 |
|||
Da vas cujem sad pametne,roditelji su za abortus ako otac ne zeli s djetetom imati posla i to je najbolje za mene. Ja to ne prihvacam. I sto sad?! Trebam hraniti dijete s ljubavlju i oblaciti ga u svoju odjecu? Svi me indirektno tjeraju na abortus. Sto sad?
O, ana! Ne bih ti bila u koži.
Što sad? Kao roditelj ne bih tako postupila. Tvoji jesu, ali duboko vjerujem da im je to samo prvi impuls i da će se s vremenom predomisliti.
Čini mi se da si ti to dijete već prihvatila kao stvarnost i da nisi spremna odreći ga se, bez obzira na sve. Ako ustraješ u trudnoći, oni će morati prihvatiti. Kako god bili nezadovoljni tvojom odlukom.
Naravno da moraš najprije sama sa sobom raščistiti i razmisliti možeš li prihvatiti gubitak djeteta. Ako ne možeš, onda nemoj. Ako možeš, i dalje razmišljaj.
Odluka je tvoja. A mi, pametne ili ne, ne možemo umjesto tebe odlučivati.
Draga, slušaj svoje srce, a rješenja uvijek ima – raznih, pitanje je koje si ti spremna prihvatiti. Odluka je samo u tebi. Budući da si i prije rekla da želiš to malo biće, usudit ću se misliti da bi bilo dobro izboriti se za tvoje dijete. Odlučiti moraš ti. Možeš li živjeti sa tvojom odlukom, kakva god bila? To se moraš pitati. Pre malo znamo o tvojoj situaciji da bi mogle nešto pametno reći. O čemu se radi? Kako partner to zamišlja? Nastaviti život s tobom poslije abortusa? Bi li ti to moga? Ili te svi misle staviti na ulicu ako zadržiš dijete? Obzirom da ne znam kakve su okolnosti, ne mogu biti pametna umjesto tebe, ali draga, ima puno rješenja ako želiš zadržati dijete, a jedno je ima nas ovdje koje su spremne poslati robicu i opremu i što god možemo da pomognemo. Ima i raznih institucija kojima se možeš obratiti za pomoć, a moguće je da bi i tvoji podržali tvoju odluku kada budu vidjeli da zaista ozbiljno misliš.
A sto ti mislis?Originally Posted by ana_22
da li ti mislis da trebas ici protiv sebe samo zbog toga sto ljudi oko tebe ne zele narusiti svoju komociju?
Mislim , jasno ti je da je samo o komociji rijec?
jer niti tvoj partner, niti tvoji roditelji nisu siromasni , bolesni , preoptereceni sa zivotom da ti ne bi mogli pruziti podrsku.
jednostavno, u ovom trenutku . Sto ne znaci da kad ohlade glave nece biti sposobni promjeniti misljenje.
Draga Ana...ja ne znam sta bi bilo najbolje za tebe i necu se ni trudit ti pametovat...kao i cre prije mene reci cu da najprije sama moras sa sobom rascistit. Sudeci po tvom postu di si pisala da setas psa 7 km i smanjila si pusenje znaci da zelis samo najbolje svojem djetetu...ja ti mogu kao majka andela kojeg sam izgubila u 27 tt reci da se to nikada ne zaboravlja i da te prati svake sekunde avakog dana u svakom pokretu...u svakom djecjem rodendanu i svim blagdanima...uvijek i stalno....ja sam za njega bila spremna dati zivot..nisam dala da mi rade pretrage koje bi mu nastetile i time riskirala svoj zivot. Nije mi zao i ne vidim sebe kao zrtvu ili nesto slicno mislim da bi tako svaka majka...i mnoge jesu prije i poslje mene. Ja ne znam tvoju situaciju , tvoje roditelje , tvog partnera....ali znam da ces tesko nastaviti sa zivotom ako se odlucis na ab...uvjek ces se pitat kako bi sad izgledao/la i da li ovo da li ono....
