pa lijepo ste vi divanile za vikend

ja sam jutros skuhala tu nesretnu tjesteninu i ostavila je. ipak niti se njemu niti se meni svidja da je on kuha bez nadzora. mozda mi on jako olaksva stim sto kaze da on ne bi kuhao tu nesretnu tjesteniu dok je sam. a inace strci s kata kad je rijec o kuhinji. cak se veselio novoj sjeckalici toliko da ju je sam otvorio i sastvaio i ukljucio na "prazno" da vidi kako radi.

ajme larmama nas dvije smo izgleda jako slicne po puno stvari. ja sam pak dobila sestru sa 10 god i 11 dana. mrzila sam sve sto je mene ukljucivalo. nije me smetalo sto se rodila i oduzela mi neku roditeljsku paznju (dapace laknulo mi je sto fokus nije na meni), ali peglanje pelena je bio moj posao. i nisam se uopce osjecala ponosnom zbog toga, vec mi je to bilo koma i naporno, a imali smo onaj valjak. dakle nes ti posla.

a sjecam se kad mi je mama na fasnik rekla da moram napraviti krofne jer ih radim bolje od nje. e tad mi je prisjelo dizano tijesto, koje nisam radila jos godinama. mozda jer je moja mama od onih koje ne znaju napraviti jednu zdjelu francuske ili jedan vajngl pecenih krofni vec ko da radim u pekari

nije me tjerala kuhati, pocela sam kuhati kad me zivot primorao, dakle kad sam otisla od kuce. danas kuham pristojno, jos nikog otrovala nisam.