 |
|||
i ja sam umjetnica. u nedostatku kreativnog ispuha i ja kuham kerefeke i izvodim gluposti. volim to i onda se trudim da to budenesto sto je mojima jako fino pa da hoce cistit zamnomhehe. ja otvoreno kazem meni se radi npr 4 boje cokolade ko ce pomagat ko cistitposlije i ak im se jede super ak ne ne. oniimaju coksu a ja na forum.
Ja obozavam landrati, kad sam bila u tvom stanju MM me poslao jednom u Kopenhagen da se vidim s frendicom na 4 dana, a drugi put na Island 9 dana s frendicama. svake godine mi da tjedan dana, on ode sa klincima kod mame na more.
on smatra da nam je to neophodno da bi mogli prezivjeti godinu. i to on bas tako kaze, to ti je da prezivis.
prvi put smo zajedno ove godine otisli na 5 dana bez djece. i njemu je tesko sve to organizirati.
da, ziher će Mojca čistiti mokrim maramicama
isto ko i ja
radije ću jezikom lizati, majke mi
ko zna,mozda je nevolja okrene na mracnu stranu.apricot prvotno napisa
Prešla sam djelomično. Počela sam nemilo trošiti plastične vrećice za zamrzavanje.
hahahahahaha, kako si eksplicitna.
Imali smo već takvu temu, ali dobro. Ja sam na Seninom tragu.
Mojca, ti si puno okretnija, sposobnija i angažiranija u kući od mene. Ali mene to ne muči. Ok, da imam pse i svekra kod sebe, vjerojatno bi me mučio sličan nedostatak vremena, ali isto mislim da trebaš još jednom razmotriti prioritete.
Ja bih rado da sam entuzijastična u kuhinji. Voljela bih raditi zimnicu i čajeve od bilja koje sam uzgojila ili ubrala...kuhati svaki dan nešto novo i dobro. Bilo bi dobro da znam uređivati interijere. Da znam popravljati stvari. Da imam vremena pratiti svjetsku književnu scenu. Da imam barem jednog tustog macana u stanu. I, naravno, da smo svi siti nakon originalnih jela, dobre volje, da stan blista. A da smo vikendima stalno po izletima.
I svašta nešto. Ali ne stignem. Ne stignemo. I sad pitanje je slaganja prioriteta, što me čini nesretnom, a što sretnom, što me čini frustriranom, a što zadovoljnom...
Ja sam si ovako posložila prioritete:
- mala mi je najvažnija, svakoga dana, nakon vrtića, provodimo puno vremena zajedno. Ne u kuhinji, već u parku, u šetnji, po događanjima, od aktivističkih do kulturnih...Ok, budemo nešto i u kuhinji, zna baratati suđem od stakla i priborom za jelo i priborom za kuhanje (tuče meso, miješa, miksa i sl.)
Važan mi je i MD zato ga stalno tacam da se i on pridruži, ali isto kao Mojcin MD spašava firmu i radi više od mene. Ali ipak, kad je meni frka s poslom, na scenu nastupa on. Ili ponekad bake, iako, s obzirom da imamo 2 bake i 2 dede, ne koristimo ih koliko bismo mogli, nekad ni jednom tjedno.
Kad dođe beba to će nam vrijeme biti još važnije i još potrebnije, ali tada će morati preci više uskočiti.
- onda mi je važan posao. Važno mi je ono što radim i želim imati vremena za to, ako nemam dovoljno vremena za posao, budem živčana. Ovih dana sam u jako, jako velikoj gužvi, ponekad mislim da ću roditi na dnevnoj bazi, iako mi fali još dva mjeseca, ali s druge strane uživam u onome što radim.
- onda mi je važno da je prostor oko mene uredan i čist, ali mi nije važno da ja to radim. Nema problema za pospremanja na dnevnoj bazi, ali za tjedna pospremanja i čišćenja nemamo vremena, odnosno imamo, ali to onda znači da trebamo žrtvovati jedan dan za vikend. Dogovorili smo se da to ne želimo i zato nam dolazi teta koja čisti i pegla. I naravno da loše pegla, ali zaboli me. Jer i to je bolje nego da peglam ja ili gnjavim MD-a.
