s ovim se potpuno slažemBubilo Bubich prvotno napisa
dvoje djece
isti odgoj
isti roditelji
oni potpuno različiti
oboje su sami čistili i jeli ribu od 18. mjeseca
on si je sa tri godine sam pripremao doručak
ona će radije biti gladna
 |
|||
|
|
|||
s ovim se potpuno slažem
dvoje djece
isti odgoj
isti roditelji
oni potpuno različiti
oboje su sami čistili i jeli ribu od 18. mjeseca
on si je sa tri godine sam pripremao doručak
ona će radije biti gladna
ovo mi je bitno,dok nisam sigurna da nece bit u stanju ovako reagirat na ozljedu nema sta bit blizu spahera...
moja u nekim periodima pokazuje veci a nekad manji interes u kuhinji,zovem ju kad nesto spravljam i pitam hoce li mi pomoc,ako kaze da hoce (nekad me otpepa jer se sama igra) onda joj dam da mi drzi mikser,stavlja sol i druge sastojke u smjesu, mijesa itd.... ne volim da je blizu spahera,posjednem je malo dalje da me promatra...
stapni bezicni usisivac joj je isto napet, kemikalije joj isto naravno ne dam ali voli me imitirat pa brisat prasinu po kuci....u i zaljevat cvijece,to obozava....
naravno,cesto se dogodi da kad dodje vrijeme da aktivno sudjeluju u kucanskim poslovima i imaju svoja zaduzenja to ne rade jer im je ljeno a ne zato jer ne znaju tako da treba uzivat dok hoce nesto radit!
Stavim i naslov o različitim prehrambenim navikama između partnera, a vi o kupusu i djeci školarcima ! Promijeni naslovstaviš naslov "djeca u kuhinji", pa pišeš o čišćenju vecea
ili kuhaju ili čiste?
već smo jako davno na forumu razlučili da se žene dijele na dvije vrste: čistačice i domaćice.
Mi ne pečemo jaja na vrućem ulju, nego na maslacu. A jaje treba razbiti i staviti u tavu čim se maslac rastopi, ne smije se čekati da počne pucketati i prskati, inače zagori. Ja stojim kraj njega, on stavlja jaja i miješa, a ja prebacujem jaja iz tave u tanjur, jer mu je tava preteška. Neš ti opasnosti.
Pa to i nije opasnost (iako, moja se spekla jer sam joj dala da sama vadi iz tave), ali ova tema je počela od ostavljanja djeci da kuhaju bez nadzora.
moji puno toga zele, ali im ja ne dam ne zato sto mislim da ne mogu, vec zato sto nikad nemam dovoljno vremena i zivaca da ih pustim.
ali ponekad im ipak dam,
da imam tetu cistilicu, pustila bi ih u kuhinji non stop
e sad imam djete koje nije vise u boravku i zapravo sad na vidjelo izale stvari za sta je zbilja sposoban sam.
jedno vam mogu reci a to je veranje po kuhinjskim elemntima, jer mu se ne da uzeti stolicu i izvaditi iz gornjeg elementa nesto.
i ja spadam u onu skupinu koja kaze mi smo generacija kljucic oko vrata, a nasa djeca su generacija ne smijem nista.
za Lutonjicinu djecu sam sve vec odavno cudila, i super mi je to. ali kao sto rekoh sad ce mi izaci na vidjelo sta je moj sposoban.
za ovo napravis maslo, pa nemas probelm s gorenjem maslaca. ozbiljno ja sam se preoprodila od kad tako radim
a ne znam
moja je ovo ljeto pročitala 40 knjiga
nije ni to za baciti
a moj cak dvije, a stas nije intelektualac
bit će dobar u kuhinji
Moja su djeca odrasla na mojoj kuhinjskoj radnoj površini.
Ja volim kuhat i nekad mi se čini da tu najviše vremena provodim s njima, uključujem ih odkad su bili bebe.
Afiniteti se mijenjaju kako rastu, tako je zhabac sa 4 provodio vise vremena u kuhinji nego danas sa 7 al sad zhabica sa skoro 4 radi sve sto je on tada radio, on i dalje sve to zna ali nije zainteresiran, ne forsiram ga.
Dakle u dobi od 4 godine su dodavali sastojke, lupali jaja, rezali nožem kore, mijesili tijesto izlijevali u pladnjeve, palili pećnicu, prali sudje, servirali stol, raspremali stol nakon ručka, prali prozore, brisali prasinu, usisavali, raspremali hranu u frzider i na police.
