Djeca u kuhinji

[mim]

Nisam spominjala da se djetetu kaže da ću mu ispast čaša iz ruke, već da to imamo kao očekivanje... Niti sam rekla da je u slučaju pada djeteta s tobogana krivac majka koja opominje. Za vatru sam uvjerena da smo mi manje panično opominjali, smanjili bi mogućnost opeklina. Ne, da nismo opominjali, već manje panično... I naše panično opominjanje, kakogod tumačili sve ostalo, očito nije spriječilo ozljedu. Kao što i nefriganje jaja, ne može spriječit ozljedu. Ja sam već u prvom postu rekla da i sama bolujem od iste bolesti...tako da ne mislim da je moje opominjanje na vatru išta drugačije od situacije u parku.
Ne mislim da se samosvijest djeteta razvija time da samo zna skuhati, već time da se dijete osnažuje u svakom aspektu života, pa i u kuhinji. Kažeš da te tvoja kćer iznenadila, znači li to da je svoje prvo kulinarstvo iskutvo iskusila bez nadzora?
Pričuva li moj najstariji braću sam? Pričuva. Smatram li to opasnim? Ne. Treba li pozvati socijalnu službu jer su ponekad sami kod kuće do sat vremena? Ja mislim da ne. Kad su sami, najčešće krenu radit palačinke ili frape. Nisu dovoljno brzi da stignu do friganja prije nego se mi vratimo. Da se dogodi nezgoda, nitko ne bi bio kriv. Kao što nitko nije kriv ni kad se razbije čaša, ni kad padnu. A odgovorni bi bili mm i ja i s tim bismo morali živjeti.
Rano osamostaljivanje jest ulaganje u budućnost, ali ne moju već njihovu. Hoću li ja za 5 godina imati manje posla s njima, ne znam. Meni se sad čini da je puno zahtjevnije odgajati trinaestogodišnjaka nego trogodišnjaka.
Što je prerano? Kad je vrijeme za rezanje kruha? Kad za grijanje mljieka? Kad za kuhanje tjestenine? Kad za pečenje palačinki? Molim te da mi odgovoriš na ova pitanja, jer vjerujem da imamo prilično slične granice, a nekako si stvorila sliku da ja mislim da djeca s 4 goduine trebaju frigat jaja ujutro za cijelu obitelj...

Da, prvo kulinarsko iskustvo bio joj je chilli con carne, kao što je moje prvo bilo kolač s biskvitom, kremom kuhanom na pari, bananama i šaumom. I jedna i druga obavile smo to dobro zato jer smo obje bile dovoljno stare da se snađemo i pročitamo recept. I što sad? Da je učim kuhati za slučaj da izgore sve svjetske kuharice jednog dana, nestane zauvijek struje i interneta na kojem su milioni recepata? U tom slučaju će joj biti korisnije znanje paljenja vatre koje, btw, ima.

Što je prerano? Definitivno je prerano da dijete od 4 lijeva kipuću vodu i peče jaja i palačinke, definitivno je prerano da trinaestogodišnjak bez nadzora ostaje s dvoje male djece i priprema im obroke. Osnaživanje??? Ako ti pod tim misliš dovođenje djeteta u situaciju za koju nije spremno pa "neka se čeliči"....sorry, ne dijelimo mišljenje. Odgovornost i krivica... vi bi morali živjeti s tim?? Ne sjetiš se djeteta koje bi također moralo živjeti s tim? Opečeno dijete ili ono starije koje je dovelo mlađe u situaciju da bude opečeno-ne svojom krivicom nego tvojom???? Rano osamostaljivanje vezano za kuhinju??? Opet sorry, meni je važnije da nauči jezike i još koješta, da pročita sve ono što je zanima, da putuje.... Osamostaliti se znači da se dijete samostalno može snaći u svakoj situaciji. Moja je dokazala da se do sad znala snaći u bezbroj situacija u kojima se našla. Dakle-može se to postići i bez kipuće vode u rukama četverogodišnjaka.

Kad su sami, najčešće krenu radit palačinke ili frape. Nisu dovoljno brzi da stignu do friganja prije nego se mi vratimo.

Ako već ostavljaš mlađeg maloljetnika da pazi na malu djecu (što se apsolutno kosi sa zakonom) onda im barem ostavi pripremljeni obrok. Nekako sumnjam da djeca ogladne ako ih ostaviš do sat vremena same kako to kažeš. Ili je to duži vremenski period u pitanju...

A sad te pozdravljam-idem pristaviti ručak za sutra jer mi ga dijete nema kad skuhati .