Peterlin slažem se sa svime što si napisala!

Ja uopće nisam imala plan biti u ovom neredu. Jednostavno me udarila krv u glavu kad sam na roditeljskom slušala učiteljicu kako je prisiljena nuditi mjesto predstavnika roditelja kao da se radi o gorkoj piluli a svi prisutni skreću pogled ; "pa nije vam to puno, dva sastanka godišnje. Nađete se da prodiskutirate stanje na školi , najviše sat vremena..." Pa to su naša djeca, naravno da me briga. Ali nisam shvatila da je to u domeni ljuljanja broda, a to se ne smije.

I ponosim se sama sobom svojim gandijevskim držanjem na zadnjoj sjednici. Taj mi je čovjek izgovorio još štošta što nisam napisala, u prostoriji punoj ljudi. Njegove riječi nisu na visini kućnog odgoja, njegove stručne spreme, funkcije koju vrši niti pedagogije. Ja moram očistiti svoj obraz, argumentima, jer me on i drugih troje članova vijeća popljuvalo da ne mogu opisati. I to zbog načina dostave zapisnika i načina sazivanja sjednice. Koji su to elementi da ti ravnatelj viče ; "takvim ljudima koji podmeću se bave institucije". Uostalom, ravnatelj na sjednici Vijeća niti nije član Vijeća već predstavnik škole ili izvjestitelj po točki dnevnog reda. I zapravo ga ni ne krivim. Valjda se iza brda valja nešto veće što mi u Vijeću ne smijemo vidjeti.
Trebam zakonske članke.
A Ljubimičinu učiteljicu poštujem skroz (i sve ostale zaposlenike škole), za svaku ideju pitam za njeno mišljenje; smije li donijeti bombone da počasti kolege u razredu, jesu li tenisice dobre za dvoranu, kakvo joj je ponašanje, što trebamo mi paziti i na čemu poraditi s njom. I prodiskutirale smo teme koje pripremam za slijedeći roditeljski sastanak. Ništa iza leđa, i ona mora živjeti u toj školi. A sve ostalo je opća kultura, pozdraviti domara i spremačicu pa sve druge i sve ostalo na školi.