- e sad, kuhinja. Imam problem sa stavom da mi je boravak u kuhinji gubljenje vremena. Bila bih najsretnija da je uopće ne moram koristiti. Ali moram pa je koristim minimalno, spremam jednostavna jela ili ponekad skuham juhu, gulaš ili maneštru pa imamo za više dana. Kuha i MD. Ne, nije mi neugodno čekati da on dođe s posla i da skuha večeru jer je i moj dan bio ispunjen, aktivan i naporan. Tu dijelimo posao, iako ja malo više potežem. Za kompliciranija jela čekamo da nam ulete bake i djedovi, ponekad je to 2 x tjedno, ponekad jednom u 2 tjedna. Ponekad naručimo. Ponekad odemo van. Snalazimo se. Ako nešto isprobavam u kuhinji, onda to znači da stvarno imam dosta vremena.
- jedan od prioriteta mi je društveni angažman, ako nemam vremena za neke svoje druge aktivnosti i volontiranja, onda me i to čini nesretnom pa pokušavam i za to naći vremena.
- od prioriteta (obaveza) koje ne stignem ima samo jedan za koji nemam vremena i koji me kopka i čini dijelom frustriranom.
Dakle, od mene kućanica može biti tek kad odem u penziju, ako i tada. I ja sam pomirena s tim, iako mi nabijate komplekse, mada ne toliko velike jer uglavnom ne razumijem o čemu pričate kad pričate o kućanskim aparatima, home made sredstvima za čišćenje i higijenu, o kuhanju kompliciranih jela itd. Većina topika ovdje mi je SF, ali da sam puno naučila, jesam.
Kad prestane gužva, napišem ono što moram već dulje vrijeme, nabavim si i macana...i možda krenem učiti kako se rade paprike i sarma, a možda kupim i sjeckalicu. Mislim, dobila sam za rođendan prije koji mjesec onaj aparat za raditi nešto (blender?)...i nisam ga još otvorila. Malo mi je neugodno, ali šta ću...
Uglavnom, Mojca, manje kuhinje, više ateljea. Pojednostavi kuhinju, zimnicu i sve ostalo odgodi. Čišćenje prebaci. Ja bih tako na tvome mjestu.
Ma kakav atelje uz Smjehuljicu. Probala sam, njoj dosta za pol sata...
Nije to nešto gdje si sat vremena na dan... bar ja nisam. To je proces koji traje par dana. Bar kod mene.
jednom u dva mjeseca?!
pa zašto?
osim ako su položeni horizontalno
evo, ja sam svoje oprala dosta prije uskrsa
sad gledam u njih
blistaju
ne kužim
Ja krovne nisam oprala bar dvije godine. Snijeg to napravi umjesto mene.
Ljetos u tom mom tjednu gledam ja prozore, gledaju oni mene, zakljucim bolje u sumu sa susjedama, nego pranje prozora, jer ovo ljeto im ne ide na ruku. ko je prao prozore na ovim kisama, pa to stvarno nema smisla.
Napisala si da ti je čistilica dobra smao za podove i prozore, ter se tu odma zakljčilo da ti pere prozore svati tjedan.
Mojca, nekad sam pratila jedan kulinarski blog. Zvao se Aubergine, sweet & green, pisala ga je neka umjetnica, u periodu dok je imala malo dijete, pa je bila okrenuta njemu. Recepti, fotke i postovi na tom blogu bili su predivni. I onda je jednog dana napisala, sad se vraćam svome poslu, ajte bok, adio, au revoir... Moraš naći načina da se baviš onim što voliš, sto te zanima i gura dalje. Higijenski minimum je tu sporedna stvar. Nitko ne živi od higijene, nego od inspiracije.
Pa bavim se, Smjehuljicom.
Već sam jednom davno napisala tu na nekoj temi o tome kako je teško biti mama. Meni je lako biti mama, teško mi je sve ostalo.
Evo malo zdrave pameti - imaš dijete u VRITIĆU na adaptaciji (v. topic o tome).Pa bavim se, Smjehuljicom.
Već sam jednom davno napisala tu na nekoj temi o tome kako je teško biti mama. Meni je lako biti mama, teško mi je sve ostalo.
Pa si sva luda.
Pa nemaš energije za doma (i to sad stvarno nije prioritet).
Pa ti sve izgleda gorje nego stvarno je.
Do Božića bude bolje. A ako ti bude frka za božićne kolače, vičiiiii, nismo preko svijeta.
