Godišnji

[Eowyn]

Duuugo me nije bilo, iz donjeg posta bit će vam razumljiv nedostatak vremena. Ne znam gdje bih postala ovu priču, dosadašnje su bile na potpomognutoj... Ako joj ovdje nije mjesto, slobodno ju maknite, preselite... Molim i vaša iskustva, tek toliko da se ne osjećam kao stranac usred svemira:

Godišnji - odmor
Srećom da je godišnji samo dvaput u godini, jer tri puta ovakav pakao ne bih preživjela. Kažu – godišnji pa još odmor! Tu je tvorenicu valjda sastavio netko tko ili nije bio na godišnjem ili na godišnji nije vodio djecu. Vlastitu. Rođenu. Ne tuđu pa da se tješiš kako tvoji takvi neće biti, nego svoje anđele, cice-mace, ljubavice, mjesece i zvjezdice... Možda su i bili dok sam polumrtva ležala na bolničkom hodniku, nakljukana sedativima, pod djelovanjem epiduralne pa ih se takvih i ne sjećam. Tri dječaka, tri vjeverice, zvijeri, tri nogometaša, karataša, judo borca, tri plivača po mjesečini, tri para tenisica, kopački, plivačkih naočala, tri judo, tri karate i tri taekwando kimona, tri viroze, vodene koze, crijevne viroze, respiratorne, tri no name viroze - sve u jednom mjesecu! I onda sve to po troje spakiraš, uguraš u torbe, kofere, naprtnjače, ruksake s iron-spider-batmanom, tri čokolade, kutije keksa, vrećice štapića, čipsa, smokija. Tri autosjedalice, tri različita glazbena ukusa, ali jedan jedinstveni urlik, vrisak, cika, glupaneeee, budalo, smrdiš, glup si, maaaaamaaaa, tuče me, grize me, gleda meeee, u trbuh me, u glavu me, u lice me - nakon godina tako odrađenog staža, čovjek pronađe u sebi onu turn off tipku, ignore mode, štogod i sve dok nema krvi i nesvjestice, dobro je.
Veseliš se tom godišnjem odmoru, za njega hrmbačiš kroz godinu i kad konačno razapneš ručnike pokraj nauljenih češko-slovačko-domaćih tjelesa jedino što želiš je mir. Tišinu.Šum mora, udaranje valova, miris smilja i lavande, plažu s oblutcima... Onako kao iz kataloga.
Možda u snu.
Možda jednom u dalekoj budućnosti kada zvijeri pobjegnu u džunglu života, ali tad ću već biti oronula starica sa zlatnim gebisom i nepromočivim pelenama i cijela će godina biti godišnji...
Moje se zvijeri razmile po cijeloj plaži, a do nje vodi dug put koji počinje odabirom kupaćih gaća, hoće li danas biti spider-iron ili batmani, koje će napuhance - dupina, konjića, motor, brodić, masku, peraje, s dihaljkom ili bez, cipele za plažu, šlauf ili rukavice, kremu, tri kape, tri breskve, banane, tri boce vode, šator, ručnike, ležaljke, knjige, neke novine, stripove i sitniš za sladoled... More im je obično ili prevruće ili prehladno, ili je premalo ili previše ljudi ili su rakovi ili morska trava ili valovi ili gliser u daljini. Najmanji, naravno, ne pliva, boji se mora i vode kao takve pa ga molim, potkupljujem sladoledom, toboganom, novim Ironmanom, Batmanom, urlam sad ja neuđešliumorepočupatćutisvukosuusnu!!!
Dernjava, ne nije vatrogasna sirena, samo grlo mog ljubimca, moje koale, moje krpelji što mi se u plićaku objesila oko vrata. Leđa uštekla, znoj se cijedi niz njih, što od boli što od stida, šlaufi se objesili preko struka, pasmateriteretani i čudesnom čaju za mršavljenje, kao nasukani kit sam s mladunčetom oko vrata. U hladovini moj muž scrolla po jednom od i-gadgeta, vadi fotić, kaže dobro svjetlo pa da vas malo pofotkam...čemu, mislim se, zar još nisi shvatio da svaku jesen param fotografije svoje pozadine jer je svakim ljetom na mom struku jedan šlauf više.
Znam što slijedi večeras, u hitnu na injekcije voltarena-ketonala-dexametazona, svako ljeto ista priča, samo nove sestre s već poznatim žaomivas izrazom lica. Malo je reći da mrzim ljeto, ne mogu reći ni da se veselim skijanju, to je tek pakao. Umjesto napuhanaca vučem skije, pance, štapove, kacige, umjesto vode tri boce čaja, tri para kranjskih kobasa, samo što nemam tri ruke za troje saonice - baš šteta!Godišnji?!
Odmor za naivne! Bajka za mlade koji nemaju sreću pa razapnu ručnike pokraj naše logorske vatre jer moji rakovi kad se razmile i sunce i kiša i valovi i galebovi i jugo i bura spuštaju glavu pred njima.Sanjam.
Sanjam jesen. Sanjam odgojno-obrazovne ustanove koje će udomiti moje zvijeri, sanjam učionice pune tuđe djece koja me slušaju i na sam trpetaj oka. Bez riječi.Bez vike.Bez graje.Sanjam trenutak kad godišnji prestaje, zvuk enca na naplatnim kućicama, škripu ključa u ključanici, miris doma, zvuk svakodnevice.

