čitanja knjiga koje su doduše ispred tijesta u slobodnom vremenu ali duboko ispod druženja s djecom koje ima sve prioritete… kada se zbroji moj godišnji raspored, ispada da stižem sve, ali nikako u 24 sata, nego u 365 dana.
Citam i bezeciram buduce zetove koji su tako vjestimoje 12 g ne znaju i ne rade nis u kuhinji :lol
Sent from my iPhone using Tapatalk
I da, kuham u jednom loncu, nije uvijek express, ali toliko povrća koliko ja potrošim za jednu juhu ili rizoto, trazi puno vremena već i za pranje, čišćenje, sjeckanje, ribanje. Meso slabo trošimo, većinom to i cuvalica spece (piletinu), ali nije isto oprati jednu mrkvu koliko je Beti imala u svome foto stripu ili pol kile koliko ja stavim u juhu. I još sjeckam ribam...
i ja stavljam hrpe povrća
ali, zato je sjeckalica tu
heboga, nekako mi draže davati savjete o dojenju nego sjeckati mrkvu na jednake kockice
onoga trenutka kada odlučiš što ti je važno, sve će ti biti potaman, vjeruj mi
da je meni netko prije pet godina rekao kako ću djeci baručivati rođendanske torte
ili kupovati narezane i složene plate u intersparu... ja bih mu vratom zakrenula
a sad... sva sam ponosna na sebe što se sjetim 24 sata prije otići i naručiti
Imam sjecklaicu, Apri, već sam ti lani zahvalila na tom savjetu.
Ovu: http://www.elipso.hr/mali-kucanski/s...BOSCH-MMR15A1/
O sjeckanju mrkve vjerujem da znam dovoljno jer sam pohodila nekoliko tečajeva kod Pejića, a oni su od toga napravili čistu filozofiju. Ova sjecklaica mi služi za luk, češnjak, peršin, sladoled od banana, šlag na brzinu, lješnjake i sl na gubo...
Imam i http://www.elipso.hr/mali-kucanski/s.../TEFAL-MB756G/ dragi kupio za rodjendan... a nije znao da zapravo želim ovaj model http://www.elipso.hr/mali-kucanski/s.../TEFAL-MB8115/ koji sjecka i na kockice... ali i ovaj koji imam je super.
Riba korjenasto povrće, melje orahe poput starinskog ručnog mlinca (gornja sjeckalica me nije fascinirala po tom pitanju, ok je za nuždu, ali to nije to), istina puno vremena sam uštedila... ali i i dalje je količina posla koji se samo množi po kući u nesrazmjeru s količinom vremena.
Ključni problem je tome da sam ja sama, iako imam MD-a, sama sam... njega nema doma do navečer, a kad je doma onda to vrijeme nas troje provodimo zajedno, jer to je važno. I ono vrijeme prije nego on dođe, dok sam sama sa Smjehuljicom provodim s njom... jer to je važno. I usput tu i tamo nešto malo napravim s njom...
Sve ostalo radim prije posla, dižem se u pet ujutro (ili ranije kao jutros kad ne mogu spavati), jurim po kući ne bi li napravila, kuham, slušam dedin izvještaj o tlaku, bavim se vešom... i nikako da ulovim trenutak da bude sve na svom mjestu... stalno me neki klinac čeka da ga se primim. A radim samo minimum, čisti minimum.
Da, tak je to.... Za različita vremena (i obiteljske obveze) treba imati različite taktike organiziranja. Po principu najmanje štete.
Ja sam imala period kad sam naručivala torte (dok sam radila u firmi na drugom kraju grada, a djeca bila u jaslicama), a moji roditelji i dan danas znaju reći "naruči opet onu tortu, jako nam je fina" pa im udovoljim iako sad stignem i mogu i sama.... Zapravo ne sama, nego uz dvojicu sinova koji pomažu - jedan prži lješnjake, drugi ih melje... raspored posla postoji. I sve ide. Moj mlađi uživa slagati platu od sira i kulena, ukrašavati maslinama itd - nemam ja s tim nikakvog posla. ALI tome je prethodio duuuugačak period "kreativnog nereda" u kući. Preživjeli smo. Bilo je bitno da smo čisti, siti (a ne na hrenovkama), da su podovi oprani u vrijeme dok su djeca plazila po njima, a sve ostalo - izborna nastava, ako i kad se stiglo.
A od čistilice sam odustala onog trena kad mi je izvukla suđericu i iščupala ventil vode, napravila poplavu itd. Užaaaaas... Mislim da sam o tome pisala bar isto toliko puta kao apri o Boschovoj sjeckalici.
Već dva dana smišljam u glavi traktak koji bi se vrtio oko ove misli, ali ne stignem ga napisatiKad tamo, Apri me preduhitrila
Mislim da je to ključna stvar - što je NAMA važno.
Jer, da mene netko pita, ja bih mu se pohvalila da sam superžena koja sve stiže (osim u trenucima pms-a kada ludim i mislim da živim u kaosu i da se samo trudim, a ništa ne uspijevam). I kad bi netko onda vidio moju prekrasnu staklenu stijenu u stanu svu mutnu od dječjih prstića i čokoladne torte koja bješe mom sinu za rođendan daaavnih dana (da ne kažem mjeseci) rekao bi - vidi one što laže i hvali se naokolo i na forumu. Ili da mi nađe smeće ispod tepiha(ali to fakat ne radim).
Stvar je u tome da ja stižem ono što je MENI važno. A to je odrađen posao, skuhan ukusni ručak, oprano rublje, izbačeno smeće, usisan i oriban pod i kupaonica, šetnja i igra s djetetom, kava i kino s prijateljicama, večera s mužem, pročitana knjiga. I naravno, Rodin forum. Ostalo me apsolutno ne zanima.
Ja imam prijateljicu koja ima troje djece, radi teške poslove (koji uključuju dizanje u 4 h ujutro ili smjene do 23h), kojoj uvijek sve blista, ima ispečene krasne kolače i torte, spremnu zimnicu, predivan vrt pun voća, povrća, cvijeća i pokošene trave (ona kosi), bolesnu svekrvu, muža koji je često na putu, ona izgleda sjajno, ode s prijateljicama na piće. Ponekad je upitam je li joj teško, je li se umorila, je li poživčanila, ona kaže da jest, ali to zvuči kao da mi je to rekla samo, eto, da nisam jedina koja je umorna/živčana/sve joj teško. Inače se sama nikada ne požali. S druge strane, ona ne čita, ne ide u kino, ne voli ljenčariti i sl. Jednostavno je takva. A ja ne radim zimnicu, ne nakuhavam sarme, kolače odavno nisam radila i nemam vrt. Jednostavno sam takva.
Ponekad me uhvati manija čišćenja, spremanja i sl., ali to me ne ispunjava i ne čini me sretnom i zadovoljnom, više se osjećam kao rob svoje kuće, potrošena i nezadovoljna. Ako sam, pak, izašla na pizzu s prijateljicama, vratit ću se sretna i ispunjena u svoj dom, razgrnuti hrpu čiste robe da imam gdje sjesti i bit ću zadovoljna.
apri, daj mi reci za šta konkretno koristiš tu sjeckalicu?
ok, za usitnjavanje luka.
za povrće. za koji tip jela povrće?
gruntam si koliko bi meni bila od koristi.
malo prezam od tih kućanskih aparata koji mi na kraju završe u podrumu jer ih ne koristim.
i, šta mi se dogodi jučer?
siđem u podrum po blender. dolje mi je jer sam uzela veći pa mi za malo voća ili neke kaše uvijek bio nepraktičan.
nema blendera.
vidio moj muž da ga ne koristimo već dugo pa ga poklonio nećaku koji ima bebu.
i kojem će isto biti nepraktičan jer je veliki, a meni baš sad treba.
moram si ići kupiti drugi
šalim se. sama sam si kriva, stvarno ga godinama nisam upotrebljavala.
aj na pp
već sam dodijala i bogu i vragu![]()
ja vec dva rucka mrkvu, persin i luk isjeckala na sitno na tom cudu od Apri, a onda jednu mrkvu nasjekla na kolutice da se vidi da je ima
gotovo u tren.
napravila minestrone jucer, ali nisam u expresu, vec u normalnom loncu, krckalo se dok sam ih vozila na taekwondoo (je se tako pise)
e sad ti odmah mak, ne znam ja to ne meljem.
ali slicna koju imam doma melje secer.
Apriiiii jel moze mak?
ne znam
sigurno može, ako melje šećer i orahe usitno skroz
i ako u 40 sekundi od cijelih lješnjaka napravim maslac od lješnjaka...
ma može 100%
dođi k meni na jabuku
pa da vidiš šta je hektika, LOOOOL
Mojca, smanji ocekivanja i svedi perfekcionizam na nizi level
bit ce ti puno lakse
a kako malena bude odrastala, bit ce i vise vremena, sigurno