 |
|||
Lako je to reći, a teško izvesti, pogotovo kad zađeš u neke godine kad dugo imaš visoke kriterije. I ne pitajte kako znam - iz iskustva.emily prvotno napisa
Umijeće je napraviti kompromis.
I opet se vraćam na onu knjigu Paule Jhung koju svako toliko spomenem: Kako izbjegavati kućanske poslove
"Cveba" iz te knjige je kako koristiti klince koji ne žele nositi papuče da glancaju parkete hodajući u čarapama - samo im malo treba pripomenuti da ne zaobilaze kuteve, he he he....
Ma koji perfekcionizam...
Daleko je to od perfekcionizma. Ovo je čisti minimum.
Ali većina nas je iskusila par godina života ispod higijenskog minimuma, jer djeca nikad više neće imati 2 ili 3 godine, a prašine i pesjih dlaka će biti i prije i poslije toga.Ma koji perfekcionizam...
Daleko je to od perfekcionizma. Ovo je čisti minimum.
Hajde ti lijepo s curicom popodne skupljati kestene i žireve po kvartu, pa radite ovo: http://www.silux.hr/proizvodi/dodatn...oda-walk-clean
A kad bude trebalo čistiti, zažmiri na jedno oko.
Hvala.
Sh*t!Hvala.
Ovo sam mislila: https://encrypted-tbn3.gstatic.com/i...qoPseOpRtby9Fe
da, ali onda imam triput veću patnju zbog nedobro opranih čarapa
ili da svima pokupujem crne?
Moj E. ima crne, crne s plavim i sive frotiraste (iz Lidla, za nikakve novce).da, ali onda imam triput veću patnju zbog nedobro opranih čarapa
ili da svima pokupujem crne?
A možeš nabaviti i ovo (bit će fora neko vrijeme): http://www.silux.hr/proizvodi/dodatn...oda-walk-clean
Ima da vas sve pozovem u goste i obujem vam ove papuče.
Kupis termo i daš da obuku naopako dok glancaju. Na pravoj strani se neće ni vidjet da su otale prljave.
Ja moram nahvaliti svoj Boschov multipraktik bez kojeg više ne znam napraviti pošten ručak (mm bi rekao, ne znaš ni s njim
Mojca, potpuno te razumijem, prvo dijete, još malo... U toj fazi je i meni još bilo stalo da sve bude tip top. Sad me stvarno nije briga. Neću biti licemjerna, ja bih jako voljela da mi je sve uglancano i da imam takvu energiju da mogu iz dana u dan sve održavati tip top, ali stvarno nije vrijedno živaca, vremena i truda. Sigurna sam da ćeš vremenom to shvatiti.
http://www.njuskalo.hr/image-bigger/...a-13699598.jpg
Evo i mog ljubimca, zaboravila sam da ima cjedilo za agrume. Izgleda kao SF, ali stvarno je prejednostavan za rukovanje, presavršena stvarčica !
Ja moram nahvaliti svoj Boschov multipraktik bez kojeg više ne znam napraviti pošten ručak (mm bi rekao, ne znaš ni s njim
Mojca, potpuno te razumijem, prvo dijete, još malo... U toj fazi je i meni još bilo stalo da sve bude tip top. Sad me stvarno nije briga. Neću biti licemjerna, ja bih jako voljela da mi je sve uglancano i da imam takvu energiju da mogu iz dana u dan sve održavati tip top, ali stvarno nije vrijedno živaca, vremena i truda. Sigurna sam da ćeš vremenom to shvatiti.
I mene zanima koji je to model?
Ma koji tip-top... ni prašinu više ne brišem češće od jednom u deset dana i to samo s tamnih površina... sreća pa uz ovu silnu kiše i nije bilo tako puno prašine kao inače...
Stavila sam iznad sliku, vidiš li ?
Nema slike.
Možeš samo i napisati koji je model, pa ćemo mi naći sliku.