[duma]

Jojjj uplasi ti mene

[zloćko]

kao da si ispisala moj godišnji, samo je kod nas komada 2, i ja se zarekla ne idem više na godišnji niti na more ni na skijanje, i točka i nisam otišla već 3 godine i uopće mi me fali.

a ono, škripa ključeva, miris svakodnevice... neprocjenjivo

[duma]

...da se ja nadovezem.. I ja imam dvojicu ( jedan 3 god. i drugi 8 mj.). Stvarno me frka, ali idemo u hotel pa si razmisljam ajde bar kuhati ne moram- pa cu se tu kao odmoriti. Zivo me zanima kako ce nam biti

Sent from my RM-941_eu_croatia_929 using Tapatalk

[Diana72]

Da bi izbjegla ovakav scenarij (jer sam sigurna da bi ono moje dvoje divljaka meni priuštilo sličan godišnji) idem na more samo na jedan dan u tjednu, na najbližu plažu i uz obaveznu pomoć mm-a. Ljetovanje na duže staze imati ću onda kad uđu u pubertet i više ne budu htjeli ljetovati sa mnom nego sa svojim društvom.

[Cubana]

Ne razumijem al ni riječi. Zašto vam je doma onda lakse?

[Cubana]

Aha, skuzila sam, odgojno-obrazovne ustanove. Ne znam sto bih napisala.
Jedino mozda, zašto pobogu vučete sve to na plazu?

[Mali Mimi]

a mene iskreno nasmijala ova priča, i još nemamo takvih iskustava dosad sam se i pomalo dosađivala na plaži, čitala bih knjigu i riješavala križaljke kad nisam bila u moru, brate mili dosadi i to, meni je sad super što imamo klinca i bar malo neke akcije

[ina33]

Ostanite za GO doma ako je takva patnja, ja bih tako - i ne bi me ponukalo ono "da mi djeca vide more/snijeg itd.", ako to znači da sam ja "Isus na križu", živi se i bez toga (mora/snijega), nije to mus, to je fakultativno. Ukini gadgete mužu (možda sam iz tvoje kratke crtice stekla krivi dojam) i neka i on vuklja, ovako ispada da sve ti. Ili da svako dijete uzme ono nešto što mu je baš mus na plaži.

Iskustvo - zasad totalno suprotno, ali na to utječe djece kom 1, Ž, i to što puno toga prilagođavamo sebi (a ne djetetu), iako i njoj bude OK. I što, u pravilu, ne idemo tamo di je gužva. Što manje sadržaja sa strane - tobogana, sladoleda, itd. - mirnije je i za dijete. Čak i ono čeg sam se bojala (prekooceanski put, 12 h leta u jednom smjeru) prošlo fantastično. Vjerojatno samo imam sreće (i uživam u tome, ja volim inače putovati, meni sreća počinje s ENC-om al' u suprotnom smjeru).

Nadam se da ćeš pokupiti što više savjeta i da će se javiti što više majki djece sa slčinim mislima (sigurno ih ima). Sve ovisi kokliko GO traje (ovisi o dostupnom godišnjem i lovi), tj. što bi radili u m jestu boravka, s obzirom da imaš i školaraca, koliko vidim, tj. nula bodova odgojno obrazovne institucije na 2 mjeseca, barem za 2 starija. Pa kud puklo (pretpostavljam da tvoj M navlači da idete na put). I ozbiljno, ako je ikako moguće (bake itd.) bi outsourcala dio djece na tipa 7 dana pa ošla negdje... ili ostala doma.

Ako je tebi ljepše ostat u mjestu boravka i laganini s njima - ja bi tako. Barem par idućih godina.

Sretno!!!!

[cvijeta73]

evo još jedne kojoj sreća počinje s ENC-om u suprotnom smjeru
periodično tako, svako malo, netko o godišnjem na moru piše kao da je na robiji, u nekom gulagu. a ja se isto tako periodično, svaki puta nanerviram, niste vi ništa krive.
a šta ja znam, neću ti sad ja još vadit mast, al ljetovala sam s njima po mjesec dana, od toga sama sigurno 2 ili tri tjedna, od kad su imali 3 mjeseca. pa na dalje. i uživala. hebaj ga
a u rijeci idemo na plažu skoro svaki dan, dok ne odemo u dalmaciju, poslije posla/vrtića/škole, a kad vrijeme dozvoli.
i uopće se ne slažem s inom.
ako imate mogućnosti za skijanje i ljetovanje, i izabirete zagreb jer vam je muka, meni je to naopako. sori. nije mus, al mislim da djeci puno znači. al to sam samo ja, sto ljudi sto ćudi. valjda moja glava ne može shvatiti kako odmor može biti tako naporan, pa da se trudim ne znam koliko