Zhabac danas sve to isto zna radit, od svega mu je najdraze prat prozore i usisavat. To je u velikoj mjeri postao njegov posao.
Zhabica hoce radit sve sto ja radim, kad krenem s necim ona je odmah pored mene i sudjeluje.
To je odlično ! A sad je pusti da si skuha malo tjesteninea ne znam
moja je ovo ljeto pročitala 40 knjiga
nije ni to za baciti
A kako ćeš pustiti dijete da nešto skuha bez nadzora, ako mu ne daš da skuha nešto pod nadzorom, kad pokaže sklonost i želju ?
Mi smo tako počeli s kakaom, prvo sam mu ja pomagala da drži kuhalo, pa je onda sam ulijevao vodu dok sam ja gledala, a sad samostalno, bez mog nadzora, ulijeva vruću vodu u kakao. I tako sada s jajima i palačinkama, sve radi uz moj nadzor, ja mu pomognem u onome što mu je teško, a brzo će valjda i to sam raditi bez nadzora.
Inače, ja sam control freak, i najradije bih sve radila sama, umjesto njih, jer mi je tako brže, čišće i lakše, i sama sebi moram napominjati da je to dobro neko vrijeme dok su mali, ali kad narastu i naviknu se na to... Bojim se da se tu može stvoriti problem.
Pa tko kaže da ne treba dati djeci da kuhaju pod nadzorom?! To uopće nije bilo u pitanju na temi iz koje je ova nastala, nego to da djeca od 9-10 godina sama podgrijavaju jelo i kuhaju tjesteninu. Dakle, sama, kad su sami kod kuće, ne kad je mama u dnevnoj sobi ili na dva koraka od njih.
ti mene, zapravo, živcirašTo je odlično ! A sad je pusti da si skuha malo tjestenine
nitko joj ne brani
jer da joj se brani, onda brat od 6 godina ne bi radio to što radi
a on napravi hola kocke brže nego ja
ja samo sjedim na elementu i gledam
ona nije taj tip
a zašto bi i bila
ti si stvorena baš za sve?
Ni moja nije "taj" tip. I čini mi se da kroz postove mame čija djeca ne kuhaju s 4 godine moraju braniti svoju djecu jer bi, kao, bilo normalno da kuhaju. Ispričavam se, ne znam tko je pisao da dijete s 4 kuha išta, ali meni u toj dobi nema što dijete raditi u kontaktu s ičim vrelim. Ma kako spretno bilo.
Moja sa 17 još uvijek samo podgrijava. I podgrijavat će sve dok ja mogu kuhati ili dok se ne odseli. Skuha si sama ručak ako je prisiljena po nekim svojim receptima, ali ne dozvoljava da je išta učim. I ja sam bila takva, nisam kuhala sve dok nisam odselila od kuće, jedno kratko vrijeme nisam bila najspretnija u tome, ali sam sve naučila i to ne onako kako je kuhala moja mama nego po svom ukusu. I mogu reći da danas jako dobro kuham, radim zimnicu i pečem izvrsne kolače. Ne znam kakva bih kuharica bila da sam kuhala od ranog djetinjstva, ali da me netko u toj dobi posjeo u kuhinju mislim da bih to zapamtila kao noćnu moru. Ako im se kuha-nek kuhaju, ako ne žele-neka ne kuhaju: postoji dostava za takve slučajeve, ručak u gostima, bilo što.... I tu, naravno, mislim samo na stariju djecu: mlađi koji još nemaju dovoljno razvijenu koordinaciju pokreta ni snagu mišića, a pogotovo ne snalaženje u frkovitim situacijama nemaju što raditi u kuhinji kao kuhari. Neka budu konzumenti skuhanog. Sorry, ali da moje djete s 4 god.samo lijeva vrelu vodu ( i to pogotovo za instant kakao napitak koji inače smatram kemijom i smećem) ne bih bila ni malo ponosna na djete, a još manje na sebe koja sam dozvolila da a) to uopće konzumira u toj dobi, b) na sebe koja sam dozvolila da se nađe u situaciji da se polije kipućom vodom. Tko god kaže da se nesreće ne događaju neka promisli još jednom prije nego što to kaže. Ne slučajno postoji veliki broj opečene djece upravo u svom domu u kojem su u tom trenutku bili prisutni roditelji.