Ovaj bijeli nastavak s noževima je za sjeckanje, njega najviše koristim. Drugi bijeli nastavak je za ove metalne diskove. To su tri metalna diska za ribanje, rezanje na šnite i rezanje na štapiće. Svaki disk ima nož na dvije strane, pa okrećete disk ovisno želite li deblje ili tanje šnite, krupnije ili sitnije naribano povrće, itd. Ova posudica smještena iznad na multipraktiku je za sokove, to najrjeđe koristim. Ove dvije posudice za žutim umetkom unutra su za cijeđenje agruma, iscijedi ih do zadnje kapi, praktično ako pravite bokal limunade i slično.
Zakon!
ahahaha
ovo je već viši nivo
ja sam već duže vrijeme bez sjeckalice jer sam slomila plastiku oko noževa. I nikako da nazovem servis jel imaju zamjenski dio. Moja je u kompletu s mikserom. No nakon ovoga mislim si da bi ipak mogla uzeti ovu Boschovu
Posljednje uređivanje od larmama : 23.09.2014. at 09:59
meni je odlična ova koju je mojca linkala, ona željena
http://www.elipso.hr/mali-kucanski/s.../TEFAL-MB8115/
super je što sjecka na kockice i riba
moj blender kad melje orahe ih nekako smoči i nije to to kao na onaj mlinac
rehab, koji je to model?
Samo skupljam informacije i tako godinama (jer moj stari multipraktik nikako da rikne), ali zanima me.
rehab, kakav je to?
vjerujem tiemily prvotno napisaMojca, smanji ocekivanja i svedi perfekcionizam na nizi level
bit ce ti puno lakse
a kako malena bude odrastala, bit ce i vise vremena, sigurno
Lako je to reći, a teško izvesti, pogotovo kad zađeš u neke godine kad dugo imaš visoke kriterije. I ne pitajte kako znam - iz iskustva.
Umijeće je napraviti kompromis.
moji kriteriji su oduvijek niski
Baš o svemu ovome pričam jučer s frendicom koja puca po šavovima jer kako tvrdi- niš ne stigne.
Treba preokrenuti prioritete i sve ide.
Samo da se pohvalim da je jučer moj 4-godišnjak sa mnom kuhao juhu od bundeve: sjeckao je luk u Bosch sjeckalici, stavljao začine, vrhnje, miješao...Seka od 9g nije imala interesa za ništa...
I ovo je tipično - klinci dođu u fazu kad ih više zanima društvo nego mamina kuhinja. I zato je bitno četverogodišnjaku dati da kuha juhu od bundeve s mamom. Bar će znati da se i to može. A kad prođu "mali pubertet" (i kad se osjete sposobnim za nešto ozbiljnije) vratit će se u kuhinju. Barem su se moji vratili. S pol guzice dobrovoljno, a drugu polovicu smo malo potaknuli, he he he....
tako ti je i kod nas
on je sa pet pravio buhtle (sve što nije vezano uz pećnicu), a ona je sa 11 prvi put ispekla jaje
ali zato ona čita od 4. (prave knjige), a on ne zna spojiti četiri slova u riječ
i aj ti sad reci!
To već radimo.
Tamo gdje vodimo pesicu na fizikalnu je sve puno kestenja, uvijek se vratimo punih džepova. Jako je uzbudljivo skupljati kestenje po kiši... a tek bockave kućice.
e hebaj ga mojca, ne možeš po cijele dane skakat sa psom i malom po kiši i da ti bude čista kuća. ne greTo već radimo.
Tamo gdje vodimo pesicu na fizikalnu je sve puno kestenja, uvijek se vratimo punih džepova. Jako je uzbudljivo skupljati kestenje po kiši... a tek bockave kućice.
Meni je ovo o čemu dolega priča čisti sf. Ja sam se nekako nadala da ću postati organiziranija kad rodim, međutim to je eskaliralo.
Razumijem točno kako se Mojca osjeća. Nakon što skuham ručak, moram pospremati kuhinju oko sat vremena jer to kakav sam ja nered u stanju proizvesti radi jednog ručka neshvatljiv. To što je ručak uglavnom zbilja prefin mi na kraju prisjedne.
O planini neispeganog veša neću ni početi.
