Eh, Zuska, kad čitam ovaj post kao da vidim sebe u dobi dok su mi djeca bila u vrtiću...

Kasnije - kao i ti i Forka, nisam se gasila - predlagala ovo i ono, nudila sam pomoć kod organizacije predavanja, izrade materijala, čak smo predlagali i organizaciju škole za roditelje (kao u vrtiću, gdje je to bilo savršeno organizirano) itd...

Nije to išlo glatko. Ne što ne bi, nego bi s pol guzice - podrška je redovito izostajala. Pa sam s vremenom odustala. Vijeće je u većini škola formalna kategorija. Za male pomake moraš uložiti puuuuno truda. Naše vijeće uspjelo je (pišem po sjećanju) maknuti aparat za colu i krickalice iz hodnika, ishoditi rekonstrukciju kuhinje i blagovaonice (iako to nije samo zasluga vijeća, mali dio ipak je) tako da sad i stariji učenici mogu imati ručak...O jelovniku je isto bilo riječi i bilo je pozitivnih pomaka.

Ali da ne pomislite da bacam drvlje i kamenje na školu - najčešće su veći problem neki roditelji. Tko bi svojevoljno došao na predavanje o nasilju među djecom kad roditelji problematične djece ne dolaze ni na redovne roditeljske sastanke i informacije???

Škola (odnosno sustav školstva) je inertni mastodont, a ključne odluke donosi školski odbor u kojem sjede općinari. Unutra sjedi i predstavnik VR, ali to je samo jedan glas od njih puuuno.