Na prošloj temi se spominjalo da se ne dopušta djeci školskoj djeci da sama skuhaju neko jednostavno jelo (jaja, hrenovke, tjesteninu..), zbog baratanja kipućom vodom. Ja mislim da je dijete od 9-10 godina sposobno za to, neki misle da nije. Odatle ova tema.
Jako zlobno.
Nitko na ovoj temi ne posjeda dijete u kuhinju da uči kuhati.
Nitko ovdje ne mora braniti svoju djecu od nekoga.
Moje dijete ne konzumira smeće.
Dovoljno sam odgovorna da znam što mogu dopustiti svom djetetu, a što ne.
Do sljedećeg čitanja..
I ja mislim da je sposobno fizički, ali ne i mentalno, a pogotovo ne i nositi se s posljedicama toga ako nešto krene krivo i sami su kod kuće. U toj dobi ne bi smjeli biti ni sami kod kuće po zakonu, a kamo li u kontaktu s ičim vrelim. Samo ne znam zašto se "sposobnost" djeteta da samo lijeva kipuću vodu s 4-5 godina ističe kao nešto dobro.
Rehab, zlobno???? Što je zlobno u tome i što u napisanom nije istina??
Posljednje uređivanje od mim : 20.09.2014. at 14:44
Napisala sam ti što je zlobno i što je neistinito u onome što si napisala.
Ahaaaa, sad mi je jasnije...
Ako dijete ne učiš kako da rukuje kipućom vodom onda je to velika greška. Uostalom, sumnjam da četverogodišnje dijete istrgne posudu s tom istom vodom tebi iz ruke i lijeva je samoinicijativno. Dakle-ili si ga naučila kako se to radi ili radiš veeeeliku grešku pa ga ostaviš da to radi kad ne vidiš.
Instant-kakao koji se radi s vrelom vodom za mene je smeće od hrane. Tebi nije: imamo pravo na razliku u mišljenju i prehrambenim navikama, zar ne?
Ako daješ djetetu od 4 godine kipuću vodu u ruku po mom mišljenju nisi odgovorna. I na njega imam pravo, zar ne? Čini mi se da bi i zakon bio tog stava.
Da, fakat, jadno moje dijete. Nemam više vremena za beskorisna prepucavanja, odoh ga natjerati da mi spremi sarmu za sutrašnji ručak
Jao, jao što sve ovdje upravo pročitah! Doslovno sam se upitala "ko je tu lud", il ja koja dan danas zatvaram dovod plina (za u kuhinju) kad me nema doma, da djeca ne bi štogod po šporetu, a bez mene eksperimentirala, il ove čija djeca spremaju doručak s 3??
I onda sam se sjetila primjera dok su mi djeca bila sasvim malo 0-15 mjeseci...pa mame pričaju, razmjenjuju iskustva...i jedna kaže "moje već sjedi", druga "o, a moje hoda" itditd....a ja luda...moja nit je sjedila kad njihova djeca, nit je hodala kad njihova djeca... Dok nisam shvatila u čemu je stvar, ja sam rekla "moja sjedi" tek kad je ona uspjela sama sebe dovesti iz ležećeg u sjedeći položaj tj posjest se, a druga mama je rekla da joj dijete sjedi kad ga je ona posjela i s 3 strane podbočila jastucima... Ja sam rekla "moje dijete hoda" kad se ona sama ustala, odvojila, sama, od bilo kakavog oslonca i hodala, a druga mama je rekla "moje hoda" kad ga je ona pridržavala s obje ruke, tj poluvukla
Tako i s ovim kuhanjem, sve je stvar osobne percepcije, ja iskreno ne vjerujem da dijete od 3 radi sebi doručak, no možda ta mama smatra da je otvorit policu, uzet pecivo i odnijet ga na stol te jesti, da ono "priprema doručak"..za mene je "pripreme doručka" samostalno pečenje jaja ili pripremanje palačinki, podgrijavanje mlijeka, točenje...sve to
Isto tako sumnjam da dijete od 4-5 može samostalno pripremati palačinke, pa čak i samo okretati ih - zajedno s maminom rukom da, to je već nešto drugo..