[apricot]

nemrem sada čitati, ali sam došla pasti u nesvijest jer sam jučer mislila na tebe i nisam se mogla sjetiti staroga avatara

odoh ja u vještice

[ina33]

Cvijeta, mislim da je to vezano što ti ideš negdje kod svojih tako da nemaš ono rezerviravanje, plaćanje, novo mjesto, istraživanje, svaku godinu novo snalaženje itd. Mislim da je putovanje super, obogaćuje djecu, ali samo ako je starcima OK. Ako je jedan od roditeljskog para u totalnoj komi zbog toga (postoji šansa da se Eowyn samo došla istrest jer tipa putuje u petak, a ovaj tjedna sto stvari za obavit, i meni dođe... to je valjda ko u porodu, ono ne znam kako se stručno kaže - kad to sve postaje overwhelming i dogodi se pomračenje ne mogu ja to (šala )), onda, ma što im fali u ZG-u. Imaš predrasudu, ZG je npr. sad preprepredivan, i to ti govori okorjela Dalmošica ono kamen stina jedina istina itd. Ali, i to je jedna predrasuda, ljepote ima svugdje, samo treba tražit i uživat, ima i ljepote planina, Slavonije i sto toga, jest d aje dobro promijenit i nešto novo, ali ne pod cijenu da si... Malcomova mama npr.

[ina33]

Edit za pol. korektnost/krivo shvaćanje/hvatanje za riječ: da se osjećaš ko Malcomova mama. A djeci puno znači... na kraju ono što mi definiramo i kako mi predstavimo stvar, nema nitko gene Kostelića pa će sad istinski patit jer nije išao na glečer, ako je doma super, bit će i djeci super, ako je na odmoru ludilo i nervirancija, to će im to obilježiti.

[Eowyn]

Ma cure, to je samo moja samoironija. Fulala sam možda ton. Moja je sreća započela davno, davno kad je Gost rekla da piškim po štapiću umjesto da jaučem. Volim svoju djecu neizmjerno, nema toga što za njih ne bih učinila i što ne činim pa bilo to cvikanje enca u ovom i onom smjeru. To je trebala biti "smiješna crtica s godišnjeg", nikakva žalopojka.

[Eowyn]

nemrem sada čitati, ali sam došla pasti u nesvijest jer sam jučer mislila na tebe i nisam se mogla sjetiti staroga avatara

odoh ja u vještice

hahaha
prošle su prve tri po tri puta pa sada hvatam zraka
čitam, pišem dok zvijeri maltretiraju turiste po plaži

[ina33]

Ma cure, to je samo moja samoironija. Fulala sam možda ton. Moja je sreća započela davno, davno kad je Gost rekla da piškim po štapiću umjesto da jaučem. Volim svoju djecu neizmjerno, nema toga što za njih ne bih učinila i što ne činim pa bilo to cvikanje enca u ovom i onom smjeru. To je trebala biti "smiješna crtica s godišnjeg", nikakva žalopojka.

Ajde, kad se odašalje u virtualni prostor, ili stavi crno na bijelo, shvatiš da je više bijelo, neg' crno i lakše je - ipak je lijepo ići na GO, a ovo malo se pretrpiš .

[pulinka]

Povedite dogodine i bebisitera .

[ina33]

A i ako ubaciš malo mjere u tu ljubav (tipa najesen neka gimnastika, a s troje nek' se M bakće barem tih sat vremena) - kud ćeš bolje, svi zadovoljniji . Uživaj!

[Audrey]

Moji su sad falabogu stariji, ali prije su mi godišnji bili tako nekakvi kao kod Eowyn, doduše manje svađe ali više kenjkavosti, s obaveznim vrtoglavim temperaturama, povraćanjima, opeklinama od vlasulje, alergijskim reakcijama na koješta: sunce, hranu, ubode... sve u noćne sate, vikendom ili kad smo bili desecima km udaljeni od prvog doktora ili ambulante.
Sad su malo veći, što u praksi znači da manje kenjkaju a više se svade, ali barem ne moramo imati sve oči na njima 100% vremena i kad su u vodi biti fizički uz njih 100% vremena, sad mi je dosta da ih čujem dok su u moru (a čujem ih i ja i svi ostali na plaži) i da tu i tamo i vizualno provjerim status. Ali, ono što me ove godine spasilo je da smo uspjeli pronaći povoljan smještaj u objektu koji je blizu plaže, što bi se reklo pljucnem u more s balkona. Preporod. Ne moramo sjedati u auto, tražiti parking kojeg ili nema teoretske šanse naći blizu plaže, ili je boliglava skup, ne vučemo svu opremu od auta do plaže, ne vučemo hranu, vode uzmem u jednoj maloj termosici za svaki slučaj. Kad kaže 'mama, meni se kaka' ja kažem 'sine, evo ti ključ i odi gore na wc', kad kaže 'mama, a di nam je ona lopta' - 'kćeri, uzmi ključ i odi si po nju', 'ja bih jeo breskve' - 'sine, ...' ... ostatak pogađate. K tomu, ove smo godine prošli samo s jednim ubodom nepoznatog porijekla i s lakšim probavnim smetnjama radi progutane veće količine morske vode (tu se blizina wc-a pokazala kao veeelika prednost).
Da su mi djeca manja to bi značilo da moram ići s njima na wc i po stvari, ali za ugodniji odmor svima preporučam smještaj blizu plaže, vrijedi svake kune više.