Ne znam da li mislis ako napravis ab i dalje zivjet s njim ili ga svakako mislis ostavit ako ne zeli tvoje tj.vase djete?
Teske su to odluke,odluke za cjeli zivot... Ja vjerujem da je on bio savrsen prema tebi do ovog trena tj.do trudnoce ali ja sam nakon gubitka zeljenog djeteta sa svojim muzem kao podrskom tesko dosla k sebi...a o normalnom funkcioniranju da ni ne pricam. Tek sad nakon 2 godine se vracam u normalu kolko tolko. Mislim ako on ne zeli nista s tim djetetom da ne zeli niti tebe takvu kakva jesi nego kako njemu pase. Jer ti si trudna sa njim i nosis njegovo djete koje zelis i volis vec sada! Ne poznam ga pa ga necu ni komentirat. A ti sama moras odvagnut sta je za tebe u ovom trenu najbolje. Ni ja ni tvoji roditelji ni nitko na ovom svjetu ne moze odlucit umjesto tebe.
Sutradan ces samo ti zivjeti s odlukom koju doneseš i sa svojom savješću, tako da na kraju dana nije bitno sto itko kaže, nego ono štto ti osjecas.
Ja sam samohrana mama, malena ima oca i viđa je 1-2 put tjedno...ja sam ta koja se brine o njoj a on svoj odgoj moze obisit mačku o rep. Također je bio za abortus al s moje strane nije bilo mjesta raspravi,
Nemoj se ljutit što te ovo pitam (nije mi mjesto) al zašto toliko braniš covjeka koji te ostavio samu s nimalo lakom situacijom?
Draga Ana ovdje ima puno dobrih i dragih ljudi koji ce ti sigurno pomoći oko robe i opreme, al za pocetak je tvojoj bebi dovoljna sisa, ljubav i par komada odjeće
Meni je ova priča jako čudna.
Svi su pametni, imućni, jako dobri i dragi, ali ne žele dijete.
Ana traži savjete, a onda ih kritizira.
Ja zbilja ne znam što ona ovdje želi čuti.
Svoje mišljenje sam već prije napisala i znam da sam 100% u pravu.
Last edited by Tanči; 02.10.2014 at 21:26.
potpis.
No, da ...sve je moguce...
tako je zasad hrani dijete ljubavlju a do odjece ima jos vremena. sto se tice opreme i robice mozes racunatii na mene. ako odlucis otici ili ti time prijete stork ti je preporucila udrugu betlehem i czss ima opcije za smjestaj trudnica i majki s bebom do 1 godine i caritas, a to je ipak godinu i pol u kojima mnogi mogu doci k pameti i teske situacije se rijesiti, a dotle ce bebica vec biti mamina velika cura ili decko i svaki njezin osmjeh davat ce ti nadljudsku snagu
Last edited by pikula; 02.10.2014 at 21:35.
Jel vama ljudi jasno sta se meni u zivotu desava? Da prostite sere mi se od tudih cinicnih komentara. Ja sam trudna i sama i ne znam di mi je dupe a di glava. Ocete moj oib da provjerite pa da vam nije cudno?! Neda mi se uopce citat ovakve glupe komentare,a vama koji ste tu do neba zahvaljujem. Da imucna da imam kuca i stanova za 6 zivota,odnosno m
Moj otac i s tim si mogu guzicu obrisat kad moram bit prosta jer ovisim o njemu i kako on kaze tako ce bit. On ako me podrzi nece niti faks platiti. I sta cu onda,radit za 3000 kuna i skapavat od gladi i ja i dijete?
ana, mogu razumjeti da si ljuta, ali ovo je roditeljski forum... baš i ne dopuštamo ovakvu retoriku
sve što je napisano, napisano je iz nekog iskustva
veliki broj nas je dovoljno staro da ti budemo majke i razgovarale smo s tobom kao sa vlastitom djecom
pokušaj to cijeniti, čak i ako ti se ne sviđa ono što je napisano
Da , i ?
i tako zive ljudi. Plus, tvoje dijete ima pravo na alimentaciju svog oca, ma sto ti mislila o tome.
ali to zapravo nije pitanje.
pitanje glasi kako ces TI zivjeti sama sa sobom i sa svojim partnerom i sa svojom obitelji , ako odlucis napraviti nesto sto ne zelis? Ako odlucis napraviti nesto sa svojim tijelom na sto su te oni prisilili? Kako ce to utjecati na vase odnose, i na tebe samu?