pa ti si rekla na onom drugom topiku da joj braniš da dok je sama procijedi tjesteninu. il sam ja nešto pobrkala. taman da i ima volje.ti mene, zapravo, živciraš
nitko joj ne brani
jer da joj se brani, onda brat od 6 godina ne bi radio to što radi
?
ne kažem naravno da to mora jer neće kuhati kad odraste, ali meni je pretjerano 12-godišnjem djetetu radi sigurnosti braniti da skuha paštu.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 20.09.2014. at 16:53
Ja u životu nisam napravila palačinke, njega su naučile tetke. Pa onda on miksa sastojke, izlijeva u tavu, vrti, okreće, a ja gledam i učim
Ali, zato ne zna sam ispuhati nos i vozi bicikl s pomoćnim kotačima (jedva), dok njegovi prijatelji jurcaju na biciklima bez pomoćnih... Kao što sam već iznad napisala, ovo ne bi trebao biti topic hvalisanja, nego raspravljamo zašto ne dopuštamo ili dopuštamo djetetu baratanje nekim stvarima ako ono to želi
Moja starija ima 6 godina i moram priznati da mi se svaka dlaka na tijelu podigne i kad je samo zamislim da barata kipućom vodom..neznam, ja ne mogu zamisliti da dijete od 4 godine to radi..sa 10-tak godina mi je to nekako i zamislivo..u nekoliko postova se pisalo kako se tu radi o davanju samopouzdanja djetetu..ja mislim da se sa djecom može raditi na njihovom samopouzdanju i sa malo manje opasnim stvarima. Doduše moja kćer još ni ne pokaziva apsolutno nikakvo zanimanje za kuhinju i kuhanje, ali da mi je došla i rekla mama ja želim napraviti npr. kakao sa kipućom vodom, mislim da bi moj odgovor bio: ljubavi, mislim da si ti još mala da to radiš, kad još malo porasteš onda ćeš probati. Ne smatram da bi sa tim narušila svom djetetu samopouzdanje.
Npr. zato jer je za dijete radnja koju je odabralo opasna?
Zato jer procijenimo da je za to premalo?
Zato jer objektivno određene godine starosti nose sa sobom i određenu sposobnost da se snalazi u novonastaloj situaciji-pa i onoj u kojoj sve što je trebalo biti bezopasno postane opasno?
Meni je normalno da četverogodišnjak vozi bicikl bez pomoćnih kotača i zna ispuhati nos, ali mi nije normalno da lijeva kipuću vodu ili koristi tavu u kojoj je ulje zagrijano na jedno 180 stupnjeva (pretpostavljam da pri tom stoji na nečemu povišenom s čega se ne može maknuti u sekundi ako ulje na tavi plane) . I potpuno mi je normalno da dvanaestogodišnjak radi ono što se ne dopušta četverogodišnjaku. Kao što mi je normalno da svojoj gotovo punoljetnoj kćeri ostavim u frižideru sastojke ili novac da ih kupi pa neka kuha ako nema nikog kod kuće, ako joj dođe društvo pa požele nešto jesti ili joj se jednostavno ne svidi ono što sam skuhala. Određena dob donosi određene povlastice ili obaveze.
Kao što ti daješ savjet Apri da kćer pusti skuhati tjesteninu tako bi i tebi netko mogao reći da četverogodišnjaka pustiš samostalno puhati nos.
Cvijeta, u pravu si: dvanaestogodišnjak je sposoban sam skuhati paštu. Meni se kosa na glavi diže samo od toga kad pročitam da ČETVEROGODIŠNJAK rukuje vrelom tavom i kipućom vodom.
O Mim, ja bih vrlo rado da on sam zna ispuhati nos i da jurca biciklom s ekipom, ali on to još nije uspio naučiti.
I stvarno, ne govorimo o teškoj lončini punoj vrele vode ili o tavi punoj vrelog ulja iz koje sve prska i pucketa... Zaboga, to je kuhalo za vodu i tava koja je tanko premazana nauljenom salvetom. Ne znam koliko se to razlikuje od onih savjeta koji se često mogu pročitati na forumu da držiš bebu u marami dok kuhaš, ja samo pomislim na vrelu paru koja izlazi iz lonca ili ulja koje pucketa. Ako je to bezopasno, kako ovo može biti opasno ? S druge strane, danas je puno bezopasnije kuhati nego prije, kućanski aparati su sigurniji, a mi još nemamo niti plin kojeg se ja osobno bojim... Ne vidim u čemu je frka. Ako ćemo tjerati mak na konac, i mikrovalna može eksplodirati.