[Diana72]

I bilo je smiješno za čitat, toliko sam se smijala, da me trbuh zabolio od smijeha, ali ipak, u svakoj šali ima i malo istine, a mogu zamisliti kako izgleda odmor sa tri živahna dečka. Ja imam curu i dečka, i ponekad imam osjećaj da ću iz kože iskočit, koliko znaju bit naporni, a opet, bez njih bi bilo pusto i dosadno.

[cvijeta73]

joj, pa ne trebamo se opravdavati da volimo svoju djecu, kad nas nerviraju
nego audrey, pravilo je da kad nauče plivat, više ih nit ne gledaš nit ne slušaš, osim kad dođu sami nešto pitati.
a ja mojeg 13-godišnjaka moram moliti da ode s nama na kupanje, for the old time sake

[In love]

Ja sam se preporodila od kada sam klincima rekla da mogu nosit na plažu samo ono što će odnijet i doma. Ako netko uzme nešto i ne želi nosit natrag to ostane na plaži da netko pokupi ( desilo se, bilo je i suza ali je lekcija tu) Ja uzmem rucnike, rezervne kupace, sve mi stane u jednu torbu i to je to... Hrane ne nosim, eventuelno koju vočku. I veliku bocu vode. I cudim se ljudima koji dolaze na plazu natrogani ko magarci ( a ja sam bila ista kad sam imala samo jedno dijete, he,he)

[casa]

Ja sad živim na moru, pa se možda ne trebam javljat... Uglavnom, ja sam ukinula sva pomagala, na nas 4 nosim dva ručnika i opet teglim do plaže, i ne mogu izbacit ono što teglim, jer teglim hranu... Oni jedu li ga jedu... Zato se vraćam kući bez problema. A veseli trojac uvijek žica hranu od gostiju uokolo, kao da ništa pojeli nisu...
I daljejako volim i more i kupanje i njihove svađe na plaži. Tamo me ništa ne nervira.

[Anci]

Ja nemam niti torbu za plazu. Idemo na plazu samo u badicima. Nekad i bosi sk nije beton prevruc :D
Ali sjecam se da sam se vise gnjavila kad su bile male. Ono, vukla svasta i te napuhance ...bezveze

I potpisujem za divni Zagreb
Iako dotepenka, bas ga volim

[Apsu]

Baš odlično! Sad ne želim imat više djece

[annvilli]

Uvijek se veselim godišnjem i plaži. ne nosimo skoro ništa, uzmemo vodu i voće, ne slažem neke gablece. Igračke su uvijek uzimali koje žele i sami ih nosili kao što je netko već napisao. Ne nosim ništa za napuhavanje, imali su (prije nego su naučili plivati) rukaviće i to je to, nikakvi luftići i slično.
Roditelji si često sami zakompliciraju život i godišnji, a potpuno nepotrebno. To sam naučila dok sam imala jedno dijete :D
Ako neće u more, ne treba. Nakon 2 dana će mu bit bez veze da jedini sjedi na plaži.

[Ginger]

bas sam se dobro nasmijala...slicno je, samo ja imam tri cure i najmanja jos ne urla i ne trci

al da smo se s godisnjeg vratili umorni - jesmo
gustali smo do besvjesti, al da nam treba godisnji nakon godisnjeg - treba
a bilo je all inclusive
sad se spremamo u kamp i sve se pitam kako ce to biti...

nego, jedna anegdota s povratka
idemo po aerodromu, dvije starije ispred mene, malu guram u kolicima, mm na wcu
i tak, usmjeravam ja ove dvije: hodaj ravno, hodaj ravno, ispred mene, hajde hodaj, pomakni se...
i gledaju me dva tipa...veli jedan: majke ti, kako si prezivjela s njih troje?
ja reko: pa imam ja i muza
a veli drugi: imamo i mi zene pa smo jedva prezivjeli s njih dvoje

[*mamica*]

Halo zeno!

Jednom je devet godina, drugom sedam! Ajd, ovog od tri godine jos mogu i shvatiti ali od ovih starijih, ocekivala bih u najmanju ruku da sami tegle svoje stvari, a nekmoli da se pristojno ponasaju i ne maltretiraju roditelje i druge ljude oko sebe. Barem ja mastam da ce meni tako s mojim biti, nadam se da me zbog ovog posta zivot nece demantirati na najokrutniji moguci nacin

Malo der ti postroji tu svoju celjad, vec su to preveliki klipani da ti odmor ne bi vec sada bio milina.