Mojca, žao mi je što ti je teško.
No rekla bih, par stvari, pa ako možeš i njih nešto izvuči onda super, ako ne možeš, onda zaboravi.
Ja mislim da je važno ono, što od nas čini (u globalu gledano) zadovoljnima, koliko toliko ispunjenima i uravnoteženim osobama. Ako nas to što mislimo da je važno čini kronično nezadovoljnima, umornima, prilično neuravnoteženima, itd... Onda nešto ne štima.
Svatko od nas ima i dane i tjedna i mjesece kad je na rubu snaga u ime nekog"višeg" cilja. No ako to od temporarnog pređe u kronično, onda je vrijeme za razgovor sa samim sobom.
Nije poanta ni u zimnici, ni u tome što radiš. Imaš ljude koji svakodnevno kuhaju pet sljedova, rade mermelade, zimnice, torte i sto čuda - no poanta je ako iz njih zrači entuzijazam, uživanje, ono " u skladu sam sam sa sobom i sa svemirom" onda je to odlično. Ne poznajem dolegu, ali recimo njen post mi tako zvuči.
No ako tome nije tako, ako je čovjek na rubu živčanog sloja, onda ni jedna zimnica, napravljena torta, opeglana košulja, ili neki poslovni projekt nije vrijedan toga.
Ja kad tebe čitam ( sjećam se i od prije, na sličnim temama) imam osjećaj, kao da se ti osjećaš kao da su ti se neke sudbinske stvari natovarile na glavu i tu tu ništa ne možeš.
Realno gledajući postoje naravno stvari koje su naprosto sudbina, ili koje je teško promijeniti, no ipak je sasvim dovoljan broj stvari koje itekako možemo promjeniti. Samo treba promijenti način gledanja
na stvari.
Pa eto par sasvim pragmatičnih prijedloga:
Kažeš, ni ne znaš kako si došla do toga da ti je kuhinja postala jedino mjesto isprobavanja? Pa nije ni važno. Naprosto izađi iz toga, odmah.
Kada ste navečer vas troje zajedno, lijepo budite zajedno tako da vas dvoje sjeckate tu mrkvicu ili što već i skuhate ručak za sutra. Pri tom se smijite i brbljajte sa smjehuljicom, blesavite se i
uživajte.
Ne znam kakvi su ti financijski okviri, ali razmisli i o tome, da umjesto sa te izbezumljije filozofija sjeckanja mrkvice od pejića, da naprosto naručiš jelo kod njih. ( ne znam koji su im cijene, ni njima ni nekim drugim bio dostavama, istraži)
Umjesto da zimnicuješ, uloži to vrijeme da nađeš dobru čistilicu. Kad imaš novac za nju, prilično je nerazumno da plačaš loše obavljen posao. Vjerujem tvom iskustvu, ali matematički statistički je logično da postoje i dobre i sposobne.
I prvenstveno, odmakni se od toga što je važno i što moraš. I razmisli što te veseli, što te čini živom, što želiš da tvoj život jest. Samo taj jedan jedini imamo.
Nije važno što osoba A može. Ti nisi osoba A. Ti si osoba mojca. Pa ako tebe taj multitaskig uništava, onda on nije za tebe. Za tebe je nešto drugo. A što to drugo jest, moraš sama pronači. A prepoznati ćeš lako. Jer ćeš biti živa, nasmijana i u ljubavi sa životom.
Ps. Razmisli da za probu, ti i tvoj dragi malčice zamijenite uloge.
Mojca, žao mi je što ti je teško.
No rekla bih, par stvari, pa ako možeš i njih nešto izvuči onda super, ako ne možeš, onda zaboravi.
Ja mislim da je važno ono, što od nas čini (u globalu gledano) zadovoljnima, koliko toliko ispunjenima i uravnoteženim osobama. Ako nas to što mislimo da je važno čini kronično nezadovoljnima, umornima, prilično neuravnoteženima, itd... Onda nešto ne štima.