Ja imam skoro trogodisnjakinju koja je naučila pišati i kakati u školjku. I to mi je super. Za godinu dana očekujem da neće plakati kad je ostavim u vrtiću i da će naučiti slovo R. Ako pokaze zelju da kuha, kupit cu joj plastičnu kuhinju i plastične tece.
Sto se ostalih tiče, 13,5- godišnjak ne zna kuhati jer kuham ja , ali sluzi se mikrovalnom, zna ugrijati na špaheru sto treba, sam sebi pravi sendviče a jednom je i pofrigao neku svoju muckalicu. Za koju godinu očekujem da će znati sebi skuhati kavu i zapaliti, ko mama.
Moja 12- godišnjakinja ne zna spaher upaliti. Boji se, možda misli da je to atomska bomba pa da će eksplodirati. Ali ako joj ga ja upalim, zna sama smuckati i napraviti palacinke, sto mi je super jer ja ne znam. Jednom me učila ali nisam se snašla pa je ona dovršila. Zna i mikrovalnom rukovati, kao i sendvič napraviti.
8- godišnjak zna tražiti kad je gladan, eventualno otvoriti frizider da vidi sto ima.
Posljednje uređivanje od Trina : 20.09.2014. at 20:45
ovo ni ja ne kužim
moj baš još nije pokazao interes za kuhanje osim što uleti koji put sa pitanjem "što to miriši?" ili stavlja sastojke na pizzu... znao je kao manji sjeckati nešt s tatom ali to je bilo sa onim tupim nožem za maslac...
iskreno - malo sam se zamislila nad ovom temom i nekako ga ne mogu zamislit sa kipućom vodom ili plinom
trenutno radimo na pospremanju iza sebe nakon jela i to mi je muka gledat jer se bojim da će sve porazbijat (a nije nikad ništa razbio - to je samo stvar u mojoj glavi)... ne znam zašto ali njega u kuhinji i oko plina se bojim više nego da će past sa penjalice ili ljuljačke ili drveta...
a da ću ga morat naučit neke stvari - morat ću... jer će od trećeg razreda dobit ključ oko vrata...
a možda da on pokazuje veći interes bi se i ja prije prisilila skulirat ali eto - za sad nemam potrebe
Ono što mene zanima jeste koliko su visoki vaši četvorogodišnjaci a koliko vaši šporeti i kuhinjski elementi?
Jer moja deca su prilično visoka, a glave su im i dalje vrlo blizu šporeta. Ja sama sam niska, pa periodično zaradim poneku opekotinu od prsnutog ulja po licu.
I iz tog razloga radiće sa šporetom kad pređu nekih 135cm visine.
Imala sam drugaricu koja je sa 5 godina kuvala mleko i kafu roditeljima, sa 8 je pekla palačinke i jaja, kuvala testeninu i viršle (hrenovke), podgrevala ručak i spremala sebi doručak i večeru. Bila je vrlo spretna, ne pamtim da se opekla ikad.
I onda je ostala na tom kulinarskom nivou do udaje negde oko tridesete godine.
Meni nisu dali oko šporeta do desete godine. Do šesnaeste sam savladala kuvanje većine jela uobičajenih kod nas, mogla sam da održavam sama celu kuću, a to sam i radila kada je mama bila poslovno odsutna na nedelju-dve.
Hoću reći, deca imaju puno vremena za učenje novih stvari.
Moji od 3 i 5 god. smeju sve u kuhinji što ne uključuje oštre noževe i vrele stvari. Sami rasklanjaju stakleno suđe, sami mešaju sastojke, ja merim.
Ali ne smeju da izlaze na ulicu bez mog nadzora. Jer ulicom ordinira svakodnevno nekoliko pijanaca, jedna teško mentalno obolela osoba, i jedan izuzetno nesavesni vozač.
Posljednje uređivanje od pulinka : 20.09.2014. at 21:45
Pa s kipućom vodom i plinom se ne počinje. Nikako. Počinje se s mazanjem na kruh, čišćenjem salate i sličnim.