Ali MM i ja smo se bas nasmijali, super ti je tekst

[TeFil]

hahaha
prošle su prve tri po tri puta pa sada hvatam zraka
čitam, pišem dok zvijeri maltretiraju turiste po plaži

Moji imaju opake planove s tvojima! Odbrojavaju, ekipiraju ostatak.
Nama će biti najbolje da se pravimo da nisu naši i da nemamo blage veze što rade blizu nas.

[čokolada]

Meni su jedina istinski naporna bila ljeta kad je svaka imala godinu i pol. Ono...hoda (trči), a blesava i "nedokaziva" .
Na plažu nosim samo vodu i ručnik (kad su bile manje i nešto sitno za prigristi), a za sve ostalo tu je Masterca..., pardon susjedna djeca u plićaku.
Ja sam ko mater necjepiša- ne želim nositi luftiće, kantice, lopatice, lopte, nego se nadam da će biti druge djece s opremom .

[trampolina]

Ja srećom živim 200m od mora, idemo na plažu najmanje jednom dnevno.Organizirani smo odlično, u jednu torbu ručnici, odjeća i hrana (puuuno hrane, ova dva jedu kao u pubertetu), u drugoj kesi igračke, puvalice, maske, očale za plivanje... Što stane u kesu to se nosi. Nije mi stresno baš niti malo.Ali sjećam se kad sam bila na godišnjem s mmom na Lastovu, i to prije djece, jedva sam se čekala vratiti kući.U stvari volim poznate stvari i svoj komod.Bit će da zato još nisu bili na snijegu Ne uzrujavam se oko toga.

[aleksandra70vanja]

ja godišnji mrzim samo iz razloga što ga debelo odradim
naime doslovno radim duplo dok je kolegica na godišnjem (isto tako i ona kada sam ja) i to je tlaka
da mi se ogadi godišnji
dok nisam na njemu
a kada sam na njemu
ništa me ne smeta
ni gužva na plažama, ni to što me dijete ne sluša, što ide spavati u ponoć i ustaje u 10, a ja sam rekla da ćemo biti na plaži u 8
i vučem ručnike i peraje i (za sebe, dijete ne pliva s perajama )
i idem 2x dnevno po kilometar u jednom pravcu do omiljene plaže
i uživam

[Cubana]

Moji nose sto zele, ali samo ako sami nose. Ja nosim rucnike i vodu. Eventualno koju kunu za sladoled.
Mislim, sjećam se jednog ljeta kad nam je Thule na krovu od auta bio pun gadgeta, cak smo i suncobran imali. Al to je bilo ljeto s jednim djetetom kad smo mislili da se cijeli svijet vrti oko nje
Jedino sto ne volim kod godisnjeg je da prekratko traje. I trenutno mrzim ovo vrijeme.

[Peterlin]

Ostanite za GO doma ako je takva patnja, ja bih tako - i ne bi me ponukalo ono "da mi djeca vide more/snijeg itd.", ako to znači da sam ja "Isus na križu", živi se i bez toga (mora/snijega), nije to mus, to je fakultativno. Ukini gadgete mužu (možda sam iz tvoje kratke crtice stekla krivi dojam) i neka i on vuklja, ovako ispada da sve ti. Ili da svako dijete uzme ono nešto što mu je baš mus na plaži.

Iskustvo - zasad totalno suprotno, ali na to utječe djece kom 1, Ž, i to što puno toga prilagođavamo sebi (a ne djetetu), iako i njoj bude OK. I što, u pravilu, ne idemo tamo di je gužva. Što manje sadržaja sa strane - tobogana, sladoleda, itd. - mirnije je i za dijete. Čak i ono čeg sam se bojala (prekooceanski put, 12 h leta u jednom smjeru) prošlo fantastično. Vjerojatno samo imam sreće (i uživam u tome, ja volim inače putovati, meni sreća počinje s ENC-om al' u suprotnom smjeru).

Nadam se da ćeš pokupiti što više savjeta i da će se javiti što više majki djece sa slčinim mislima (sigurno ih ima). Sve ovisi kokliko GO traje (ovisi o dostupnom godišnjem i lovi), tj. što bi radili u m jestu boravka, s obzirom da imaš i školaraca, koliko vidim, tj. nula bodova odgojno obrazovne institucije na 2 mjeseca, barem za 2 starija. Pa kud puklo (pretpostavljam da tvoj M navlači da idete na put). I ozbiljno, ako je ikako moguće (bake itd.) bi outsourcala dio djece na tipa 7 dana pa ošla negdje... ili ostala doma.

Ako je tebi ljepše ostat u mjestu boravka i laganini s njima - ja bi tako. Barem par idućih godina.

Sretno!!!!

Tako je. Baš tako. Bez grižnje savjesti.