Svatko od nas ima i dane i tjedna i mjesece kad je na rubu snaga u ime nekog"višeg" cilja. No ako to od temporarnog pređe u kronično, onda je vrijeme za razgovor sa samim sobom.
Nije poanta ni u zimnici, ni u tome što radiš. Imaš ljude koji svakodnevno kuhaju pet sljedova, rade mermelade, zimnice, torte i sto čuda - no poanta je ako iz njih zrači entuzijazam, uživanje, ono " u skladu sam sam sa sobom i sa svemirom" onda je to odlično. Ne poznajem dolegu, ali recimo njen post mi tako zvuči.
No ako tome nije tako, ako je čovjek na rubu živčanog sloja, onda ni jedna zimnica, napravljena torta, opeglana košulja, ili neki poslovni projekt nije vrijedan toga.
Ja kad tebe čitam ( sjećam se i od prije, na sličnim temama) imam osjećaj, kao da se ti osjećaš kao da su ti se neke sudbinske stvari natovarile na glavu i tu tu ništa ne možeš.
Realno gledajući postoje naravno stvari koje su naprosto sudbina, ili koje je teško promijeniti, no ipak je sasvim dovoljan broj stvari koje itekako možemo promjeniti. Samo treba promijenti način gledanja
na stvari.
Pa eto par sasvim pragmatičnih prijedloga:
Kažeš, ni ne znaš kako si došla do toga da ti je kuhinja postala jedino mjesto isprobavanja? Pa nije ni važno. Naprosto izađi iz toga, odmah.
Kada ste navečer vas troje zajedno, lijepo budite zajedno tako da vas dvoje sjeckate tu mrkvicu ili što već i skuhate ručak za sutra. Pri tom se smijite i brbljajte sa smjehuljicom, blesavite se i
uživajte.
Ne znam kakvi su ti financijski okviri, ali razmisli i o tome, da umjesto sa te izbezumljije filozofija sjeckanja mrkvice od pejića, da naprosto naručiš jelo kod njih. ( ne znam koji su im cijene, ni njima ni nekim drugim bio dostavama, istraži)
Umjesto da zimnicuješ, uloži to vrijeme da nađeš dobru čistilicu. Kad imaš novac za nju, prilično je nerazumno da plačaš loše obavljen posao. Vjerujem tvom iskustvu, ali matematički statistički je logično da postoje i dobre i sposobne.
I prvenstveno, odmakni se od toga što je važno i što moraš. I razmisli što te veseli, što te čini živom, što želiš da tvoj život jest. Samo taj jedan jedini imamo.
Nije važno što osoba A može. Ti nisi osoba A. Ti si osoba mojca. Pa ako tebe taj multitaskig uništava, onda on nije za tebe. Za tebe je nešto drugo. A što to drugo jest, moraš sama pronači. A prepoznati ćeš lako. Jer ćeš biti živa, nasmijana i u ljubavi sa životom.
Ps. Razmisli da za probu, ti i tvoj dragi malčice zamijenite uloge.
Hvala draga...
krenuti ću od p.s.-a: MD radi dan i noć, doslovno, ulaže silan napor da mu firma preživi. Ranije ih je bilo četvero, sad je sam. Odlazi ujutro oko 9, vraća se oko 7 navečer, zajedno smo do 10 navečer, mi odemo spavati, a on sjeda za komp i radi do cca 2. Prošeta pse, baci smeće, počisti kuhinju ako ja ostavim krš nakon večere. Na godišnjem je zadnji put bio u jesen 2011.
...
Uf... napisala sam niz rečenica koje sam izbrisala, jer idu predaleko da bi o njima pisala po forumu.
Hvala ti na postu.
A sad idem malo u wc cmoljiti nad svojom sudbinom, a onda raditi svoj super kreativan i extra ispunjujući korporacijski posao.
I još mi je nešto palo na pamet. U ovom mom 10godišnjem stažu na forumu, ne sjećam se ni jednog muškarca, koji je kukao i žalio se oko organizacije prašine, torti, zimnice i inog.
Kod bolje raznislim, otkad sam mama, nisam ni jednog takvog upoznala. Ne sjećam se je ikad ijednoga kojeg sam upoznala u parku, u vrtiću morila ta problematika.
Možda se i od njih nešto može naučiti.
Posljednje uređivanje od seni : 23.09.2014. at 10:43
Joj, Mojca.
Za početak otkantaj vreće s robom koje ti se motaju po nogama jer je očito da ti to stvara pritisak.
Drugo, kaj će ti čistilica koja će ti prati samo podove i prozore.Prozori fakat ne moraju biti čisti svaki tjedan.
Bolje da ti veš pegla.
Traži drugu, najozbiljnije.
i btw. ja nikako ne kužim to sa sušilicom...svoju uključujem pretežno po noći i vadim veš tek drugi dan popodne i nikad, baš nikad ne moram taj veš peglati, samo ga lijepo složim
Potpis. Kakvi prozori svaki tjedan, dobro je i jednom u dva mjeseca
Potpisi i na postove koji slijede.
E, a zar sam ja igdje spomenula da prozore treba prati svaki tjedan?!
Mojca, što je zapravo tvoj problem?
u životu nisam (ni mm) prala kupaonu svaki dan, prala podove svaki dan, niti spremala kuhinju u 6 ujutro. Ne što bi to bilo per se loše, nego zato što mislim da to čovjek treba raditi ako ga to veseli, a ako ga ne veseli, nego izbezumljuje, zašto to uopće radi?
Pa ni mene to ne veseli, ni najmanje, ali s obzirom da nas 5 projuri nekoliko puta dnevno kroz kupaonu, normalno da je zmazana.
I lakše mi je održavati nego subotom ribati ko manijak
Problem je što je nestao balans.
Ranije smo bili sami i čistila sam jednom tjedno, kuhala sam svaki dan (isto tako ujutro, takav sam tip), ostale dane sam jurila okolo, imala isplaniran svaki vikend po tri mjeseca unaprijed, putovala, bavila se svim i svačim. Odnosno, skupa smo sve to radili.
Radila sam u istoj firmi... ali je odnos punjenja i pražnjenja bio puno bolji. Sad punjenja ima malo i rijetko.
Mojca dok tebi ne klikne u glavi nista mi ne mozemo napisati a da ti pomognemo.
vjeruj mi na rijec,prosla na sovojoj kozi. meni je trebalo da se preselim u veci prostor, da konacno shvatim da ne trebam biti rob istome.
evo ja se ucim kako skuhati jelo sto brze i sto jednostavnije a da moze za sutra. i sad ako si stavim standard ko apri da mora biti sviujeze kuhano, mam bi skrenula na vracpu jedan dan, umjesto nastavila put sela.
ne mogu. djete je doma oko 12 sati i sta da ceka mene dok dodjem oko 16.15, pa dok skuham ma kako bilo brzo. e pa nece zivjeti na salamama. i kad sve to prelomis u glavi da moze biti neko vrijeme hrana u frizideru, onda ide lakse.
a cistoca je pola zdravlja, ja sad ucim zivjeti sa s drugom polovicom. i ne da da mi se nakuplja krama bilo kakve vrste doma. jucer sam sredila balerinin ormar i odmah robu razdijelila po susjedstvu. nema vise cuvam ovo za ovog a ovo za onog, jok odmah i to najblizem. koji moze to primiri odmah.
Mojca, ja sam se tako osjećala kad su djeca bila manja
iako je kuća uvijek bila čista i naočigled sve po psu
znaš dokad sam bila nezadovoljna?
dok nisam počela izlaziti
OPET!
nakon puno godina isključivog majčinstva
(jer ja nisam znala drugačije)
otkako izlazim i družim se sa svojim curama, sve mi je super
ti si puno sama
a to nije dobro
Istina, otkad sam mama sam izašla s curama tri puta (svaki put zbog neke MPO teme).