Mislim da se ovdje ne razumijemo jer nije isto ako dijete od 3 godine samo sebi radi kakao vrućom vodom IZ KUHALA (ne s plina) ili ako dijete od 13 godina (kakvo imam ja) prži lješnjake u woku na plinu i opeče se, sam sebi pomogne i nastavi dalje. Ovaj moj prošao je dosta godina "kuhinjskog školovanja" uz mene i svog tatu i još uvijek ne mislimo da je samostalan, ali ide to...
Isto tako - čini mi se da mi djeci prenosimo svoje stavove. Ako mi mislimo da je kuhinja opasno mjesto, i njima će biti. Ako mislimo da je to samo mjesto gdje treba biti oprezan i pridržavati se nekih pravila (ne mokrom krpom primati vruće ručke, paziti kad se podiže poklopac s vrućeg lonca da te ne opeče para, paziti kako okreneš nož) onda sve to ide nekim svojim tokom.
I da - ne mislim da je prženje palačinki neka nauka. Ni kakao. Ali mislim da je loše ako djecu blokiramo svojim strahovima. Ja sam to sama sa sobom morala riješiti (paničarka) i jesam tako da sam ih sustavno učila što i kako učiniti u slučaju frke, koga zvati, kome otići, kako postupiti.... i sve pet. Jesam li mogla više ili trebala manje - nemam pojma. Djeca zaista uče i o ovome u skladu s vlastitim afinitetima. Moji nisu nešto ludi za kuhanjem, ali neće ostati gladni ako me nema doma. ALI oni imaju 13 i 14 godina i koji mjesec više i nisu jučer počeli s tim. Ne moraju to raditi na dnevnoj bazi, ali ako štajaznam požele napraviti juhu od gljiva (ne iz vrećice nego od sušenih) znaju otprilike kako bi to išlo jer su više puta sudjelovali u tome.
Mene ovo podsjeća na scenu iz parka, kad je Smjehuljica tek propuzala... ja sam ju puštala u onoj šestokutnoj kućici da puže kud hoće, jurila oko kućice da svaki put budem na strani (neke su bile otvorene) na kojoj je i ona.
Jedna žena se snebivala rekla: ja u svoju nemam povjerenja. A ja imam. Oprezna sam, ali imam povjerenja... što god je ikada htjela učiniti, mi smo joj to dopustili, pa i ohrabrivali, naravno u granicama sigurnosti.
Nikad nismo ni jednu ladicu stavili zaštitu, niti na jedan kut... i nakon što je jednom, odnosno prvi put s 8-9 mjeseci pričepila prstić na ladici, nije više nikad. Kako će drugačije naučiti?
Kuhinja je njen interes, da nije, ne bi ju tjerala. Ona jednostavno voli sudjelovati u svemu, istina, ponekad je zamorno, svaki put nakon paniranja moram donijeti usisavač, ali meni je važno da ona sudjeluje i spremna sam na extra čišćenje.
čisto sumnjam da sam to reklapa ti si rekla na onom drugom topiku da joj braniš da dok je sama procijedi tjesteninu. il sam ja nešto pobrkala. taman da i ima volje.
ne kažem naravno da to mora jer neće kuhati kad odraste, ali meni je pretjerano 12-godišnjem djetetu radi sigurnosti braniti da skuha paštu.
stvarno sumnjam
jer mi uopće ne jedemo tjesteninu
OK, poverenje u dete-moji su zato sa 2,5 godine i dobili stakleno suđe u ruke-jer sam imala poverenja u njih.
Ali ja nisam genijalni fizičar/tehnolog/proročica i nemam pojma hoće li jaja na ulju prsnuti ili neće. Može se reći da nemam poverenja u njih
Takođe, ne treba puno znanja fizike da se proračuna koji deo tela će opeći dete visine 105cm (moj trogodišnjak) ako prevrne lonče vrele vode na šporetu visine 85cm koji je plinski kao moj, a koji deo će opeći dete visoko oko 140cm. Kuvalo nemam. Mikrotalasna mi je isto na visini 85cm.
Kao što rekoh, moji smeju (i rado rade) sve u kuhinji što ne uključuje oštre noževe i vruće stvari.
Zaboga, sa 3 i 5 godina nemam utisak da su negde zakasnili. Niti da nemam poverenja u njih.
slažem se potpuno, pogotovo s boldanim
zašto davati djetetu posudu s kipućom vodom samo zato što ono to želi?