Last edited by sirius; 02.10.2014 at 21:44.
I neda mi se slusat tude glupe cinicne komentare i pametovanja iskusnih ne znam koga. Ja sam na rubu zivcanog sloma i sve sto mi treba je da me netko slusa i kaze bit ce dobro. Kredit moram dic. Pa kako cu placati sve trokove i faks koji mi otac sada placa. I sto sad bi trebala odustati na zadnjoj godini jer nemam 6tisuca eura,a placeno mi je do sada. Oa naravno da necu. I naravno da cu ici u banku zaduzit se ko grcka jer to moje dijete zasluzuje. A posao imam i sada,istina bog nikakav poseban ali naci cu ga ja. U to se ne bojim. Mogu jedino pitati tatu da mi iznajmi taj jedan stan pa da mu placam i imam siguran krov nad glavom. Sto mi drugo preostaje? Trazim savjet,ali ne i pametovanje i cinizam jer mi na ovu dozu dreka koji mi se desava to ne treba draga Tanči ali hvala na trudu da mi posolis ranu
nisam jednom pomagala uplašenoj trudnici.
dakle, pošto imam 43 godine i mogu ti biti majka, dopusti da imam malo više životnog iskustva od tebe.
isto tako na forumima sam od 1999, dakle 15 godina i načitala sam se svega i nasjela prekonekoliko puta na svašta pa pušem i na hladno .
mislim da ti je pikula već napisala da postoje ustanove za prihvat trudnica koje nemaju kamo .
neka se roditelji ohlade , daj im par dana i ponovo razgovaraj s njima.
sretno!
Preostaje ti da smiris strasti i tvoja obitelj takoder.
pusti da prode neko vrijeme , da se situacija slegne. Ne mora nista poduzeti sutra.
Last edited by sirius; 02.10.2014 at 21:47.
rekla si za sebe da si zrela
pokaži to načinom na koji komuniciraš
ovakvo nerviranje ti ne čini dobro
Ma naravno! Nije meni mjesto na roditeljskom forumu jer bi sad trebala i jos pazit sta pricam a ne vidim iz vlastite glave. Hvala i dovidenja.
a kako se vraća taj kredit? jel taj studentski ima odgodu plaćanja, il što? ne kužim, kolika će ti biti rata i tko će ju plaćati? ako imaš neki bzvz posao, i još za stan i još za režije i još za život?
Dize se sada a pocinje se otplacivati po zavrsetku fakulteta uz mogucnost odgode na jos jednu godinu. Otplacuje se na godinu,pa do deset u mjesecnim anuitetima. Sam biras na koliko ga dugo zelis otplacivati. A kamata ovisi o duzini otplate,ali se takoder placa tek po zavrsetku studija. Stan bi placala malo,ako bi mi ga otac iznajmio,sa rezijama 1600 kn. Tako je barem dogovr bio kad sam se s oartnerom trebala u isti seliti. Novac od kredita se ne dobiva u komadu,nego takoder u mjesecnim anuitetima,od 100 do 700 eura mjesecno. Pa puta ostatak godina studiranja- iznos kredita koji se vraca
Gdje sad zivis? Sa partnerom u njegovom stanu?