Sretno!
bit će bolje kad klinci budu veći samo od sebe. em manje zmazu em nesto i pokupe pomognu. kad su ovo dvoje većih bili mali bila je koma i ja sam otvarala ovakve teme. sad imamo bebu i jedan dan jedan klinac sauga drugi dan drugi brise podnije po psu ali cisce je nego kad sam ja morala sve. imala sam cistilice i sad midode ako je frka, klinci su mi bolji, rade kako sam ihja naucila, a ne po svom. iakosu cijeli dan u skoli pravilo je da morajuobavitijedan kućanskiposao na dan i vikendom nafrljimo glazbu i svatko radisto je odabrao i gotovi smo za sat vremena s cijelom kućom. mmuzme bebu jer ju malo vidi prektjedna isto nonstop radi. namaje lakse od kad je to tjedno ciscenje neka zabavna radna akcija dugo je trebaloda povezem da moje kukanjetjera djecu od kuhanja i ciscenja. od kad smijeplesat dokbrise prasinu curki je to omiljen zadatak. kad sam stalno panicarila oko higjenskog minimuma svi su bjezali cak i mm. od kad sam se ja pomirila s timda milion nas u malom stanu nema sanse da ikad bude super odonda je jako dobro.
Mene zanima kako izgleda to vaše svakodnevno čišćenje kupaonice? Ja sam sama s 4 muškarca od kojih 2 još ne ciljaju najbolje, i svako jutro obrišem kupaonicu, krpom i octom, i mislim da je to dovoljno, a jednom tjedno ju očistim, operem. Nije mi jasno što imate prat svaki dan? Ili su naši standardi pranja različiti...
Mojca, iskreno mislim da si zabrijala da ti je teže nego li je. Msilim, koliko sam shvatila imaš krasno dijete, divnog muža, ok svekra i pse, posao i energije da svakodnevno kuhaš i pereš kupaonicu. Realno, mislim da si u goRnjih 0.0001% svjetskog pučanstva. Ako muž puno radi, znači da posla ima; ako je dijete zahtjevno, znači da je zdravo i znatiželjno; ako pse treba vodit u šetnju, znači da su zdravi; ako ti vidiš mane čistilicama, znači da vidiš, ako te posao ne veseli a nekad je, znači da te može ponovo veselit. Mislim da ponekad treba stati na loptu i shvatiti da trebamo biti zahvalni na svemu što imamo, a to što imamo nije došlo samo od sebe, puno smo sami zaslužni. Ako se osjećaš umorno, pa odmori se i nemoj prat kupaonice svaki dan ili nemoj šetat pse pola sata nego 5 minuta ili nemoj skupljat kestene s kćerkom, nego ih crtaj dok ležiš na kauču. I najvažnije jedina stvar koju čovjek može promijeniti uvijek i svugdje je vlastiti stav prema životu, a to je ujedno i najvažnija stvar.
Posljednje uređivanje od casa : 23.09.2014. at 11:45
Pa fino se dogovoriš sa svojim muškarcima - neka sjednu na školjku ili neka počiste za sobom. Ja iza sebe ne ostavljam zapišanu školjku, pa očekujem i od mm i od sina da ostave čisto za sobom. Osim ako će oni čistiti kupaonu, u tom slučaju nek pišaju i u školjku, i po školjki, i oko nje. I, obavezno isprati kadu od dlaka nakon tuširanja.
Ne znam, ta zapišana školjka je definitivno nešto što ne mogu podnijeti, bilo kakav drugi nered može doći u obzir. Čak sam razmišljala da stavim u gostinjski wc natpis, ali ne mogu biti toliko bezobrazna
Prestani potiskivati perfekcionistu, zatuci ga.
Da probam rakijom?
Casa, Lijepo i uglavnom istinito ali, previše selfhelp priručnika sam prelistala, a neke i pročitala... ne pale ove fore kod mene.
meni je odlična ova koju je mojca linkala, ona željena
http://www.elipso.hr/mali-kucanski/s.../TEFAL-MB8115/
super je što sjecka na kockice i riba
moj blender kad melje orahe ih nekako smoči i nije to to kao na onaj mlinac
Dodaj u orahe par zlica secera dok ih meljes.