Ja isto jednostavno ne kužim problem.

Mi smo bili na moru kad su djeca imala godinu i dvije godine. Ali smo preskočili iduće dvije sezone, jer nam je to izgledalo kao preveliki stres - dva klinca u raznim stadijima odvikavanja od pelena, hodaju taman toliko da mogu kidnuti kamo ne treba, a da ih stalno moraš nadzirati itd...

Pa smo proveli vrijeme u Prigorju (nabavili vikendicu u to vrijeme - skromnu malu kućicu koju smo si preuređivali) i to mi je također bilo lijepo i ugodno. Zelenilo, mir, bazenčić na terasi i uživancija, a u svojem si...

Kad su djeca izrasla dovoljno da mogu samostalno prohodati do plaže, opet smo išli, a odabir mjesta ljetovanja bio je prilagođen potrebama. Godinama smo išli na Krk i u Istru jer mlađi sin nije podnosio dulju vožnju, pa nam je bilo bitno da se ne vozimo dugo. To je jednostavno stvar organizacije. A mm se i dan danas smije kako se ja pakiram za more - ne u torbe i kofere (to je zadnji korak) nego olovkom i papirom, pa radim popise.

Glede u svezi elektronike - moja djeca i mm su u fazi da im to puno znači, pa se premišljam da li da kupimo neki malo veći tablet prije ovogodišnjeg odlaska na more, ali ODUSTALA sam od te ideje, jer na more ideš da budeš vani, da se odmoriš od uobičajene rutine. Tu mi se elektronika uklapa samo u okviru servisa (navigacija, pristup servisnim informacijama s interneta i eventualno telebanking) i to je to. Ali stvari treba prvo posložiti U GLAVI, pa tek onda odlučiti što i kako.

Ići na more/godišnji samo zato jer i drugi idu - to mi je potpuni sf...

Glede u svezi ustanova i zbrinjavanja djece - paaa, s pol guzice moram priznati da i ja odahnem kad dođe rujan i kad napokon sve dođe u normalu, ali ne bih žrtvovala ljeto. Ljeto je promjena od ostalog dijela godine. Ne mora to značiti more, ne mora značiti čak ni odlazak iz mjesta boravka, to znači da imamo više vremena za tu djecu nego kroz godinu. A ako su klinci zvijeri - znači upravo to, da im treba to vrijeme koje ćemo provesti s njima i pripitomiti ih.

[šafran]

Meni je boga mi sve jasno i kužim autoricu potpuno šta je htjela reći. Imam ih dvoje, ali nekad ko da ih imam desetero i iskreno sve me strah odlaska u Hrvatsku na GO, kad se samo sjetim dvorišta i svih opasnosti tamo po vani, pa kad se razmile, ko male divlje, neukročene zvjerčice, pa dernjava, jurnjava, drečanje i kad treba i kad ne treba, već sad se znojim od same pomisli, pa kamene stube x na tri mjesta.. Tu mi je zeru lakše jer bar su mi sve moguće opasnosti pregledne, a dole..Ai opet dole će biti po cijele dane vani na zraku, čak i spavat možemo vani, stavit neki bazenčić, itd.. tu razmještaju revno namještaj po stanu, penju se po ormarima, stolovima, ulaze u ormare, maaah, isto mi dođe na kraju.

[spajalica]

najbolji dio godisnjeg mi je kad zaopravo radim, ljeto je, a MM je s klincima na moru kod svojih. to je moj godisnji, tih 8 sati na poslu ni ne primjetim, jer dodjem oko 7, gotova sam oko 15 i onda sam slobodna. mogu di zelim, kako zelim i sl,

odmor s klincima, pa vec godinama je kako su napisali. nose na plazu sto mogu ponjeti, nosimo voce, mozda koje pecivo za svaki slucaj, ali to su dva peciva i 4 vocke. nista strasno. na plazi smo dok smo u hladu onda se micemo.
kad su oboje imali godinu dana nisam ni zeljela ici na more, isli smo u planine. s BC-om sam otisla dan ranije iako smo platili 7 dana, jer je plakao cijelu noc, zubi su mu izlalzili, tek tad je dobio prve jedinice.
sa balerinom nije bilo nikakvih problema, BC je imao tad 3 goidne i bilo nam je super.
kad su imali 2 i 4 isli smo na otok Zut, bez vode, struje. sve od hrane sto smo ponjeli za tih 7 dana je bilo to. bilo me malo strah, ali bilo im je super, a ni meni u konacnici nije bilo lose.

