ana_22 prvotno napisa
Razgovarali smo danas,zavrsilo je tako da oni ne mogu naprosto pojmiti da imam dijete bez oca koje ce time biti osakaceno,a moj zivot upropasten. Zavrsilo je tako da sam otisla od njih jer se zena ponasala prema meni kao da doslovno nije normalna optuzujuci me da unistavam obitelj,oca i slicno. Probala sam i trezveno objasniti,i plakati i moliti. Sve se svodi na njih i njihovu patnju te sramotu. Sada sam kod partnera koji je dosao po mene s obzirom da nisam imala kamo ici. On mi je rekao da je znao da ce tako biti,ali i dalje ne misli da nam dijete treba. I djvojcice su u stanu tako da sam se zbrojila i cekam sutra kada idem kod prijateljice koja mi je ponudila pomoc. Sve stvari i dokumenti su mi sada ostali kod roditelja,s obzirom da sam se tamo kao danas vratila zbog cijele situacije s partnerom.. Ne ide,oni ne mogu prihvatiti da cu sve unistiti zbog neceg tako nebitnog.
A meni je beba vazna. Moram priznati da sam se primirila. I isricavam se na bezobrazluku ali tesko je priznati da ste svi u pravu i da sam za sada sama. Ali tako je,vjerovali vi u to ili ne. Nisam mislila da ce ako mi se ovakva situacija dogodi okolina ovako reagirati,ali eto. Ja pobaciti necu i ne zelim,to mi je odurno i strasno. I smatram da to malo bice koliko god ne zeljeno bilo,ima mene koja cu dati sve od sebe da mu uljepsam zivot. Imam nesto ustedenog novca. Tako cu za pocetak. Pa kredit i to je to. Ovakvo nesto sto su mi roditelji danas i jucer priredili,doista ne zelim nikome i ne zelim oprostiti lako. Strasno je i zavrseno. Odluka je tu. Sada trebam rijesiti stvari u hodu i nadati se najboljem.