što se točno time postiže, kakva vještina ili sposobnost?
još jednom moram ovo citiratipa ti si rekla na onom drugom topiku da joj braniš da dok je sama procijedi tjesteninu. il sam ja nešto pobrkala. taman da i ima volje.
ne kažem naravno da to mora jer neće kuhati kad odraste, ali meni je pretjerano 12-godišnjem djetetu radi sigurnosti braniti da skuha paštu.
baš mi smeta kada se tako paušalno "proziva"
ja radim od doma
moje dijete nikada nije samo u doba ručka
nisam, dakle, ni slučajno takvo što mogla reći
i nema smisla "opravdavati" dijete koje od 9. godine samo putuje po inozemstvu
niti roditelje koji to podržavaju
ne znam jel južina, ali baš sam... skoro pa uvrijeđena
Je , apri, južina je i ja sam danas posebno osjetljiva...
Moje osdobno iskustvo.
Dakle kao dijetetu mi nisu dali ni blizu kuhinje , ni sa 7 ni sa 12 , nisa 13 godina .
Jer je kuhinja puna opasnosti.
Sticajem okolonosti sa 14 sam se morala uhvatiti rudimentarnog kuhanja i to je bila trauma.
hrenovke sam ubacivala sa 2m u rajnglu sa kipućom vodom. a nisam baš neka košarkašica
Nikad nisam zavoljela kuhanje, uvijek mi je to bila katastrofa.
moj sin zna svašta skuhati.( ima 10 godina )
ali iz potrebe ne iz neke želje. (moje više mjesečno bolovanje i ležanje )
dakle mislim da je 12 ,13 godina taman da djecu naučite osnovama .
zakasnila sam s editiranjem,
od tog samostalnog kuhanja u prvom srednje ( išla sam u školu sa 6 ) imam 30 godišnje traume i nikad se nisam pomakla dalje od 10 jela i varijacija i 3 kolača
dijetetu ajme djetetu.
moram u potpis dodati i nepismena
inače kod mene sin se hvata kuhinje isključivo kad je primoran , a kod babe sve radi .
sad se smijem pa da podijelim s vama
sjeo moj muž za komp i čita ovu temu
i komentira - ti napiši da naš trogodišnjak kojeg nemamo žbuka po susjedstvu i popravlja nasipe uz savu
i sad se boji da ću napisati što je rekao
a sad ozbiljno
on fantastično kuha, između ostalog
i pitala sam ga kad je počeo
s 13-14 godina
10 jela i varijacija uopće nije malo.
Bravo dečko!
Moja sastavlja Ikea namještaj s tatom. I svako malo izvadi šarafciger i "popravlja" svoj bicikl... i pali vatru za roštilj s tatom... i kopa sa svojim alatom po vrtu (nije plastičan)... i jučer je na selu tražila da joj otvore haubu od traktora da mu vidi motor....
južina, južina, nego šta nego južina
neda mi se sad ni tražiti, tamo di si onog svog frenda spominjala koji se opekao, čini mi se da nismo razgovarali o 4-godišnjacima nego starijoj djeci. i anci se složila s tobom
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 21.09.2014. at 09:04
evo, meni se dalo
e pa da, to.
valjda sam ja krivo shvatila tu priču, al da sad do kraja razjasnimo - što taj citat znači, bi li joj dala da istrese tu nesretnu paštu, sama doma - il ne?
Ovo je ključno: ako učimo djecu da je opasno bez informacija o tome kako opasnost svesti na minimum i kako sanirati posljedice nečeg nepredviđenog onda to nije dobro. Ali uzročno-posljedično dijete može shvatiti tek kad dovoljno naraste. Četverogodišnjak...sumnjam da može. U toj dobi sam šišala lutke i čudila se k'o pura dre*u zašto im nakon toga ne raste kosa
Stvar je i afiniteta: i ja sam bila djete koje je vrlo brzo rastavljalo bicikl, sa sedam godina sam napravila podnu lampu od baterije, stalka za bor, žarulje i papira, ali kuhinji nisam ni primirišala do osamnaeste. Danas jednako dobro kuham kao što postavljam police na zid jer mi se s godinama razvila ljubav prema kuhanju. I smatram da ništa nisam izgubila time što nisam s 4 godine lijevala kipuću vodu ili pekla palačinke.
dala bi .
kad bi to bilo nužno, kao i ja kad sam prvi put slomila nogu pa je mali u prvom razredu MORAO sam u školu, a nakon mojih operacija je MORAO podgrijavati jelo .
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom