Mene ovo podsjeća na scenu iz parka, kad je Smjehuljica tek propuzala... ja sam ju puštala u onoj šestokutnoj kućici da puže kud hoće, jurila oko kućice da svaki put budem na strani (neke su bile otvorene) na kojoj je i ona.
Jedna žena se snebivala rekla: ja u svoju nemam povjerenja. A ja imam. Oprezna sam, ali imam povjerenja... što god je ikada htjela učiniti, mi smo joj to dopustili, pa i ohrabrivali, naravno u granicama sigurnosti.
Nikad nismo ni jednu ladicu stavili zaštitu, niti na jedan kut... i nakon što je jednom, odnosno prvi put s 8-9 mjeseci pričepila prstić na ladici, nije više nikad. Kako će drugačije naučiti?

Kuhinja je njen interes, da nije, ne bi ju tjerala. Ona jednostavno voli sudjelovati u svemu, istina, ponekad je zamorno, svaki put nakon paniranja moram donijeti usisavač, ali meni je važno da ona sudjeluje i spremna sam na extra čišćenje.