Draga ana, mi ti sve ovdje zelimo pomoci. Zelimo ti pomoci svojim savijetima, svojim iskustvom, svojim materijalnim sredstvima (robica, oprema, sto god treba). Koliko god te tanci iritirala ona je zaprvo jedina koja ti otvoreno govori sve sto mi sve ovdje mislimo i vjerujem da ti je i ona spremna pomoci najbolje sto moze. Razumijem da si uplasena, ljuta i ogorcena, ali to nije razlog da rusis mostove i vrijedjas ljude koji ti zele samo dobro. Sve smo mi imale 22. godine i vjeruj mi, svima nama su se tada cinili cudnim savijeti osoba starijih od nas. Ipak, vrijeme leti, godine prolaze, iskustvo te oblikuje upravo u te osobe ciji su ti se savijeti nekada cinili glupim i nerazumljivim. I onda shvatis jednog dana da vidis mladju verziju sebe u jednoj borbenoj 22ogodisnjakinji, potpuno razumijes kako razmislja jer si i ti bila tamo, vidis da srlja i zelis joj pomoci, a jedino sto ona u tebi vidi je to da si glupa baba koja nista ne kuzi. Svi smo mi najpametniji sa 22 godine. Sa 33 vidimo da jos puno moramo uciti, ali smo pametniji jer ucimo iz tudjih iskustava. Imas 22 godine i trudna si. Postajes majka! Zao mi te je zato sto moras naglo odrasti i od najpametije 22godisnjakinje moras preko noci izrasti u blesavu 33godisnjakinju koja uci iz tudjih iskustava.
Sto da ti savjetujem? Uci iz nasih iskustava! Slusaj nase price. Nije bitno slazes li se ili ne. Kao sto mi postujemo i cijenimo tvoju mladost, ti bi trebala nasa iskustva, jer na kraju i koncu svi ti zelimo dobro. Svi te podrzavamo i trenutno cinimo ono sto ti ni roditelji ni decko nisu u stanju-slusamo tvoju pricu i pomazemo ti u odluci da zadrzis svoju bebu.
Iskreno se nadam da ces se smiriti i jos jednom procitati sve ovo sto smo ti napisale.
Javi nam se kad trebas pomoc i savijet!
Ako nemas kuda, udruga Betlehem pomaze napustenim trudnim zenama.
Ako to ne zelis, pored abortusa postoji jos jedna opcija ako stvarno mislis da ne mozes zadrzati bebu, a ona se zove usvajanje. To je nekad dosta tesko, ali postoji otvoreno usvajanje gdje bioloski roditelj bira potencijalne usvajatelje i ostaje prisutan u djetetovom zivotu. Opcija ima puno. Koja je tvoja?
Ana, evo bez puno pametovanja.
Diši
Samo to! Breathe in- breathe out. Repeat.
Nisam puno starija od tebe pa mogu razgovarati s tobom na nekoj našoj razini. Diži kredit ako ga toliko želiš, valjda nisi glupa i znaš što radiš i zašto ti je potreban. Ne znam kako, ali nekako ćeš ga vratiti. Samo ne brzaj s tim, beba doista nije velik trošak, podigni ga kad rodiš i kad vidiš koliko ćeš tada pomoći doista dobiti. Nije ni kredit kraj svijeta. Kraj svijeta je pobačaj, kraj jednog života koji te mogao upotpuniti. I tebe i tvoje roditelje kojima sad isto treba malo vremena da procesuiraju cijelu situaciju.
Nadalje, vjerujem da ti nije ni malo lako. Trenutno te i hormoni muče pa ti je još gore slušati nečija "pametovanja". Ali ljudi ti samo žele dobro. Pogotovo jer ti mogu biti mame pa se stave u situaciju što da stvarno jesu i što da je njihovo dijete u takvoj situaciji. Ne ljuti se, ne daj da te naživciramo
Voli to malo biće koje imaš u sebi. Voli ga i čuvaj, jer više nisi sama, koliko god ti se sada čini da si ostala sama na svijetu. Ti i malo biće ste skupa, zajedno, jači od svih, više nikad nećeš biti sama!
Roditeljima daj vremena. Pokaži im da si odrasla. Ti si još uvijek njihova djevojčica i možda im nije jasno kako dijete može imati dijete, i to još bez podrške oca. Sama trudnoća će te podići na jednu novu razinu, postat ćeš nevjerojatno zrela i odgovorna, i sve će to doći prirodno. Vjerujem da će se situacija sa tvojim roditeljima promijeniti kad vide da si čvrsta, ustrajna i da voliš to dijete.
Ponovno, samo diši, pusti da život ide svojim tokom, smanjuj pušenje, živi zdravo i pripremaj se na jedan novi život u kojemu te više neće ni najmanje biti briga da li imaš podršku oca, biti će ti bitno samo da voliš i zaštitiš svoje dijete.
Ana, ne mogu ti poslati privatnu poruku jer si friški korisnik, a toliko toga bih ti htjela napisati što ne želim javno.
Već sam toliko toga napisala pa obrisala.
Smeta ti moja iskrenost i direktnost zato jer znaš da sam u pravu, nažalost.
Ja bih voljela da griješim, ali previše imam godina i predobro poznajem muške, tako da su šanse da griješim minimalne, nažalost.
Neću ti reći ni da rodiš, ni ono drugo.
Neću ti reći ni da će se sve već nekako srediti jer neće.
Dok je beba mala svi će ti pomoći, ali za čas više nema nikoga, a dijete raste i traži svoje.
Moraš rasčistiti sama sa sobom što želiš i biti spremna na posljedice.
Što god odlučila i napravila to mora biti tvoja odluka.
Ne mamina, tatina, partnerova...samo, isključivo i jedino tvoja odluka.
Sretno.
Eto, sve će biti super.
Fino da ti roditelji vole partnera.
Samo ne kužim kako to misliš da ti roditelji crnče za sve vas. Pa nisi ti financijsbki neovisna, a partner šefuje u banci?
Samo nemoju njegovoj dizat kredit
Šala mala.
Nek si ti vesela! Sretno!
Ti si vidim propustila cijelu jednu stranu u raspravi.Eto, sve će biti super.
Fino da ti roditelji vole partnera.
Samo ne kužim kako to misliš da ti roditelji crnče za sve vas. Pa nisi ti financijsbki neovisna, a partner šefuje u banci?
Samo nemoju njegovoj dizat kredit
Šala mala.
Nek si ti vesela! Sretno!
Jesam sirius, vidim sad.
Alî ipak mi svi skup nisu jasni.
Svi vole anu,ana voli njih a opet partner i roditelji su toliko hladni. Ma ne mogu vjerovat.
ana draga sretno i drž se!
sve će biti u redu, za sve ima rješenja osim ne daj Bože bolesti.
Ako si odlučila zadržat bebu, reci to svojima i partneru, to će bit prilika da još jednom o svemu svi dobro promisle.
Čuvaj sebe i svoje živce, sve će doći na svoje mjesto!
To sam i ja na neki način rekla.
Neću sad secirat postove, ali jako puno nelogičnosti i kontradikcija je u cijeloj priči.
Što kaže Mare, imam i godina života i staža po forumima, a i napomagala sam se i još pomažem (predzadnjoj bebici koju sam "spasila" sam čak i krsna kuma jer njena mama veli da je to moja curica jer bez mene nje danas ne bi bilo) ali sam se i uvjerila da tipkovnica trpi sve i bila sam prevarena.
Grubo i ružno i to preko ovog foruma.
Ali nema veze.
Ja nisam sudac, samo pišem svoje mišljenje.
Iskreno i bez vrijeđanja, a to očekujem od ostalih forumaša.
Ana,draga, prvo snizi ton i pokaži malo poštovanja jer se ponašaš bezobrazno. Nismo svi mi skupa ovce pasli, pa da se sad jedni drugima obračamo kako hoćemo... Rekla si da si došla po savjet kod nas "pametnih" pa onda budi spremna isti i dobiti. Jer savjet nije odobravanje i tapšanje po ramenu, a to je ono što ti želiš.
Evo par pametnih od mene.
Kao prvo ja osobno ne vidim abortus kao najveću moguću tragediju jer sam mišljenja da se djeca ne rađaju jer je to moralno ispravno. Tu istu djecu se treba željeti, voljeti, skrbiti se za njih, žrtvovati se maksimalno, pustiti ih da postanu centar našeg svijeta i to toliko da ćemo, ako bude potrebno, bez grižnje savjesti odustati od svih svojih ambicija i dati se maksimalno u to biće koje smo stvorili. A to nije lako.
Drugo djeca "koštaju" i ne bih se složila sa curkama da je to samo cica i par komada odjeće. Za dijete uvijek treba biti kuna sa strane jer se sa njima vrlo lako upadne u nepredvidljive situacije. I kao što je Tanči rekla, svi nude pomoć, a kad ti ta pomoć uistinu treba odjednom nigdje nikog.
Treće podizanje kredita za ovo za što tebi treba novac nije neka solucija jer nema smisla dići određeni iznos da bi se od njega svakodnevno živjelo jer vrlo brzo će ta lova biti potrošena. A treba to i vratiti. E, sad ti misliš kako je to jednostavno, lijepo se zaposliš i to je to... Ok, ali mi živimo u HRVATSKOJ. Ne da mi se sad kenjat po našoj državi, uglavnom sve i da nađeš posao to će biti za male pare (ako nemaš vezu) a dijete raste sa njim i troškovi života a treba i ratu platiti...
Četvrto kao što su rekle curke postoje instituicije koje ti mogu pomoći, ali prvo promisli da li je to za tebe... Jer nije za svakoga to je jako teška životna situacija u puno segmenata.
Peto to što ne želiš alimentaciju bije heroizam već čista glupost.
Šesto: Roditelji će možda prihvatiti novonastalu situaciju, ali možda i neće... Sve je to život i prvo razmisli o najcrnijem scenariju i vidi da li se sa tim možeš nositi, pa onda odluči šta i kako.
I da sve će biti dobro jer to je život i to je odrastanje i nisi ni prva ni zadnja koja se našla u ovakvoj situaciji.
Promisli dobro o svemu jer jednom kad postaneš mama nema natrag i nema odustajanja. Dijete zaslužuje najbolje od tebe i svoju priliku da udahne život punim plućima bez tereta prošlosti na leđima. I definitivno ne smije ispaštati za tvoje greške.
Ako si se spremna sa time suočiti i uhvatiti u koštac ok, ako nisi opet ok... Sve je to ŽIVOT
ne razumijem što vam je čudno
to što ljudi imaju novca i vole kćer... ne znači da moraju biti sretni što će imati dijete u 23. godini
meni apsolutno ništa nije čudno u ovoj priči
ima toga oko nas koliko god hoćeš
nije ni meni,
sem sto imam pitanje, kako ce sa studentskim kreditom platiti zadnju godinu. ako se on ispalcuje po 100-700 eura, znaci da bi do svoje skolarine morala stedjeti taj novac sljedecih cca 10 mjeseci. otplata mi je jasna. jos jedno pitanje kolika je kamata? ovo pitam iz radoznalosti.
da li ces zadrzati svoju trudnocu ili ne treba biti tvoja odluka i samo tvoja. ne to sto tvoj otac kaze, tvoja majka, barica s placa, pepica s foruma.
udahni kako Apsu rece vise puta, lagano i dobro progruntaj sto tocno zels.
ukoliko se odlucis za dijete put ce ti biti trnovit, ali ako je to tvoja odluka onda ces zati zasto i u sto ulazes svoj trud.
kako pises s faksom ces lako naci posao. to mi super zvuci i drago mi je radi tebe, ali ja sam s svojim bome cekala na posao 2 godine i pri tome non stop volontirala i bila u krugovima i cekala kad cu konacno i ja sve to raditi za novce. mozda je u tvojoj buducoj struci bolja situacija, sto mi je drago radi tebe.
otac ti moze pomoci oko povoljno iznajmljivanja. to je isto velika pomoc. drzim fige da ti pomogne bar tako ako nema vec volje za veci angazman.
ti probaj se opustiti, ohladiti glavu i onda tocno razraditi plan i strategiju sto i kako.
Ja sam prvi veliki samar od zivota dobila tek tamo negdje s 27 godina, ali sam tek tada sazrela i pocela zivjeti svoj zivot....
Sretno ti bilo sta god odlucis, u svakom slucaju nisi jedina koja mora donijeti veliku odluku...a s tom odlukom trebas moci zivjeti.
Nadam se da ce te ostali akteri ove price ipak podrzati, shvacamo svi kako je grozno izgubiti tlo pod nogama i podrsku najvaznijih ljudi u zivotu,ali pokusaj ostati vjerna sebi i odvazna u nadi da ce se sve ipak dobro zavrsiti..
također ne vidim ništa toliko čudno u ovoj priči...djevojka je bila malo bezobrazna u nekim postovima, ali to mogu i razumijeti..ipak, život joj se okrenuo naglavačke preko noći..osjeća da je ostala sama, bez podrške partnera i bez podrške roditelja u odluci da zadrži dijete. Zato vjerujem da je svaka njena reakcija na bilo koji post na ovoj temi "opravdana". Može svaka od nas govoriti i ovo i ono, i ja bi tako i tako..ali činjenica je da se djevojka trenutno nalazi u teškoj situaciji, rastrgana između nekoliko ljudi, a k tome još treba odlučiti o vjerojatno najtežoj stvari u životu ne samo nje, nego bilo koje žene koja se nađe u toj situaciji.
Ana, nisi toliko stara, ali nisi više ni balavica, tako da nemoj dopustiti da umjesto tebe odlučuje itko drugo, pa bio to partner, roditelji ili netko treći. Mislim da tvoji roditelji trebaju malo vremena. Ako tvoja konačna odluka bude da zadržiš dijete, kad vide i shvate koliko ti jako želiš svoje dijete (ako želiš), nekako ne vjerujem da će njihova pomoć i podrška izostati. Daj im još samo malo vremena prije donošenja ikakvih odluka, a ako i nakon toga situacija ostane nepromjenjena što se tiče i partnera i roditelja onda je vrijeme da odlučiš što i kako dalje. Samo imaj na umu da nas neke odluke obilježavaju za čitav život, bile one dobre ili loše...ti imaš PRAVO ODLUČITI kako će tvoj život izgledati sutra...neko će tvoje odluke smatrati ispravnima, neko neće i to je tako...
Meni je strašno čudno.
Ne to da neće biti presretni (što je razumljivo), nego to što će joj okrenuti leđa ako nije po njihovom.
Strašno mi je čudno (i gotovo neoprostivo) da pored živih, zdravih i situiranih dečka i roditelja, ona mora razmišljati hoće li ona i dijete imati krov nad glavom i što za jesti. Ako sam dobro shvatila situaciju.
pa ima nas svakakvih, jel
i tko zna kako bi roditelji okrenuli priču nakon početnog šoka
sve to je još na jako klimavi mnogama
može otići u jednu i u drugu stranu
Ma naravno.
Ja volim svoje dijete i sve što radim, radim za nju, zbog nje.
I nezamislivo mi je da ju odbacim ili ucjenjujem zbog bilo čega.
Ali, da.
Ima nas svakakvih.
Jesu njoj roditelji rekli da će joj okrenuti leđa?
Pa ne znam, stekla sam takav dojam.
Pa ne znam, nije baš da sam detaljno čitala (zato i pitam), ali nisam zapazila da su joj to rekli, samo da bi abortus bio najbolji za nju, ali ne i da ju neće (materijalno) podržati ako rodi.
Stekla sam takav dojam s obzirom da ana misli da mora dizati kredit kako bi platila faks i imala gdje živjeti, to mi govori da nema materijalnu potporu. Ali možda najbolje da sama pojasni situaciju, ako želi.
Meni to govori da dramatizira ili da izmišlja
Scenarij da inače normalni roditelji izbacuju na cestu kćer koja odluči roditi mi je kao iz Santa Barbare.
postaviti problem na javni forum, pitati za mišljenje a onda pljuvati i prostačiti jer ti se savjeti (dani u najboljoj namjeri) baš i ne sviđaju, nikako nije odraz zrelosti. isticati da je raditi za 3000 kn dno dna, najgori scenarij i totalna propast, u današnje vrijeme u RH je jako uvredljivo za puno ljudi kojima je to njihov život (a ne osjećaju se kao zadnje smeće kako bi se ana, očito je, u takvoj situaciji osjećala). razmaženo derište naučeno na najbolje materijalne uvjete sada kada postoji i najmanja šansa da se spusti na razinu "smrtnika" gubi živce i vrijeđa, a to što je trudna daje joj pravo da se s njom komunicira s puno obzira i sve u rukavicama. toliko mladih, samih i zbunjenih trudnica stvarno treba nečiju pomoć i savjet. ana želi čuti da će sve biti dobro, pa to je trebala odmah na početku napisati - recite mi da će sve biti dobro.
sve će biti dobro!
.
X
X
Sjetila sam se djevojke koja nam se javila ovo proljece. Imala je 19 godina i ostala trudna. Decko ju je odbacio, a ona je trudnocu skrivala od roditelja. Javila nam se ovdje za pomoc.
Znam da se prica zavrsila tako da su roditelji uredili kat za nju i decka (decko joj se vratio). Nosila je curicu. Ako me sjecanje sluzi nazvala ju je Nela.
Spomenula sam ovu pricu zato sto tek sada shvacam koliku je zapravo zrelost pokazala ta 19 godisnjakinja...
Razgovarali smo danas,zavrsilo je tako da oni ne mogu naprosto pojmiti da imam dijete bez oca koje ce time biti osakaceno,a moj zivot upropasten. Zavrsilo je tako da sam otisla od njih jer se zena ponasala prema meni kao da doslovno nije normalna optuzujuci me da unistavam obitelj,oca i slicno. Probala sam i trezveno objasniti,i plakati i moliti. Sve se svodi na njih i njihovu patnju te sramotu. Sada sam kod partnera koji je dosao po mene s obzirom da nisam imala kamo ici. On mi je rekao da je znao da ce tako biti,ali i dalje ne misli da nam dijete treba. I djvojcice su u stanu tako da sam se zbrojila i cekam sutra kada idem kod prijateljice koja mi je ponudila pomoc. Sve stvari i dokumenti su mi sada ostali kod roditelja,s obzirom da sam se tamo kao danas vratila zbog cijele situacije s partnerom.. Ne ide,oni ne mogu prihvatiti da cu sve unistiti zbog neceg tako nebitnog.
A meni je beba vazna. Moram priznati da sam se primirila. I isricavam se na bezobrazluku ali tesko je priznati da ste svi u pravu i da sam za sada sama. Ali tako je,vjerovali vi u to ili ne. Nisam mislila da ce ako mi se ovakva situacija dogodi okolina ovako reagirati,ali eto. Ja pobaciti necu i ne zelim,to mi je odurno i strasno. I smatram da to malo bice koliko god ne zeljeno bilo,ima mene koja cu dati sve od sebe da mu uljepsam zivot. Imam nesto ustedenog novca. Tako cu za pocetak. Pa kredit i to je to. Ovakvo nesto sto su mi roditelji danas i jucer priredili,doista ne zelim nikome i ne zelim oprostiti lako. Strasno je i zavrseno. Odluka je tu. Sada trebam rijesiti stvari u hodu i nadati se najboljem.
ana, sretno!
vrijeme će isto donijeti neke promjene, vjerujem na bolje.
a sve korisnice foruma molim da u daljim postovima ne glorificiraju aninu odluku da zadrži dijete kako se rasprava ne bi pretvorila u pro life vs. pro choice sukob.
ovo nije tema za to
hvala!
Posting Permissions
Reply With Quote