Nego ti fali balans - ispravak
ja bih završila u ludnici da perem i čistim svaki dan.
teta čistilica mi je jedna od najboljih investicija ikad, radije ću bit gladna nego da nemam čistilicu.
ona mi dođe jednom tjedno, sve očisti i popegla muževe košulje ako ih ima. ništa drugo se u našoj kući ne pegla, jest zgužvano nakon sušenja, ali se sve samo od sebe poravna kad složim u ormar i stavim na dno hrpe (npr. najčišća majica ide ispod svih ostalih majica, dok dođe na red, speglana je LOL)
usišemo možda još jednom tokom tjedna, jer imam i pesa i troje djece pa se skupi. s tim da nekad usišem ja, nekad MM, a nekad najstarije dijete.
kupaone ne diram, dovoljno mi je to jednom tjedno što čistilica opere. ako se nekaj jako zmaže (npr. 3,5godišnji sin je nedavno prešao na pišanje u wc školjku pa sve zalije), onda to samo prebrišem jednokratnim maramicama za kupaonu.
i inače me te jednokratne maramice spašavaju, npr. kad imam nekaj ljepljivo po podu, ne pada mi na pamet vadit krpe i prat pod, nego samo fleku obrišem s maramicom LOL
kuhinja, kako kad.
nekad mi se da očistit, nekad je ostavim prljavu i u mrvicama 3 dana. ili dok ne dođe čistilica LOL
bome i ovo je tocno sto Apri kaze, odi van, ujutro ne vidis nista od toga sto si nabrojala
Mi imamo dvije kupione i obje su prljave pol sata nakon ribanja od poda do plafona, pa mi je svejedno, prala ih jednom tjedno il svaki dan. Pa ih ribamo jednom tjedno. I ja ko Lutonjica obrisem ako je neko sranje, ostalo čeka. Ja brišem krpom, nemam vlažne maramice jer bi ih moji satrali za dan dva, valjda bi brisali i nos i guzicu i olovku u bilježnici maramicama. O maloj da ne govorim. Jednom je nasla neke u autu i ostavljala ih putem do susjeda, svakih pol metra. Našla sam ju bez problema, ko Ivica i Marica kuću... Istina je da, što bi rekla moja frendica, balansiramo na rubu higijenskog minimuma. To je činjenično stanje, koje nije baš nešto čime se ja volim hvaliti, kao nešto u stilu vid me kako sam opuštena, nego trenutno nije moguće ostvariti više na tom polju. Druge su stvari puno važnije.
Mojca, mislim da sad kužim.
Ne muče zene zimnice, begovic ti Falun balans i čini ti se kao da si uhvaćena u kavez. E sad problemi koje si nabrojala
dragi previše radi
tebe tvoj posao (ako sam dobro isčitala između redova) te bas ne veseli
te ti fale putovanja planinarenja itd
jest to malo kompliciranije, no uvijek ima neki put.
pa već to da definiras problem (a on nije čista kuća, ni ručak) je već prvi veliki korak.
Vjeruj mi, kad zaista detektiraš probleme, nazoveš ih pravim imenom, stvari se i nesvjesno počnu pokretati.
Dijagnoza točna.
Znam ja to.
Zna i on.
Thx.
I ja mislim za nas da balansiramo na rubu higijenskog minimuma.
Ref na Martu.
Posljednje uređivanje od Mojca : 23.09.2014. at 11:22
Seni je ubola bit, ono što sam ja htjela napisati, ali nisam znala kako. Okreni se onome što te istinski veseli.
I da, vlažne maramice spašavaju stvar, a danas imaš kakvih hoćeš - za prozore (oduševile me dm-ove), drvni namještaj, kuhinju, kupaone...
Važno je ne gomilati suvišne stvari, neka se ta tvoja rodbina dogovara oko robe bez tebe.
Čistačici prepusti ono što je tebi najgore i najnapornije.
Kad tm dođe doma, ti odi s prijateljicama na kavu, ili jednostavno prošetati sama, uroniti u toplu kupku ili slično. Nikoga neće ubiti jedna večer koju niste proveli skupa, ma koliko se rijetko viđate.
I opet se vraćam na ono što je Seni napisala, razmisli što te čini sretnijom - domaća zimnica ili sat vremena kave i dobre knjige.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