Ma ja nisma ni jedan selfhelp priručnik pročitala, nego ti iskreno kažem, zabrijala si, i s pranjem i s jadom. Govorim iz iskustva, lijepo se okreneš oko sebe i shvatiš to je život kakav sam stvorila. I ono što ne valja i što valja. Ti bi bila u svom ateljeu, i s dragim i s malenom, u savršenoj kući dok se krčak ručak po Pejiću. A ja bi da su mi noge duge 1,20 m, da mi je muž 20 kg mršaviji, da imam za čistilicu makar i lošu, da imam posao i da se moji prijatelji presele 350 km par kuća do mene. Pa nemože mi bit, al šta da sad čemerno mislim kako mi je teško jer su mi noge kratke, jer mi je muž debeo, jer nemam para za čistilicu a nekad sam imala, jer radim sezonski posao za sss, jer su mi prijatelji daleko i nemam s kim progovorit koju pametnu pa stokam lokalnog knjižničara o čemu sam već pisala na forumu? Mislim, nekad me ulovi neraspoloženje, ali se osvrnem oko sbe i shvatim da sam zdrava, da su mi djeca divna, da imam bar nekakav posao, da me muž voli i ja njega...
Je... i ja sam to osijestial pred dva tjedna kad nema je pesica bila na rubu... podsjetila nas je na bitno.
A kad smo kod bitnog, sad bi recimo bilo bitno da počnem nešto i raditi danas... kad me već plaćaju za to.
Mojca, jel ti uživaš skupljati to kestenje? ja mislim da ja ne bih uživala i onda bi me to frustriralo jer ne bih uživala onak autentično
ja volim ići u gradovo kažem onako iskreno.
ako sam radila nešto za mene glupo, onda me poslije muči što bar nisam suđe sredila.
možda ti se malo skupilo i bit će bolje čim se monotonija malo prekine
Mojca, jel ti uživaš skupljati to kestenje? ja mislim da ja ne bih uživala i onda bi me to frustriralo jer ne bih uživala onak autentično
ja volim ići u grad
ako sam radila nešto za mene glupo, onda me poslije muči što bar nisam suđe sredila.
možda ti se malo skupilo i bit će bolje čim se monotonija malo prekine
Volim skupljati kestenje. I kamenje. I lješnjake. I to od prije Smjehuljice. Uživam to raditi s njom. Autentično.
Jučer smo čekale MD-a na kiši pod jednim stablom kestena, bez kišobrana, dobrih 10 minuta čiste uživancije.
(To ne znači da ne volim grad i kazalište.)
Ja ostala tamo na orasima, a vi vec na rakiji :D
e, hvala za savjet!
dakle, volim da su mljeveni orasi onako leteći, a ne sljepljeni. nadam se da si me razumjela. ne znam što može ocat pomoći, ali ne škodi probati.
Mojca, rakija leči sve bolesti.
Još malo offtopičarenja za kreativce - meni je ovaj period vrtića bio prekrasan - u kući boje, glina, raznorazni materijali, slano tijesto, razna slatka tijesta....
Ma to je tako taaaako brzo prošlo. I sad nemam prilike izvući tempere i slično.
Mojca, posudi mi Smjehuljicu tu i tamo popodne da malo guštam s malim djetetom.
evo, vidiš kako smo različite
ja se ovog užasavam :D
I ja, više bi me frustrirao nered koji ostaje nakon toga, nego što bi me radovao taj kreativni procesevo, vidiš kako smo različite
ja se ovog užasavam :D
Mene ne - ali snalazila sam se dobro: veeeliki papir (pakpapir ili novine ili onaj stolnjak za jednokratnu upotrebu) na stol, a kad je gotovo - skupiš sve i frk u smeće!I ja, više bi me frustrirao nered koji ostaje nakon toga, nego što bi me radovao taj kreativni proces
Za glinamol, glinu i plastelin imali smo pladnjeve. Na stolu je bio stolnjak od voštanog platna. Neš ti nereda - pa to je lako pospremiti u sekundi. VOdene boje frk pod slavinu da se isperu, kistove isto, sve frk na balkon da se osuši i game over.
Veći nered ja napravim kad krojim i šijem nego što je bilo ovo. A još smo morali uvijek sve skloniti prije večere, jer nemam dva stola - sve smo radili na tom jednom jedinom kuhinjskom.
Dogovoreno!
Molim te vrati ju tati, dok ja drmam po rakiji.
ja se slažem s casom.
pojadaj se ti nama, zato smo tu
ali ti si već odredila svoje prioritete: do večeri dijete, navečer muž i dijete.
kod mene bi to uključivalo još ponešto, iako dijete i dalje na prvom mjestu - kod tebe isključuje sve ako je potrebno.
i ti s time živiš, to je tako. samo još trebaš naći načina kako da budeš na miru s time.
kad poželiš da bude drugačije, bit će.