[Lili75]

evo još jedne kojoj sreća počinje s ENC-om u suprotnom smjeru
periodično tako, svako malo, netko o godišnjem na moru piše kao da je na robiji, u nekom gulagu. a ja se isto tako periodično, svaki puta nanerviram, niste vi ništa krive.
a šta ja znam, neću ti sad ja još vadit mast, al ljetovala sam s njima po mjesec dana, od toga sama sigurno 2 ili tri tjedna, od kad su imali 3 mjeseca. pa na dalje. i uživala. hebaj ga
a u rijeci idemo na plažu skoro svaki dan, dok ne odemo u dalmaciju, poslije posla/vrtića/škole, a kad vrijeme dozvoli.
i uopće se ne slažem s inom.
ako imate mogućnosti za skijanje i ljetovanje, i izabirete zagreb jer vam je muka, meni je to naopako. sori. nije mus, al mislim da djeci puno znači. al to sam samo ja, sto ljudi sto ćudi. valjda moja glava ne može shvatiti kako odmor može biti tako naporan, pa da se trudim ne znam koliko

ja razmišljam ovako nekako kao cvijeta73.
i nije mi ni blizu tako naporno kao što ti opisuješ čak ni kad je F. imao godinu i puzao po šljunku, betonu what ever izgrebanih koljena a L imala 3 god. a sad je svaki put sve lakše i lakše, igraju se puno zajedno i ne pada mi napamet nosat sve te živine koje se napuhavaju, tj, ni ne kupujem im ih pa ne dolazimo u napast

[Lili75]

A ako su klinci zvijeri - znači upravo to, da im treba to vrijeme koje ćemo provesti s njima i pripitomiti ih.

X.
Velika su to djeca da tako zahebavaju ajd molim te hoću se i ja odmorit.

[Ginger]

Joj, ja mislim da je dio vas autoricu shvatio preozbiljno
Meni je ovo jedan duhoviti tekst i bas me zabavio

Ja imam troje djece od 0-5 godina
I svake godine jednako ljetujemo, i kad smo imali jedno, i kad smo imali dvoje, pa i sad sa troje
Jest da se fizicki ne odmorimo previse, al je melem za dusu
I da, razlika je velika ides li s jednim ili dvoje, a bome tek troje
Zna to izgledati konfuzno, al nama je super
Nedavno smo se vratili s nesto daljeg puta, isli smo avionom, sa sve tri cure
I ljudi nam se nisu mogli nacuditi (najmanja je imala 5,5 mjeseci)
A nama totalna uzivancija, iako nam je po povratku trebao godisnji da se fizicki odmorimo
Uskoro idemo sa satorom, i opet nam se cude...a mi se smijemo kakav ce to kaos biti

[šafran]

Meni je ovo jedan duhoviti tekst i bas me zabavio

I meni, baš sam još htjela napisati da sam se totalno uživila u opise, odma sam vidla tri mala raka kako mile po plaži i samo vrebaju koga će prije uštipunt za pozadinu

[cvijeta73]

Meni su jedina istinski naporna bila ljeta kad je svaka imala godinu i pol. Ono...hoda (trči), a blesava i "nedokaziva" .
Na plažu nosim samo vodu i ručnik (kad su bile manje i nešto sitno za prigristi), a za sve ostalo tu je Masterca..., pardon susjedna djeca u plićaku.
Ja sam ko mater necjepiša- ne želim nositi luftiće, kantice, lopatice, lopte, nego se nadam da će biti druge djece s opremom .

ovako nekako. a uvijek ih ima

plus, što kaže tefil, kad maltretiraju turiste, praviš se da nisu tvoji. dok ti ih netko ne vrati nazad.

[Lili75]

ja moram priznat prvo sam napisala post pa tek onda vidjela da je autorica napisala da se radi o samoironiji. Sorryyyy...

Ginger,mislim da će vam biti super u kampu, ja sam cijelo djetinjstvo provela u kampovima sa sister i starcima, mislim da ćeš se više odmorit nego umorit u kampu nego u apartmanu. Jedino što idete sa šatorom hmm...kamp-kućica bi vam bila komotnija, al dobro bit će itako super, vidjet ćeš.
pravi ste tako i treba, ja sam uvijek za avanturu i mi svugdje vučemo svoj podmladak oni samo čekaju akciju...

[Lili75]

E a sad ozbiljno šta vama djeca stvarno maltretiraju druge ljude po plaži?! ja nema šanse da ti to svojima dozvolila. A bome da mene dođe maltretirat tuđe dijete (pored mojih živih koje su se zaigrali) po kratkom postupku bih brzo pronašla roditelje.
Hoću se odmorit na odmoru!!!

A kako reagirate kad vas maltra tuđe dijete i ne da vam mira?

[Peterlin]

E a sad ozbiljno šta vama djeca stvarno maltretiraju druge ljude po plaži?! ja nema šanse da ti to svojima dozvolila. A bome da mene dođe maltretirat tuđe dijete (pored mojih živih koje su se zaigrali) po kratkom postupku bih brzo pronašla roditelje.
Hoću se odmorit na odmoru!!!

A kako reagirate kad vas maltra tuđe dijete i ne da vam mira?

Ni ja to nikad nisam dozvoljavala. Zapravo, dok su bili tak mali da nisu kužili - nismo ni bili na moru, a kad su bili veći, gledala sam da ih zabavim sama. Uostalom, dvojica su pa su sebi uvijek bili društvo.

Druga djeca - paa, nekako nismo s tim imali problema dok su klinci bili predškolske dobi, a bome ni kasnije. Razlog - banalan: mi smo debeli ranoranioci, dođemo na plažu u 8 i kad dođu druga djeca (da ne velim deriščad) obično se već izgubimo u smjeru hladovine. Na isti način smo izbjegli i to da druga djeca gnjave nas. Znali su se lijepo skompati s drugim klincima, ali to kad su već bili veći - školarci. Baš me zanima kako će biti ove godine - oni bi ujutro spaaavali, a meni se sve čini da ću ih pustiti + otići sama na jutarnje kupanje (raaaaaj).

BIlo je nekih situacija koje su me nervirale (obično na popodnevnom kupanju, ali na to smo isto dolazili kad su oni "cjelodnevni" već išli na ručak, u pet popodne) ali plaža je javni prostor, pa se nisam obazirala. Meni su znali ići na živce RODITELJI koji nisu trzali na cvilež svoje djece (mali klinci - te gladni, te umorni, te pospani, te im je vruće...) nego su ih bezdušno znali ostaviti da se dernjaju u kolicima, a cijela plaža bi bila prisiljena slušati.

[apricot]

moja djeca nikoga ne maltretiraju na plaži
čak ni mene
osim ako im je dosadno na plaži

ali, ja ne volim GO
mrzim GO
više volim raditi

ok mi je pobjeći negdje na najviše 3 - 4 dana, ali posao mi je draži od ljenčarenja

[Lili75]

ma daj apri ne vjerujem ti, pa ne moraš lješkariti po cijele dane na GO, možeš si organizirati aktivan GO.
Ne bi godišnji postojao da nije nužan za psihu i odmor.

[apricot]

a šta se tu ima vjerovati
ja naprosto volim raditi
i gotovo

[Lili75]

a dobro, kako si puniš baterije za cijelu godinu? shvaćam da ti je posao ujedno i hobi i voliš ga (imam jednog takvog doma), al ipak se čovjek treba i mora malo odmorit i maknut od rutine, istraživat nova mjesta, upijat mirise prirode, ajme majko ja zrela za GO al radim još 2,5 tjedna.

[cvijeta73]

i tu smo raspravu nedavno imali, i nismo se, lili, složile
kao prvo, samo mi moja djeca mogu ić na živce, tuđa nikako. čak ne čujem ni te koji se dernjaju u kolicima.
kao drugo, tuđa djeca na plaži su spas kad imaš malu djecu. i kad si sam s njima. pogotovo recimo oni 5-6 godišnjaci koji se ničim izazvani stvore pokraj tvog ručnika i super su im male bebe od godinu, il mala djeca od 2-3 godine. rijetki su, al ih ima. valjda im dosadno pa se odluče zabavljati s mojom m. njima i sladoled kupim.
a isto tako se m znala prikrpati susjednim ručnicima. nije sad da ih pustim da marendaju tuđu marendu, ja iz obzira pitam - jel vam smeta, ma neee, vidite kako se lijepo igraju.

no, kad već pričamo o tome što nas na plaži živcira, evo i moje liste. to sam već pisala, al došlo vrijeme za ponovit. za razliku od djece, roditelji mi, istina, znaju ići na živce.
pogotovo oni koji stalno tjeraju djecu iz mora. prehladiti ćeš se, koliko si to u moru, ajde vaan. i tako od kad uđu.
ili oni koji viču - neemoj tako daleko, ajde bliže obali, a ovi se makli 3 metra od obale, ni do pol mreže nisu stigli.
neemoj roniti, ne znam, ući će ti more u nos...ima i takvih.
nee skaači s rive. a sva djeca skaču s rive. i riva je baš odlična za skakanje.
e da, idu mi na živce i ovi koji non stop presvlače djecu u suho. a ovi opet u more. a ovi opet u suho. i ovi koji na sat gledaju djecu kad su izašli, valjda negdje piše koliko moraju biti van mora da mogu opet ući u more. nemooj još u more, sad si tek izašao. a vani plus 35, a more plus 25.
ili, oni koji u sedam kreću s plaže jer se djeca moraju kupati. cijeli dan u moru, i onda ih još u kadu strpaju. a najljepše, sunce palo, nije više vruće, djeca se igraju - a ne, oni moraju doma na tuširanje.

i tako.
disklejmer - ako krivo shvatite ton, ovo je isto ironija kao i uvodni post. nije da sjedim na plaži i mrgudno samo čekam da me netko nanervira.

[šafran]

Ja misllim da kužim ovo više volim raditi nego se odmarati. Ja tako čeznem da se konačno malo legnem, da imam mir i tišinu da buljim u jednu točku, da samo lješkarim i onda kad mi se i pruži prilika (što nije bilo već davno, ali ono doba prije djece), izdržim na miru čitavih pola sata i evo me opet u pogonu, nemirni duh jednostavno, bar kod mene.