Slažem se rehab, ali moji dečki ne zapišavaju školjku namjerno, nego slučajno. Jedan ima 5 godina i kad trpi jer se zaigra ne može kontrolirat kad će počet piškit pa tim prvim mlazom popiški po školjci, a najmlađi ima tri godine i kad stane na onu klupicu teško mu je održavat ravnotežu, i držat pimpilimpića i ciljat. I nije mi to toliki problem da bih ih tjerala da peru wc za sobom. Muž ne da da sjede, jer je u Dalmaciji to krajnji dokaz papka te smatra da tako ne mogu ni naučit naciljat. J apuštam djelomično jer se slažem s mm, a djelomično jer sam tako krasna i tolerantna osoba...
Posljednje uređivanje od casa : 23.09.2014. at 12:13
Da, ja sam svog sina učila da sjedi, dok ga se mm nije dočepao... Ne znam zašto im je toliki issue to sjedenje...
Posljednje uređivanje od rehab : 23.09.2014. at 12:14
Nek idu na instrukcije mm-u i mom starijem sinu (oba visoka preko 180). Oni tvrde da nema šanse noću ili ujutro naciljati točno s te visine, pa lijepo sjednu i koga briga? Mlađeg to ne muči, ali isto ujutro zna sjesti i još malo odspavati na školjci, he he he... Pa nije to javni wc niti ih itko gleda. A i peru sanitarije svi redom, tako da znaju koja je razlika ako je jako zapišano ili ne baš jako...
A gle, lišila sam ga mesa i krumpira, ne mogu još i ciljanja nad školjkom
Vrati mu meso i krumpir, to se jede 1x u 2 tjedna. A pišat mora svaki dan više puta.A gle, lišila sam ga mesa i krumpira, ne mogu još i ciljanja nad školjkom
a otkad jede povrće bolja mu je probava pa je bolje da sjedneA gle, lišila sam ga mesa i krumpira, ne mogu još i ciljanja nad školjkom
Zuska, ja mislim da to sve curice rade, bar sve koje poznajem, negdje oko treće godine. Neke se čak i uvježbaju prilično dobro.
Hahaha
dokaz papka, sjedenje na wc-u
Sreca da sa papcima zivim.
baš
Pa, jer je to valjd ajedina stvar koja je ostala uistinu samo muška. Ima žena koje pilotiraju avionima, koje idu u Afganistan u misiju, koje kopaju tunele, koje cijepaju drva, ali nema žena koje pišaju stoječki (osim jako pijanih srednjoškolki).
nisi gledala Grčke smokvice?!
ali, bez šale
ženska stvar je bila kapati menstrualnu krv okolo, po špilji
pa smo avoluirale odonda, jel tako?
bez ljutnje, ali ako je ovo jedini dokaz muškosti... onda je bolje da i bez njega ostanu
To nismo uspjeli objasniti maloj cijelo ljeto. Ušla bi u more do listova i pišala stojećki.
Dobro da je taman bila izašla iz faze dokazivanja da i ona ima pišulin (par mjeseci je uvjeravala tatu i baku hodajući za njima po kući i natežući si pišicu).
Pa ne mislim ja da su ljudi koji sjednu papci, nego mm. Ne znam, ali meni je stvarno ok da mm i ja nemamo isto mišljenje o svemu i ne vidim kkao bih ja bila veći autoritet za muško pišanje od njega, jednako kao što kad jednom napokon budem plela pletenice na dugoj kovrčavoj kosi moje imaginarne kćeri, smatrat da njegovi stavovi prema seljačkim frizurama nikako ne mogu izbavit našu kćer od činjenice da će do škole nosit dvije pletenice dignute visoko kao moja prabaka jer to mene veseli.
a onda čisti
i to je to
i neka im stradavaju prostate
Lol, baš ste me nasmijale. Sama ovo jutro, bez djece, mogla sam kuću očistiti i mokrim maramicama, i polizati jezikom, a umjesto da iskoristim priliku, ćakulam s vama :lijena
Posljednje uređivanje od rehab : 23.09.2014. at 12:32
O ovom sa zdravljem en znam, i zapravo ne želim znati. Eto, to je ono što u ime svog mira moram pustit, jer ne mogu ja brinut o svemiru. Pretpostavljam da nije neka ogromna opasnost jer većina muškaraca koje poznajem piški na nogamai nema problema, a o svim povećanim rizicima ne mogu brinut. Nosili su platnene pelene i bespelenašili, a sad ih prepuštam na milost i nemilost sudbini.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
